Viatrix

Muzil (Musil ili Mužilj) je poluotok na zapadnom dijelu Grada Pule. Rt Kumpar na poluotoku Muzil s južne strane i rt Proština na poluotoku Punta Kristo (Proština) sa sjeverne strane tvore Pulska vrata koja su ulaz u Pulski zaljev gdje se nalazi pulska luka. Poluotok Muzil ima površinu od 180 hektara. Za javnost bio je zatvoren 150 godina. Od 1856. godine kada je Pula određena kao glavna ratna luka Austro-Ugarske Monarhije bio je posjed austrougarske vojske, potom talijanske, jugoslavenske te na kraju hrvatske vojske koja ga je 2007. godine predala Gradu Puli (osim sjeveroistočnog dijela pod nazivom Fižela gdje je još stacionirana vojska).



Pohod na zabranjeni poluotok smo započeli pored plaže Valovine na sjevernom dijelu istoimene uvale. Krenuli smo makadamskom cestom uz zapadnu obalu uvale.



Prošli smo sa stražnje strane utvrde Ovine te došli do stepenica s kojima smo se spustili do šljunčane Ciklonske plaže u uvali Muzil.



Dalje smo nastavili po stjenovitoj obali koja je poznata kao Golubove stijene, koje se često krivo nazivaju Galebove stijene. Stariji talijanski naziv za te stijene je Grotte dei Colombi što u prijevodu znači Golubove stijene, a u špiljama i pukotinama se i danas gnijezde golubovi.



Nekoliko metara od ograde, koja je ograđivala nekadašnju vojnu zonu, nalazi se morska špilja dugačka nekoliko desetaka metara i završava šljunčanom plažom.



Ušli smo u bivšu vojnu zonu te nastavili puteljkom koji vodi kroz šumu hrasta crnike uz stjenovitu obalu.



Puteljkom smo došli do dijela obale na kojoj počinju litice do trideset metara visine. Na tom mjestu se nalazi mala uvala okružena je liticama koja se uvukla tridesetak metara u kopno.



Nastavili smo dalje puteljkom koji sada prolazi kroz mediteransku makiju i ubrzo stigli do nekadašnje obalne topovske baterije na rtu Muzil. Obalna baterija se sastojala od četiri topa (označeni kao top I, II, III i IV) koji se svaki nalazi na svojoj terasi na litici koja gleda na otvoreno more i fizički su odvojeni stijenama. Danas su ostala postolja na kojem su se nekada nalazili topovi. Ta se četiri topovska mjesta nalaze ispod puteljka. Prošli smo sva četiri, od topa IV do topa I, da odlučimo na kojem ćemo se spustiti.



Topovska mjesta označena kao top IV i III nemaju nikakvo stepenište dok top II i I imaju metalno stepenište.



Stepenište koje se spušta na topovsko mjesto označeno kao top II je u punom boljem stanju tako da smo se njime i spustili.



Sva četiri topovska mjesta su međusobno povezana tunelom do kojeg se spušta stepeništem.



Iz topovskog mjesta označenog kao top II spustili smo se u tunel. Došli smo do mjesta gdje se sijeku tunelske cijevi. Lijevo cijev vodi prema topovskom mjestu označenom kao top I, desno vodi prema topovskim mjestima označenim kao top III i IV, dok ravno tunelska cijev vodi u unutrašnjost poluotoka Muzil.



Prvo smo posjetili ostala tri topovska mjesta slijedećim redom: top I, top III i na kraju top IV.



Nakon što smo ih sve obišli, vratili smo se do sjecišta tunelskih cijevi te krenuli prema unutrašnjosti poluotoka Muzil. U tunelu se nalazi nekoliko prostorija koje su označene kao "HALA br. 2/2" i dr., a strelica pored koje piše "IZLAZ" često je označena na zidu tunela.



Još jedna zanimljivost u tunelu je označena kao "OSMATRAČNICA" prema kojoj vodi kružno stepenište sa stotinjak stepenica.



Na vrhu stepeništa se nalaze željezna vrata.



Prošli smo vrata, nastavili ravno te došli do čeličnih šipki s kojima smo se popeli u bunker s kojeg se pruža lijep pogled na otvoreno more.



Spustili smo se nazad čeličnim šipkama i prije nego što smo se spustili kružnim stepeništem, skrenuli smo lijevo u tunel i popeli se drugim čeličnim šipkama.



Ušli smo u još jedan bunker koji više nema otvora jer je zatvoreni betonom.



Vratili smo se nazad sve do oznake "OSMATRAČNICA" te krenuli u smjeru izlaza.



Tu nas je dočekalo stepenište sa stopedesetak stepenica.



Popeli smo se stepeništem te došli do širokog hodnika. Ravno se nalazi široko stepenište koje je ujedno iz izlaz.



Mi smo ipak skrenuli lijevo i hodnikom prošli pored stroja koji mi izgleda kao neka pumpa…



…te uskim stepeništem izašli iz na otvoreno.



Nakon kraćeg odmora nastavili smo ukopanom stazom, prošli jedan kraći tunel te se popeli stepenicama i stigli do područja oko utvrde Musil koja je izgrađena na najvišoj točki poluotoka Muzil (80 mnv).



Sama utvrda, koja se nalazila u obrambenom okrugu VII fortifikacijskog sustava grada Pule, je iz doba Austro-Ugarske Monarhije, ali je krug oko utvrde više puta nadograđivan.



Utvrda je dobro očuvana i moguće ju je cijelu obići, od prizemlja pa sve do krova.



Nakon obilaska utvrde Musil nastavili smo asfaltiranom cestom prema sjeveroistoku.



Prošli smo pored nekadašnjeg vježbališta i nogometnog igrališta te stigli do raskršća.



Na raskršću smo skrenuli lijevo, prošli kroz nekadašnju unutarnju kapiju te ušli u uže područje nekadašnjeg središta za obuku i odgoj vojnika (SOOV) Muzil Pula.



Stigli smo do kompleksa zgrada koje su udaljene oko 150 metara od nekadašnje unutarnje kapije i nalaze se s desne strane ceste. Tu se nekada nalazila kuhinja, restoran, kupaonica te više zgrada koje su služile kao spavaonice. U jednoj zgradi koja je najbliža cesti, nekada se nalazila kapela.



S druge strane ceste uočili smo uništeni spomenik.



Nastavili smo dalje cestom i nakon nekoliko metara skrenuli lijevo prema objektu u kojem su se nalazili trgovina, kantina, restoran...



S terase tog objekta se pruža lijep pogled na otočje Brijuni i na pulski lukobran kojeg je izgradila Austro-Ugarska Monarhija između 1910. i 1914. godine s ciljem obrane od neprijateljskih brodova te zaštite grada Pule od većih valova. Planirana dužina bila je 1.200 metara, a ostao je još 141 metar neizgrađenog dijela te nešto više od 250 metara je nedovršeno. Lukobran je širok sedam metara, a dubina do prirodne stijene, na kojoj je podignut nasip, iznosi od 20 do 36 metara. Procjenjuje se da su u lukobran ugrađene stotine tisuća kubika kamena i desetine tisuća kubika betona. Korijen lukobrana je na rtu Kumpar, a proteže se prema rtu Proština.



Vratili smo se na cestu, ali smo je opet napustili nakon nekoliko metara tako što smo skrenuli lijevo na cestu s kojoj smo došli do jednog prizemnog objekta. U objektu se nalazi kuhinja, velika sala (kao plesna sala) te prostorija s kaminom.



Izašli smo iz objekta kroz vrata na sjevernoj strani te se stepeništem spustili do ceste na kojoj smo skrenuli lijevo.



S desne strane ceste smo primijetili zanimljive kamenom zidane strukture.



Cesta završava kod nekadašnje zapovjedne, tj. centralne zgrade SOOV Muzil-a tlocrtnog oblika slova U. Zgrada je izgrađena 1939. godine. U zgradi se osim zapovjedništva, spavaonica i učionica nalazila ambulanta, brijač te dvorana koja je služila za predstave i/ili kao kino dvorana.



Od zgrade zapovjedništva smo krenuli stazom prema zapadu, prošli pored amfiteatra i skrenuli lijevo.



Puteljkom smo se spustili sve do stražarnice koja je izgrađena na bunkeru. Putem smo primijetili nekoliko objekata i više postolja za topove.



Vratili smo se nazad sve do amfiteatra koji je izgrađen u nekadašnjem kamenolomu.



Oko amfiteatra se nalazi nekoliko postolja za topove s pripadajućim podzemnim skladištima za municiju.



Popeli smo se do glavne piste koja je danas obrasla borovima, a nekada je služila za postrojavanje vojske. Stigli smo do zgrade zapovjedništva kod koje smo skrenuli lijevo na cestu koja je gusto prekrivena mladim borovima.



Cesta je postala teško prohodna pa smo skrenuli lijevo na puteljak koji prolazi pored dva joga (boćališta) i stražarnice.



Poslije smo skrenuli desno te se vratili do ceste koja ulazi u kružnu tvrđavu Maria Luisa koja se nalazila u obrambenom okrugu VII kao i utvrda Musil.



Utvrda Maria Luisa je najveća kružna pulska fortifikacija, a štitila je dio pulskog priobalja istočno od lukobrana.



Utvrda je očuvana, ali je dosta obrasla vegetacijom.



Nakon obilaska utvrde Maria Luisa odlučili smo napraviti krug oko nje u smjeru kazaljke na satu.



Pedesetak metara od ulaza u utvrdu primijetili smo jedan oštećeni spomenik.



Nastavili smo dalje puteljkom koji vodi oko utvrde i ubrzo stigli do objekta koji je služio kao osmatračnica tijekom pomorskih vojnih vježbi.



Nastavili smo dalje kružnim puteljkom i došli do ulaza u utvrdu Maria Luisa.



Dalje smo opet prošli pored stražarnice i dva joga te stigli na već spomenutu cestu koja je gusto prekrivena mladim borovima. Cestu smo napustili nakon nekoliko metara tako što smo skrenuli lijevo na puteljak koji završava na asfaltiranom igralištu.



Igralište polako "preuzimaju" borovi, ali su još vidljivi koševi i rukometni/malonogometni golovi.



Vratili smo se na cestu s kojom smo došli do raskršća s glavnom cestom, pored zgrade zapovjedništva. Na raskršću smo skrenuli lijevo. Opet smo prošli pored svih objekata između zgrade zapovjedništva i unutarnje kapije. Prošli smo kroz unutarnju kapiju i nastavili do glavne kapije koja je udaljena oko jedan kilometar.



Na toj dionici smo, s desne strane ceste, primijetili dva objekta od kojih je drugi, koji je ukopan, služio kao glavno skladište municije.



Izašli smo kroz glavnu kapiju, koja je još u funkciji, skrenuli desno i nakon petstotinjak metara stigli do uvale Valovine.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 8,43 km.