Viatrix
30.05.2019., četvrtak
Marlera – povrtnjak Pule
Marlera je poluotok na jugu Istre, jugoistočno od naselja Ližnjan. Do njega se dolazi cestom koja iz centra naselja vodi na jug.
 Auto smo parkirali ispred napuštenih vojnih objekata i krenuli pješke makadamskom cestom prema istoku.  Cestu smo napustili nakon 200 metara skrenuvši lijevo prema zatvorenom kamenolomu Marlera.  Kamenolom smo obišli gornjom etažom i napustili ga puteljkom koji iz sjeveroistočnog dijela kamenoloma vodi nazad na makadamsku cestu.  Kada smo došli do ceste skrenuli smo lijevo.  Pratili smo ravnu cestu, s koje se pruža lijep pogled na Ližnjan. Na slijedećem raskršću skrenuli smo desno.  Ravnom makadamskom cestom, kroz makiju iz koje vire ruševine nekadašnjih vojnih objekata, došli smo do metalne konstrukcije koja je u jako lošem stanju, a danas bi se mogla koristiti kao prekrasan vidikovac, naravno uz kvalitetnu sanaciju. Nisam našao podatak čemu je služila; da li je bila izvidnica za vojne vježbe ili je služila kao kontrolni toranj u vremenu kada se ovdje nalazio vojni aerodrom (do otvorenja zračne luke Pula, u vojne svrhe, 1954. godine, dok je 1967. godine počeo civilni zračni promet).  Nakon metalne konstrukcije došli smo do obrađenih polja. Povrće s poluotoka Marlera je uvijek bilo cijenjeno među stanovnicima Pule. Danas se na tom području uzgajaju pretežno kupusnjače.  Cestu smo pratili sve do vinograda, gdje smo skrenuli lijevo na cestu uz vinograd.  Kada smo došli do kraja vinograda skrenuli smo lijevo na cestu koja se lagano uzdizala.  Kako smo se penjali, tako se otvarao pogled na svjetionik Marlera, iza kojega se vidi Osorščica na otoku Lošinju.  Na rtu Marlera nalazi se Svjetionik Marlera koji je udaljen oko 25 metara od mora. Izrađen je 1880. godine s devet metarskom „kulom“.  Napravili smo krug oko svjetionika i dalje nastavili obalom. Sam rt Marlera je oštra stjenovita obala.  Stjenovitom obalom došli smo do makadamske ceste. Na tom mjestu se pruža prekrasan pogled na Medulinski arhipelag (u prvom planu se nalazi otočić Levan i njegov mali „pratioc“ otočić Levanić) i na poluotok Kamenjak.  Na svakom slijedećem raskršću išli smo ravno, sve dok nismo došli do raskršća s biciklističkom stazom 333. Na tom raskršću skrenuli smo lijevo na biciklističku stazu, prema moru.  Biciklističku stazu smo napustili na slijedećem raskršću, na kojem smo skrenuli desno.  Cestom smo prošli pored borove šume, pored napuštenih vojnih objekata i na kraju došli do početne točke šetnje.  Neki dijelovi poluotoka Marlera su prekriveni pijeskom. Vjetrovi bura i jugo ne dozvoljavaju rast visokim stablima na dijelovima uz morsku obalu.  Karta poluotoka Marlera.  Dužina rute 7,09 km.  |
