Viatrix

Villalta je naselje od petstotinjak stanovnika u sastavu Općine Fagagna u pokrajini Udine, regija Furlanija-Julijska krajina. Naselje je udaljeno oko dva kilometara, istočno, od općinskog središta Fagagna i dvanaestak kilometra, sjeverozapadno, od Udina. Villalta je dobila ime po riječi "villa" (u antičkoj literaturi je označavala samo ladanjsku kuću, ali ne i pripadajuće gospodarstvo) i "alta" (visoko).



Šetnju naseljem smo započeli kod kulturnog centra Cjase di Catine.



Nastavili smo ulicom Via Selvuzzis, potom ulicom Via Santissima Apostoli Pietro e Paolo na kojoj se nalazi okno bunara, prema sjeverozapadu.



Nakon tristotinjak metara stigli smo do kapelice i trga Piazza della Chiesa na kojem se nalazi trobrodna župna crkva sv. Petra i Pavla (chiesa parrocchiale dei Santi Pietro e Paolo).



Župna crkva sv. Petra i Pavla smještena je pored groblja Villalta (Cimitero di Villalta), a izgrađena je 1913. godine nakon petnaest godina izgradnje na mjestu starije crkve koja se prvi put spominje u 13. stoljeću. Starija crkva je stradala 1634. godine u požaru i odmah je obnovljena, a zatim je proširena u 18. stoljeću. U unutrašnjosti crkve su tri oltara. Na glavnom oltaru su kipovi svetog Petra i svetog Pavla. Na lijevom bočnom oltaru je Blažena Djevica Marija s djetetom omeđena s četiri anđela, dok je na desnom oltaru Kip svetog Valentina.



Pored župne crkve sv. Petra i Pavla nalazi se zvonik sa satom koji se gradio od 1861. do 1891. godine.



Nakon obilaska župne crkve sv. Petra i Pavla nastavili smo ulicom Via Fagagna prema sjeveru s kojom smo nakon pedesetak metara stigli do spomenika žrtvama Drugog svjetskog rata. Spomenik se sastoji od prirodne stijene na kojem je kamena ploča, na vrhu je orao otvorenih krila, a ispred je, sa svake strane, po jedan top.



Vratili smo se do trga Piazza della Chiesa i nastavili prema istoku ulicom Via della Chiesa s kojom smo nakon tristotinjak metara stigli do raskršća s ulicom Via Castello Villalta i primijetili još jedno grlo bunara.



Skrenuli smo lijevo na ulicu Via Castello Villalta s kojom smo nakon dvjestotinjak metara stigli do dvorca Villalta (Castello di Villalta).



Dvorac Villalta je izgrađen oko 1000. godine na ruševinama male rimske utvrde koja je pak stajala na mjestu prapovijesnog kaštela. Dvorac se prvi put spominje u dokumentima 1158. godine. 1216. godine Enrico Stariji od Villalte se prvi uspio oduprijeti opsadi trupa Ezzelina III. da Romano (16. travnja 1194. – Soncino, Italija, 26. rujna 1259.) kada ih je uspio odbiti. Tijekom seljačkog ustanka 1511. godine, poznatog kao “Okrutni pokladni četvrtak” (Crudele Giovedě Grasso), dvorac je napadnut i napola uništen. Nekoliko dana kasnije jak je potres uništio ono što je seljačka buna ostavila za sobom. Dvorac je pripadao istoj obitelji (Villalta-Caporiacco) kao i susjedni dvorac Fagagna (Castello di Fagagna). Kasnije je obnovljen te došao pod vlast Mletačke Republike. 1797. godine dvorac je osvojen od strane Napoleonovih trupa. Nakon Bitke za Caporetto (ili Bitke kod Kobarida), u studenom 1917. godine, u dvorcu je uspostavljeno austrougarsko zapovjedništvo.



Obišli smo dvostruke zidine dvorca, pokretni most, kapelu sv. Ivana Krstitelja (Cappella di San Giovanni Battista) koja se nalazi na mjestu nekadašnje kule, obrambenu kulu u kojoj se nalazi nekadašnja prostorija za mučenje, unutarnje prostorije od salona pa sve do kuhinje i slikovitog dvorišta koji su dokaz nekadašnje veličine i strateške važnosti dvorca.



Dvorac Villalta krije legendu koja govori da se dan danas tijekom noći punog mjeseca mogu čuti jauci žene. Ginevra od Strassolda je bila prelijepa mlada djevojka koja je bila obećana za brak s Fridrikom od Cuccagne. Naime, sporazum dvaju obitelji predviđao je vjenčanje njihove djece kad odrastu. Kada je došlo vrijeme vjenčanja, Ginevra je izjavila ljubav grofu Odoricu od Villalte, kojeg je upoznala nedugo prije na jednom balu. Ginevrin otac, koji je bio vrlo vezan za svoju kćer, pristao je na njezinu udaju za grofa, čime je prekršio dogovor s Cuccagnom te su se 1344. godine vjenčali Ginevra di Strassoldo i Odorico di Villalta. Vjenčanje je bilo u dvorcu Villalta. Međutim, kada je Ginevra stigla do vrata dvorca zatvorio ju je Fridrik od Cuccagne koji je, osjećajući se izdanim, opsjeo dvorac i otjerao Odorica. Frederick, međutim, nije mogao primijeniti nasilje nad Ginevrom jer se, prema legendi, mlada djevojka pretvorila u mramorni kip. U međuvremenu je Odorico okupio grupu njemu odanih vitezova koji su mu pomogli da ponovno zauzme dvorac i ubije svog suparnika. Odorico je krenuo u potragu za Ginevrom. U prostoriji u kuli pronašao je kameni kip, koji je u svemu izgledao kao Ginevra. U suzama je zagrlio kip koji je ponovno poprimio ljudska obilježja. Sreća dvoje supružnika nije dugo trajala, pošto je Odorico otišao u rat i više se nije vratio. Ginevra ga nije prestala čekati i zato se i dan danas, za punog mjeseca, mogu čuti jauci prelijepe, ali vrlo nesretne djevojke.



Prije nego smo napustili dvorac prošetali smo se parkom dvorca Villalta (Parco Castello di Villalta) izvan vanjskih zidina.



Nastavili smo ulicom Via Castello Villalta prema sjeveru, izašli iz naselja Villalta i kod kanala Scolo Rugo skrenuli lijevo te ubrzo stigli do grobnice (tumula) iz brončanog doba Tůmbule di Foscjŕn (Tomba eta' del bronzo Tůmbule di Foscjŕn).



Grobnica Tůmbule di Foscjan je u obliku krnjeg stošca. Prema istraživanjima i iskapanjima provedenim u drugim sličnim građevinama San Osvaldo i Tomba di Mereto, vjerojatno potječe iz srednjeg brončanog doba (razdoblje između 1800. i 1150. godine pr. Kr.). Pogrebni spomenici ove vrste bili su rezervirani za osobe visokog ranga koje su pokopane ispod razine zemlje, a humak je izgrađen zemljom, kamenjem i šljunkom kako bi se mjesto istaknulo i učinilo prepoznatljivim. Na vrhu grobnice je posađena 'Tei', divlja lipa (Tilia platyphyllos) koja je smatrana svetom kod starih Slavena i Germana.



Vratili smo se u naselje Villalta, nastavili ulicom Via Castello Villalta prema jugu sve do ulice Via Orgnani na kojoj smo skrenuli desno te nakon stopedesetak metara došli do ulice Via Selvuzzis i do kulturnog centra Cjase di Catine s početka izleta.



Karta naselja Villalta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,61 km.