Viatrix

Santa Margherita (ili Santa Margherita del Gruagno) je naselje od stopedesetak stanovnika u sastavu Općine Moruzzo u pokrajini Udine, regija Furlanija-Julijska krajina. Naselje je udaljeno oko tri kilometara, jugoistočno, od općinskog središta Moruzzo i desetak kilometra, sjeverozapadno, od Udina. Santa Margherita je rijedak primjer utvrđenog srednjovjekovnog naselja koje je smješteno na strateškom položaju na jednom od mnogo furlanskih brda. Vjerojatno je za vrijeme vladavine Langobarda (6. - 8. st.) naselje kontroliralo obližnju važnu cestu Via Cividina koja je od Cividale del Friuli vodila u Fagagne gdje se spajala s cestom za Concordiu. Naselje se prvi put spominje u dokumentu "u Vinea Grobanges" (u vinogradu Grobanges) iz svibnja 762. godine kada su Langobardi Erfo, Anto i Marco dodijelili prije spomenuti vinograd samostanu iz Salta i opatiji iz Sesta. 983. godine car Oton II. (955. - Rim, 7. prosinca 983.) potvrdio je posjed dvorca Santa Margherita, zajedno s dvorcima Udine, Braitan, Fagagna i Buia, akvilejskom patrijarhu Rodoaldu (? – 984). Santa Margherita je kroz povijest više puta spomenuta u raznim dokumentima (1176. "apud Groang", 1184. "apud Gruans", 1238. "de Grovanis"). 4. svibnja 1290. godine dvorac zajedno sa župnom crkvom patrijarh Raimondo della Torre (? – 23. veljače 1299.) daruje akvilejskom kaptolu. S vremenom, kada je posjed bio pod jurisdikcijom patrijarhalnog upravitelja koji je boravio u Fagagni, dvorac je izgubio stratešku važnost.



Uz lokalitet je vezana legenda koja priča da se grof od Brazzacca, Ulibrio, zaljubio u lijepu groficu Margheritu, kćer grofa od Gruagna, ali je ona, posvetivši se Bogu, odbila njegov zahtjev za vjenčanje unatoč njegovim brojnim i upornim zahtjevima. Kako bi konačno razuvjerila grofa, Margherita je na kraju postavila uvjet da će se pristati udati za njega samo ako grof uspije prijeći jezero koje se stvorilo iza brda Gruagno, a da se ne smoči. Pastirica je, dok je pasla ovce, slučajno vretenom provalila obalu jezera, pa je voda potekla niz potok Laviju. Ulibrio je lako prešao jezero i pojavio se u dvorcu, tvrdeći da je on sam isušio jezero i zahtijevao grofičinu ruku. Margherita je odbila zahtjev pa je grof, potaknut gnjevom i bijesom, uništio dvorac i dao ubiti groficu, a zatim je njezino tijelo bacio u jezero koje se ponovno napunilo vodom. Ali Margherita se ponovno pojavila stojeći na panju stabla johe koje je izvirivalo iz vode. Ulibrio, šokiran ovom vizijom, čamcem je stigao do stabla i odnio Margheritino tijelo u svoj dvorac. Noću su je ždralovi pustili i vratili na johin panj u jezeru. Stanovnici kažu da se Margherita pojavila još dva puta te su pogođeni ovim tragičnim i čudesnim događajima izgradili crkvu na ruševinama dvorca iznad drevne crkve sv. Sabidije posvetivši je svetoj Margareti od ždrala (Santa Margherita delle gru). Tako da neki znanstvenici, slijedeći romantičniju interpretaciju, smatraju da toponim “Gruagno” potječe od prisutnosti ždralova na ovom području, a ne od sinonima “groba” predrimskog porijekla koji je točnije definirao kameniti, šljunčani teren, kao rezultat povlačenja ledenjaka koji su u kvartaru prenosili mase stijena, kamenja, gline i pijeska niz dolinu, tvoreći brežuljkaste reljefe, rijeke i potoke.



Auto smo parkirali na parkiralištu u podnožju brda koji je udaljen stotinjak metara od gradskih vrata kroz koja smo ušli u utvrđeni dio naselja.



S lijeve strane je župna crkva sv. Margarete od Gruagna (chiesa parrocchiale di Santa Margherita del Gruagno) do koje se stiže prostranim stepeništem.



Župna crkva sv. Margarete od Gruagna je izgrađena na mjestu starije, manje, crkve koja je bila posvećena misterijoznoj svetici svetoj Sabidi (Santa Sabida), a pretpostavlja se da je izgrađena oko 8. stoljeća. Oko 1000. godine mala crkva je uklopljena u novu, veću, crkvu koja je od 1048. godine postala župna. 1510. godine je obnovljen zvonik, dok je 1534. godine obnovljena sakristija. 1774. godine je započela izgradnja nove, današnje, župne crkve koja je dovršena 1778. godine. 1872. godine podignut je zvonik, nakon rušenja starog, a pročelje je preuređeno u neoromaničkom stilu 1954. godine. U crkvi je kripta posvećena svetoj Sabidi, svetici koja nije prisutna u hagiografiji (biografija svetaca ili crkvenih poglavara). Ova je kripta izvorno bila mala kapelica, odvojena od nekadašnje, starije crkve, a posveta potječe iz običaja prije 13. stoljeća.



Nedaleko južnog zida župne crkve sv. Margarete od Gruagna je kip Isusa Krista s križem u ruci. U podnožju se nalazi ploča u spomen palom vojniku u Somaliji 1936. godine (PIETRO/DESINANO/4 6 1901 18 1 1936/SOMALIA).



Nastavili smo šetnju lijepo uređenim utvrđenim naseljem koji nas je vratio u vrijeme kada je život bio obilježen jednostavnim seoskim aktivnostima koje su završavale sa zalaskom sunca uz zvonjavu zvona tadašnje male župne crkve. Neke rustikalne građevine djelomično su zadržale izvornu strukturu, među njima je kuća, čiji je datum uklesan na ulaznim vratima (1818.), a naslonjena je na četverokutnu kulu od opeke s kruništem i natkrivenim vidikovcem.



Na sjevernom dijelu se nalazi uspon Jevade (Salita Jevade ili Le Jevade). Kamenom popločen uspon koji povezuje nekada utvrđeni grad Santa Margherita del Gruagno s dolinom.



Karta naselja Santa Margherita s posjećenim lokacijama.