Viatrix

Loreto je grad i općina (12 870 stanovnika – 2022. g.) u provinciji Ancona, regija Marke. Grad se razvio na raskršću ulica kraj bazilike Svete kuće (basilica della Santa Casa) u kojoj se nalazi relikvija, građevina dimenzija 9,5 x 4 metra, "Santa Casa" (Sveta kuća) iz Nazareta u kojoj je, prema predaji, rođena i gdje je živjela Djevica Marija. Tu joj je anđeo Gabrijel navijestio da će začeti Isusa po Duhu Svetome.



Prema predaji, anđeli su podigli Svetu kuću i odletjeli s njom iz Nazareta, Palestina. Anđeli su donijeli kuću na Trsat 10. svibnja 1291. godine te ju napustili, a drvosječe su bile začuđene kada su je pronašle. Kako su na tom području hodočasnici često bili plijen lopova i kriminalaca, nakon tri godine i sedam mjeseci anđeli su ponovno preuzeli Svetu kuću i poletjeli s njom. Preletjeli su Jadran i zaustavili se u Markama. Položili su je u blizini Ancone, na brežuljku na kojem se danas nalazi crkva Santa Maria Liberatrice di Posatora čije ime tradicionalno potječe od ovog događaja: pose-et-ora (stani i moli). Sveta kuća je ostala na tom mjestu devet mjeseci. Zbog prisutnosti luke, Ancona je bila puna Židova i nevjernika te su je anđeli ponovno podigli i postavili južnije, u blizini Porta Recanatija, na lokalitetu Banderuoli. Pastiri su tada vidjeli blještavo svjetlo kako izlazi iz oblaka, a iza svjetla kuću. Mjesto je bilo preblizu mora i izloženo opasnostima od turskih provala, a i tamo su počeli dolaziti kriminalci kako bi pljačkali vjernike koji su dolazili na hodočašće. Nakon osam mjeseci anđeli su kuću ponovno preselili, ovaj put na brdo Monte Prodo, na zemlju u vlasništvu grofova Stefana i Simonea Rinaldi di Antici, dvoje braće koji su ubrzo počeli profitirati od hodočašća vjernika. Poslali su molbu papi Bonifaciju VIII. (Anagni, oko 1230. – Rim, 11. listopad 1303.) da postanu njezini vlasnici. Krajem 1296. godine Svetu kuću su opet anđeli podigli i postavili je na cesti koja vodi od Recanatija do njegove luke, tj. na pola puta. To je bilo javno mjesto tako da ga nitko nije mogao prisvojiti i iskorištavati. Odabrano mjesto bilo je na vrhu brda obraslog lovorom te je po latinskom nazivu laurus mjesto nazvano Lauretum, a samim tim i Loreto.



Znanstvene analize potvrđuju da je konstruktivna izvornost građevine i vjerojatno podrijetlo kuće s istoka, a posebno iz povijesne regije Palestine, kako na temelju arhitektonskog stila tako i na temelju građevinskih materijala. Međutim svi litološki tipovi prisutni u zidovima Svete kuće se mogu pronaći i na Apeninima u regijama Marke i Umbrija. Ostali dokazi o zemlji podrijetla potječu iz slika i grafita koji su još uvijek vidljivi na zidovima kuće, a prikazuju svece istočne crkve i izvještavaju o prolasku hodočasnika koji su posjećivali zgradu još od doba cara Konstantina (Naissus, 27. veljače 274. – Nikomedija, 22. svibnja 337.). Dimenzije kuće podudaraju se s dimenzijama "rupe" ostavljene u Nazaretu na mjestu gdje je prije bila Sveta kuća. Znanstvenici su se također složili oko činjenice da je, kao što je već spomenuto, Sveta kuća napustila Nazaret 1291. godine, prošla je kroz Dalmaciju, ostala je oko tri godine na Trsatu te stigla u Loreto u prosincu 1294. godine.



Šetnju prema Svetoj kući smo započeli na trgu Piazza Giacomo Leopardi kod fontane dei Galli (pijetlova) izgrađene u periodu između 1614. i 1616. godine.



Krenuli smo prema sjeveru, kroz gradska vrata Porta Romana koja su izgrađena oko 1590. godine i ukrašena s dva kipa proroka. S desne strane smo primijetili sunčani sat.



Ušli smo u stari dio grada Loreto koji je opasan zidinama koje su podignute u 14. stoljeću, a pojačane u razdoblju od 1518. do 1522. godine nakon turskog napada na Porto Recanati 5. lipnja 1518. godine.



Tu se nalazi trg Piazza Garibaldi na kojem je komunalna palača (Palazzo del Comune) koja je izgrađena od opeke krajem 16. stoljeća s blago nakošenim tornjem iz 17. stoljeća.



Dalje smo nastavili ulicom Corso Traiano Boccalin i nakon dvjestotinjak metara stigli do trga Piazza della Madonna. Na središtu trga se nalazi Fontana Maggiore izgrađena između 1604. i 1614. godine.



Na zapadnom i sjevernom dijelu trga se nalazi palača Palazzo Apostolico.



Palazzo Apostolico je projektirao arhitekt Donato Bramante (Fermignano, 1444. – Rim, 11 travnja 1514,), kojeg je između 1507. i 1509. godine u Loreto poslao papa Julije II. (Albisola, 5. prosinca 1443. – Roma, 21. veljaće 1513.). Po projektu je to bila građevina s tri krila i dvostrukim redom lukova koje je trebalo okružiti cijeli trg ispred bazilike. Gradnju na sjevernom kraku započeo je Antonio da Sangallo Mlađi (Firenca, 12. travnja 1484. – Terni, kolovoza 1546.), počevši od bočne strane zvonika, a nastavio je Giovanni Boccalini (Carpi, oko 1520. – Loreto, 22. prosinca 1580.) koji je dovršio gornji kat. Gradilište je vjerojatno stalo zbog nedostatka sredstava. 1573. godine arhitekt Raniero Nerucci izradio je portal u klasičnom stilu, s vitkim proporcijama te suzdržanim i elegantnim reljefom ukrasa. 1643. godine papa Urban VIII. (Firenca, 5. travnja 1568. – Rim, 29. srpnja 1644.) uzalud je pokušao izvlastiti kuće na južnoj strani trga. Radovi su nastavljeni tek s Luigijem Vanvitellijem (Napoli, 12. svibnja 1700. – Caserta, 1. ožujka 1773.) koji je u 18. stoljeću dovršio zapadnu stranu koja gleda na baziliku. Posao je opet stao i ostao nedovršen na južnoj strani. Kongregacija Svete kuće ima sjedište u prostorijama u blizini svetišta, a na gornjim katovima se nalazi Muzej blaga Svete kuće (Museo del tesoro della Santa Casa).



Na istočnom dijelu trga se nalazi bazilika Svete kuće (basilica della Santa Casa) ispred koje je kip pape Siksta V. podignutog 1587. godine.



Bazilika je gotičko-renesansna građevina s latinskim križem u tlocrtu. Nastala je na temeljima trobrodne građevine koja je imala grčki križ u središtu. Izgradnja je započela 1468. godine, ali je dovršena u 17. stoljeću. U središtu građevine je osmerokutna kupola koju je između 1498. i 1500. godine podigao Giuliano da Sangallo (Firence, 1445. – Firence, 16. listopada 1516.). U unutrašnjosti se nalaze tri broda odvojena četvrtastim stupovima iznad kojih su križna rebra. Ispod kupole je mramorno kućište koje prekriva Svetu kuću. Projektirao ga je već spomenuti Donato Bramante, ali ga je izgradio Andrea Sansovino (Monte San Savino, 1460. ili 1467. – Monte San Savino, 1529.). Na oltaru Svete kuće snalazi se kip Gospe od Loreta koji predstavlja crnu Djevicu Mariju s Isusom prekrivenom karakterističnim plaštem ukrašenim draguljima zvanim dalmatika. Crkva ima devet kapela (kapela Raspela, kapela Sakramenta ili Francuska, kapela sv. Ćirila i Metoda ili Slavenska, kapela Uznesenja ili Američka, kapela Zbora ili Njemačka, kapela Srca Isusova ili Poljska, kapela Grofova od Urbina, kapela sv. Josipa ili Španjolska i kapela sv. Joakima i Ane ili Švicarska) od kojih neke imaju imena nacija koje su pridonijele njihovoj obnovi i uređenju početkom 20. stoljeća. Tu su i četiri sakristije koje su posvećene četvorici evanđelista (sakristija sv. Mateja, sakristija sv. Luke, sakristija sv. Ivana i sakristija sv. Marka).



S lijeve strane bazilike nalazi se zvonik visok 75,6 m koji je između 1750. i 1754. godine podigao talijanski arhitekt nizozemskog podrijetla Luigi Vanvitelli koji je radio i na prije spomenutoj palači Palazzo Apostolico. U njemu se nalazi karijon od devet zvona koji pjevaju note "Lauretanske litanije". U osmerokutnom dijelu zvonika nalazi se glavno zvono, od milja nazvano Loreta, koje je 1515. godine izlio Bernardino da Rimini. Zvono je promjera 184 cm i teško 74 i pol kvintala (3,7 tona) i najveće je u regiji Marke. Ostalih osam koncertnih zvona smješteno je u kružnom dijelu zvonika, a lijevali su ih uglavnom Luigi Baldini iz Sassoferrata (1830.) i Lucio Broili iz Udina (1960.), dok je glavno koncertno zvono koje gleda na trg Piazza della Madonna lijevao Francesco Franceschi iz Ancone (1610.).



Nakon razgledavanja bazilike nastavili smo prema zapadu, prolazom koji vodi kroz palaču Palazzo Apostolico.



S druge strane palače se nalazi trg Piazza Giovanni XXIII s kipom pape Ivana XXIII.



Dalje smo nastavili ulicom Via Papa Sisto V prema jugozapadu i nakon dvjestotinjak metara došli do izloženog aviona akrobatskog demonstracijskog tima talijanskog ratnog zrakoplovstva Frecce Tricolori. Loreto je sjedište CenForAvEn-a (centra za obuku engleskog jezika u avijaciji).



Preko puta je okrugli završetak gradskih zidina Torrione Rotondo.



Popeli smo se stepeništem i ponovno došli na trg Piazza Garibaldi, potom smo ulicom Corso Traiano Boccalin stigli do trga Piazza della Madonna.



Dalje smo nastavili uz juži zid bazilike i kada smo došli do ulice Via Francesco Asdrubali skrenuli smo lijevo i nakon pedesetak metara stigli do spomen parka Parco della Rimembranza.



Tu se nalazi i bastion di Porta Marina s kojeg se pruža lijep pogled na noviji dio grada i na apside bazilike.



Malo sjevernije se nalaze gradska vrata Porta Marina koja su otvorena u 16. stoljeću, ali su današnji izgled dobila u 17. stoljeću.



Prošli smo kroz gradska vrata Porta Marina i došli na Pizzale San Giovanni Paolo II na kojem se nalazi panoramska točka i kip sv. Ivana Pavla II.



Vratili smo se nazad i kada smo ponovno prošli kroz gradska vrata Porta Marina skrenuli smo desno i prošli pothodnikom u kojem se nalaze kameni grbovi.



Ponovno smo došli na trg ispred bazilike i nastavili dalje uz njezin južni zid.



Kada smo došli do ulice Via Francesco Asdrubali skrenuli smo desno i nakon tristotinjak metara došli do gradskih vrata Porta Romana.



Izašli smo kroz gradska vrata i došli na trg Piazza Giacomo Leopardi gdje smo i započeli šetnju.



Karta starog dijela naselja Loreto s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,00 km.