Viatrix

03.09.2019., utorak

Svetvinčenat – renesansni grad u srcu Istre

Na cesti D77, koja povezuje Vodnjan i Rogoviće pored Pazina (čvor Rogovići na A8 – Istarski ipsilon), nalazi se naselje Svetvinčenat ili na čakavskom Savičenta (267 stanovnika – 2011. g.), ujedno i sjedište općine Svetvinčenat (2.202 stanovnika – 2011. g.).



Starijih zapisa o Svetvinčentu nema, ali se počeci najčešće vežu uz benediktince iz Ravenne. Benediktinci su se naselili na tom području, usred velikih hrastovih šuma, u 6. stoljeću, unutar feuda Sv. Apolinara (Sveti Apolinar – prvi biskup Ravenne).



Auto smo parkirali u južnom dijelu naselja Svetvinčenat, ispred Osnovne škole Svetvinčenat i krenuli na sjever prema centru naselja.



Na prvom smo raskršću skrenuli desno, kao i na slijedećem, te nakon stotinjak metara stižemo do crkve sv. Katarine.



Crkva sv. Katarine je izgrađena u 15. stoljeću. Duž sjevernog, zapadnog i istočnog zida raspoređene su freske posvećene legendi o Svetoj Katarini. Freske su nastale pod utjecajem venecijanskog slikarstva u 15. stoljeću.



Vraćamo se istim putem do zadnjeg raskršća, ali na raskršću nastavljamo ravno do središnjeg trga, Veliki trg (pučkog naziva Placa).



Veliki trg je sačuvao renesansni izgled i trapezoidnog je tlocrta u čijem se središtu nalazi cisterna (šterna). Na trgu se nalaze nizovi kuća, koje nisu mijenjale izgled od 15./16. stoljeća. Na trgu se još nalaze: župna crkva Navještenja Marijina (istočna strana), kaštel Morosini-Grimani (sjeverna strana) i gradska loža (južna strana).



Župna crkva Navještenja Marijina izgrađena je klesanim kamenom početkom 16. stoljeća u renesansnom stilu. U crkvi se nalazi pet mramornih oltara. Glavni oltar sa slikom Navještenja nalazi se u dubokom jednoapsidalnom svetištu, koji je uokviren trijumfalnim lukom.



Kaštel Morosini-Grimani izgrađen je u 13. stoljeću, ali današnji izgled dobiva 1589. godine, kada Marino Grimani obnavlja spaljeni kaštel. Tokom stoljeća, osim izgleda, mijenjali su se i vlasnici kaštela. Vlasnici su bili porečki biskupi, pulska obitelj Castropola (od 1211. godine), obitelj Morosini (1485. godine završavaju obnovu kaštela, te počinju preobrazbu u renesansno naselje) , obitelj Grimani di San Luca (patricijska venecijanska obitelj). U 19. stoljeću obitelj Grimani di San Luca prepušta kaštel biskupima i na kraju ga biskupi, početkom ovog stoljeća, prepuštaju općini. Kaštel je zadnji puta bio spaljen krajem drugog svjetskog rata.



Uz kaštel se vežu dvije legende. Prva legenda je „Legenda o vještici Mare“, punim imenom Mare Radolovich. Ona je bila travarka, a optužili su je na smrt, jer je bila optužena da je sklopila ugovor s vragom. Spaljena je na lomači, usred kaštela, 1632. godine. Postoj i druga verzija te legende, koja govori da je bila u ljubavnoj vezi s nekim od plemića u čijem je vlasništvu bio kaštel, pa je zbog toga spaljena na lomači. Druga legenda je „Legenda o nepoznatom konjaniku“. Svake godine na dan Svetog Ivana Krstitelja (24. lipnja), na Žlinji (tratina uz kaštel) se održavala viteška igra slična barbanskoj Trci na prstenac. 1713. godine, među 21 konjanikom, pobijedio je nepoznati konjanik, koji je odbio primiti nagradu i odjahao iz Svetvinčenta.



Nastavi smo šetnju na sjever, uz istočnu stranu Žlinja, sve do raskršća. Na raskršću smo skrenuli desno i nakon tridesetak metara smo došli do crkve sv. Roka.



Crkva sv. Roka je izgrađena 1622. godine.



Nakon razgledavanja crkve vratili smo se do raskršća i nastavili ravno, uz sjevernu stranu Žlinja. Na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo, s lijeve strane kolne vage, uz koju se nalazi autobusna stanica.



Prije ceste D77, skrenuli smo lijevo prema groblju.



Na groblju smo posjetili crkvu sv. Vincenta iz 12. stoljeća. Crkva se prvi put spominje 1178. godine, te je bila župna crkva do izgradnje župne crkve Navještenja Marijina. U njenoj unutrašnjosti se nalaze tri sloja zidnih fresaka. Prvi sloj je samo u tragovima, drugi je najočuvaniji (djelo majstora Ognobenus Trivisanusa – kraj 13. stoljeća), dok je treći djelo nepoznatog talijanskog majstora (kraj 14. do početka 15. stoljeća).



S groblja smo izašli kroz jugoisočnu kapiju, prošli cisternu i cestom došli do kaštela Morosini-Grimani, kod kojeg smo skrenuli na jug.



Prošli smo zapadnom stranom Velikog trga i potom ušli u gradsku ložu iz 18. stoljeća s otvorenim trijemom i šest arkada, te s dva ulaza, jednim s trga, drugim s ulice.



Blizu lože, nekoliko metara jugozapadno, nalazi se crkva sv. Antuna opata. Crkva je izgrađena u 15. stoljeću, a u unutrašnjosti se nalazi drveni kip sveca, rad domaćeg majstora iz 14. stoljeća.



Uz južni zid crkve sv. Antuna opata nalazi se cisterna.



Ulicom smo nastavili prema jugu sve do mjesta gdje nam je bio parkiran auto.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,80 km.


- 18:02 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta