Viatrix

24.09.2019., utorak

Stari Grad Novigrad na Dobri – bajkovita utvrda iznad rijeke Dobre

Na cesti Ž3142, koja povezuje cestu D3 u Jarčem Polju i cestu D6 u Donjim Stativama, nalazi se naselje Novigrad na Dobri. Po popisu stanovništva iz 2011. godine, Novigrad na Dobri je imao 85 stanovnika i administrativno se nalazi u općini Netretić u Karlovačkoj županiji.



Izlet smo započeli u središtu naselja Novigrad na Dobri, ispred župne crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije.



Župna crkva se prvi put spominje 1334. godine na popisu Zagrebačke biskupije, kao župna crkva Blažene Djevice Marije od Dobre, i bila je građena u gotičkom stilu. U 18. stoljeću je crkva dograđena i barokizirana.



Od crkve smo krenuli, cestom, prema sjeveroistoku i došli do raskršća s cestom Ž3142, na kojem se nalazi kapelica. Na raskršću smo skrenuli lijevo.



Nakon nekih petstotinjak metara stigli smo do raskršća s cestom Ž3179, koja povezuje Novigrad na Dobri i Karlovac.



Na raskršću smo skrenuli desno na cestu Ž3179 i prešli rijeku Dobru starim kamenim mostom.



Novigradski most na rijeci Dobri je jedan od najstarijih riječnih mostova u Hrvatskoj. Pouzdano se ne zna kada je izgrađen, ali se spominje 1558. godine na popisu dobara Stjepana Frankopana Ozaljskog, kada se naplaćivala mostarina. Današnji izgled dobiva tijekom izgradnje povijesne ceste Karoline (od 1726. do 1732. godine), koja je spajala Karlovac s Bakrom i Rijekom. 1730. godine je izgrađen kameni most s deset lukova, koji je zamijenio stari drveni most. Dužina mosta iznosi 122 metra.



Cestom Ž3179 smo nastavili uzbrdo i nakon šestotinjak metara stigli smo do Starog Grada Novigrad na Dobri.



Vrijeme izgradnje Starog Grada Novigrad na Dobri nije poznato. Najčešće se spominje 14. stoljeće, kada je dospio u posjed krčkih knezova Frankopana. U njihovom vlasništvu je sve do 1671. godine, nakon Zrinsko-frankopanske urote (dijelom organizirane u ovom Starom Gradu). Te godine je Stari Grad opljačkan od strane karlovačkog generala Josipa Herbsteina. U njegovom vlasništvu ostaje do 1689. godine. Zatim vlasnicima postaju pripadnici malteškog reda, sve do 1746. godine. Za vrijeme kada je bio u vlasništvu baruna Patačića, do 1809. godine, Stari Grad Novigrad na Dobri je uređen u baroknom stilu. Car Josip II ga je posjetio 1783. godine, na putu prema moru.



Do 1939. godine, kada postaje vlasništvo Banovine Hrvatske, Stari Grad Novigrad na Dobri je više puta mijenjao vlasnike. 4. siječnja 1944. godine Stari Grad je spaljen.



Nakon razgledavanja dvorišta Starog Grada Novigrad na Dobri, popeli smo se stepeništem južne kule i uživali u prekrasnom pogledu na dolinu rijeke Dobre i na naselje Novigrad na Dobri.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,80 km.


- 18:52 - Komentari (24) - Isprintaj - #

16.09.2019., ponedjeljak

Kaštel Grad Grobnik – najzapadniji frankopanski kaštel

Na 466 metara visokom brdu između Grobničkog polja i rijeke Riječine nalazi se najzapadniji, ujedno i najočuvaniji, frankopanski kaštel nekadašnje Vinodolske knežije, kaštel Grad Grobnik. Oko kaštela se razvilo naselje Grobnik. Po popisu stanovništva iz 2011. godine ima 421 stanovnika, a danas je u sastavu općine Čavle.



Na cesti Ž5055, koja povezuje Čavle i Viškovo, nekih 700 do 800 metara iz pravca Čavla, nalazi se raskršće s cestom Ž5056, koja vodi u naselje Grobnik. Nekih 1.800 metara od raskršća se nalazi široko raskršće i tu smo parkirali auto.



Od raskršća smo, sporednom cestom, krenuli uzbrdo i ubrzo došli do prvih kuća naselja Grobnik i do usamljene kule. Kula je nekada bila u sastavu gradskih zidina. Kada smo došli do raskršća na kojem počinje ulica Grad, skrenuli smo desno.



Nakon nekih 100 metara, dolazimo do kaštela Grad Grobnik.



Kaštel Grad Grobnik je izgrađen oko tisućite godine na temeljima rimske utvrde. Današnji izgled kaštela je iz vremena između 15. i 17. stoljeća. Od 10. stoljeća je bio u vlasništvu Hrvatske države, a od 1225. godine prelazi u vlasništvo knezova Krčkih, koji se od 14. stoljeća nazivaju Frankopani. Nakon Frankopana, 1572. godine, vlasnici postaju knezovi Zrinski sve do 1671. godine. Nakon Zrinsko-frankopanske urote i propasti tih obitelji prelazi u vlasništvo Dvorske komore (financijska institucija Habsburške Monarhije).



Jedna legenda se veže uz Gobničko polje, samim time i uz kaštel Grad Grobnik, a to je bitka na Grobničkom polju. Bitka na Grobničkom polju navodno se vodila 1242. godine između Hrvatske feudalne vojske i Tatarske (mongolske) konjice. Do danas nema vjerodojstojnih dokaza da se bitka ikada dogodila. Prema predaji, Tatari, predvođeni Džingis-kanovim unukom Batu-kanom, došli su na Grobničko polje gdje ih je dočekala Hrvatska feudalna vojska i porazila ih.



U dvorištu kaštela se nalazi gotički bunar s grbovima Frankopana i knezova Krbavskih iz 15. stoljeća. U bunaru se nalazi izvor žive vode.



S kaštela se pruža prekrasan pogled na Kvarner, otoke Krk i Cres, te na planinu Učku s jedne strane, dok s druge strane na Grobničko polje i na planinske vrhove Grobničkih Alpa, što dokazuje stratešku važnost kaštela.



U neposrednoj blizini kaštela nalazi se župna crkva sv. Filipa i Jakova. Crkva se prvi put spominje 1105. godine, a zvonik je podignut 1572. godine.



Pored crkve se nalaze široke stepenice s kojima smo se spustili do župnog ureda.



Pored župnog ureda smo skrenuli desno i uskom uličicom se spustili do mjesta gdje počinje ulica Grad.



Na raskršću smo skrenuli lijevo, ali nakon pedesetak metara smo uočili, s desne strane, crkvu, u samom središtu naselja.



Vratili smo se do raskršća i skrenuli lijevo, te nakon nekih 100 metara smo stigli do crkve, tj. kapele sv. Trojstva. Kapela je dobila današnji izgled 1613. godine. Na njenom zvonu, koje se danas nalazi u muzeju u Zagrebu, postoji natpis koji datira iz 1383. godine.



Nastavili smo dalje cestom Ž5056, s kojim smo došli do početne točke, širokog raskršća.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,33 km.


- 18:19 - Komentari (27) - Isprintaj - #

09.09.2019., ponedjeljak

Sveti Mićel – područje kamena i maslina

Nekih dva kilometara zračne linije sjeverozapadno od naselja Vodnjan nalazi se područje zvano Sveti Mićel. Na području Svetog Mićela nalazi se veliki broj maslinika koji su ograđeni suhozidima.



Na cesti D75 (Pula-Plovanija), oko jedan kilometar sjeverozapadno od raskršća s pristupnom cestom prema čvoru Vodnjan-sjever (Istarski ipsilon A9), nalazi se šljunčano proširenje. Na šljunčanom proširenju smo krenuli na sjever, makadamskom cestom, i tu je počela naša avantura.



Nakon nekih sto metara stigli smo do crkve Majke Božje od Zdravlja. Crkva je izgrađena 1854. godine na temeljima starije crkve iz 13. stoljeća. Dvorište crkve je ujedno i lijep vidikovac, s kojeg se pruža pogled na Vodnjan i Brijunsko otočje.



Pored crkve se nalazi „misijski križ“, na kojem piše „SACRE MISSIONI 1938“



Od crkve smo se vratili do šljunčanog proširenja gdje smo skrenuli lijevo cestom D75 i nakon 300 metara skrenuli lijevo na makadamsku cestu.



Na slijedećih tri raskršća držali smo se desno. Nakon trećeg raskršća cesta nalikuje sve više na poljsku cestu.



Cesta nas je dovela do ulaza u maslinik, koji je zatvoren preprekom, hrpom kamenja. Prešli smo preko prepreke i nastavili prema istoku, te potom skrenuli na sjever i stigli do crkve omeđene suhozidom.



Na ulazu u crkveno dvorište se nalazi kažun.



Crkva sv. Margarete je ranoromanička crkva. Pretpostavlja se da je izgrađena krajem 11. stoljeća.



U njoj se nalaze freske iz 13. stoljeća. Zanimljivo je da se u središtu crkve nalazi panj.



U dvorištu crkve se nalazi hrast star, procjenjuje se, 400 godina.



Nakon razgledavanja crkve i uživanja u njenom dvorištu ispod stoljetnog hrasta, nastavi smo dalje prema istoku, uz rub maslinika. Nekoliko metara od crkve dolazimo do još jednog kažuna.



Kada smo došli do ograde, koja odvaja pristupnu cestu prema čvoru Vodnjan-sjever, skrenuli smo lijevo, prema sjeveru.



Nakon nekih stotinjak metara, u masliniku, s lijeve strane smo ugledali visoki zid i gomilu kamenja. Moguće da se od tog zida, pa sve do crkve sv. Margarete nalazi još neistražen povijesni lokalitet, pokriven gustom vegetacijom.



Nastavili smo dalje prema sjeveru. Kada smo došli u ravninu s naplatnim kućicama, preskočili smo suhozid, koji se nalazio s naše desne strane, i dalje nastavili prema sjeveru poljskom cestom.



Nakon nekih tristotinjak metara, s desne strane, iza ograde autoceste, nalazi se skupina zidina.



Ova skupna zidina je arheološko nalazište Sveti Mićel (ili Sveti Mihovil Panzago). Nažalost, lokalitet je odvojen ogradom, te se nismo mogli približiti. Iz daljine se vidi kompleks zidina i tri kažuna.



Nastavili smo dalje na sjever, te na slijedećem raskršću skrenuli oštro lijevo, na makadamsku cestu.



Makadamska cesta vodi na jug. Cesta prolazi kraj brojnih maslinika i suhozida, a uočili smo još jedan kažun.



Kada smo stigli do ceste D75, skrenuli smo desno na cestu, s kojom smo došli do šljunčanog proširenja.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,88 km.


- 17:19 - Komentari (23) - Isprintaj - #

03.09.2019., utorak

Svetvinčenat – renesansni grad u srcu Istre

Na cesti D77, koja povezuje Vodnjan i Rogoviće pored Pazina (čvor Rogovići na A8 – Istarski ipsilon), nalazi se naselje Svetvinčenat ili na čakavskom Savičenta (267 stanovnika – 2011. g.), ujedno i sjedište općine Svetvinčenat (2.202 stanovnika – 2011. g.).



Starijih zapisa o Svetvinčentu nema, ali se počeci najčešće vežu uz benediktince iz Ravenne. Benediktinci su se naselili na tom području, usred velikih hrastovih šuma, u 6. stoljeću, unutar feuda Sv. Apolinara (Sveti Apolinar – prvi biskup Ravenne).



Auto smo parkirali u južnom dijelu naselja Svetvinčenat, ispred Osnovne škole Svetvinčenat i krenuli na sjever prema centru naselja.



Na prvom smo raskršću skrenuli desno, kao i na slijedećem, te nakon stotinjak metara stižemo do crkve sv. Katarine.



Crkva sv. Katarine je izgrađena u 15. stoljeću. Duž sjevernog, zapadnog i istočnog zida raspoređene su freske posvećene legendi o Svetoj Katarini. Freske su nastale pod utjecajem venecijanskog slikarstva u 15. stoljeću.



Vraćamo se istim putem do zadnjeg raskršća, ali na raskršću nastavljamo ravno do središnjeg trga, Veliki trg (pučkog naziva Placa).



Veliki trg je sačuvao renesansni izgled i trapezoidnog je tlocrta u čijem se središtu nalazi cisterna (šterna). Na trgu se nalaze nizovi kuća, koje nisu mijenjale izgled od 15./16. stoljeća. Na trgu se još nalaze: župna crkva Navještenja Marijina (istočna strana), kaštel Morosini-Grimani (sjeverna strana) i gradska loža (južna strana).



Župna crkva Navještenja Marijina izgrađena je klesanim kamenom početkom 16. stoljeća u renesansnom stilu. U crkvi se nalazi pet mramornih oltara. Glavni oltar sa slikom Navještenja nalazi se u dubokom jednoapsidalnom svetištu, koji je uokviren trijumfalnim lukom.



Kaštel Morosini-Grimani izgrađen je u 13. stoljeću, ali današnji izgled dobiva 1589. godine, kada Marino Grimani obnavlja spaljeni kaštel. Tokom stoljeća, osim izgleda, mijenjali su se i vlasnici kaštela. Vlasnici su bili porečki biskupi, pulska obitelj Castropola (od 1211. godine), obitelj Morosini (1485. godine završavaju obnovu kaštela, te počinju preobrazbu u renesansno naselje) , obitelj Grimani di San Luca (patricijska venecijanska obitelj). U 19. stoljeću obitelj Grimani di San Luca prepušta kaštel biskupima i na kraju ga biskupi, početkom ovog stoljeća, prepuštaju općini. Kaštel je zadnji puta bio spaljen krajem drugog svjetskog rata.



Uz kaštel se vežu dvije legende. Prva legenda je „Legenda o vještici Mare“, punim imenom Mare Radolovich. Ona je bila travarka, a optužili su je na smrt, jer je bila optužena da je sklopila ugovor s vragom. Spaljena je na lomači, usred kaštela, 1632. godine. Postoj i druga verzija te legende, koja govori da je bila u ljubavnoj vezi s nekim od plemića u čijem je vlasništvu bio kaštel, pa je zbog toga spaljena na lomači. Druga legenda je „Legenda o nepoznatom konjaniku“. Svake godine na dan Svetog Ivana Krstitelja (24. lipnja), na Žlinji (tratina uz kaštel) se održavala viteška igra slična barbanskoj Trci na prstenac. 1713. godine, među 21 konjanikom, pobijedio je nepoznati konjanik, koji je odbio primiti nagradu i odjahao iz Svetvinčenta.



Nastavi smo šetnju na sjever, uz istočnu stranu Žlinja, sve do raskršća. Na raskršću smo skrenuli desno i nakon tridesetak metara smo došli do crkve sv. Roka.



Crkva sv. Roka je izgrađena 1622. godine.



Nakon razgledavanja crkve vratili smo se do raskršća i nastavili ravno, uz sjevernu stranu Žlinja. Na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo, s lijeve strane kolne vage, uz koju se nalazi autobusna stanica.



Prije ceste D77, skrenuli smo lijevo prema groblju.



Na groblju smo posjetili crkvu sv. Vincenta iz 12. stoljeća. Crkva se prvi put spominje 1178. godine, te je bila župna crkva do izgradnje župne crkve Navještenja Marijina. U njenoj unutrašnjosti se nalaze tri sloja zidnih fresaka. Prvi sloj je samo u tragovima, drugi je najočuvaniji (djelo majstora Ognobenus Trivisanusa – kraj 13. stoljeća), dok je treći djelo nepoznatog talijanskog majstora (kraj 14. do početka 15. stoljeća).



S groblja smo izašli kroz jugoisočnu kapiju, prošli cisternu i cestom došli do kaštela Morosini-Grimani, kod kojeg smo skrenuli na jug.



Prošli smo zapadnom stranom Velikog trga i potom ušli u gradsku ložu iz 18. stoljeća s otvorenim trijemom i šest arkada, te s dva ulaza, jednim s trga, drugim s ulice.



Blizu lože, nekoliko metara jugozapadno, nalazi se crkva sv. Antuna opata. Crkva je izgrađena u 15. stoljeću, a u unutrašnjosti se nalazi drveni kip sveca, rad domaćeg majstora iz 14. stoljeća.



Uz južni zid crkve sv. Antuna opata nalazi se cisterna.



Ulicom smo nastavili prema jugu sve do mjesta gdje nam je bio parkiran auto.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,80 km.


- 18:02 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Listopad 2019 (3)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta