Viatrix

Cesta D8, poznata kao Jadranska magistrala, povezuje, uz prekid preko teritorija Bosne i Hercegovine, GP Pasjak (granični prijelaz s Republikom Slovenijom) i GP Karasoviće (granički prijelaz s Crnom Gorom). Na sjevernom dijelu, Jadranska magistrala prolazi uz Bakarski zaljev. Na jugoistočnom dijelu Bakarskog zaljeva, nalazi se uvala Bakarac u kojoj se nalazi istoimeno naselje. Naselje Bakarac je, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, imalo 313 stanovnika, a administrativno spada u Grad Kraljevicu, Primorsko-goranska županija. Kroz Bakarac je prolazila rimska cesta koja je povezivala Akvileju (Aquileia) u današnjoj Italiji i Drač (Dirahij) u današnjoj Albaniji. Rimljani su na području današnjeg Bakarca, gdje su udari bure na cesti bili najjači, u 4. stoljeću podigli zid (dužine 78 m, visine 2,5 m i širine 0,78 m) koji je štitio od bure. Zid je srušen 40-tih godina 20. stoljeća i njegov materijal se koristio za izgradnju Jadranske magistrale. Naselje je poznato po bakaračkoj buri koja je po jačini odmah iza poznatije senjske bure. Bakarac je u srednjem vijeku bio hreljinska luka.



Auto smo parkirali na parkingu sa zapadne strane ušća kanala koji služi za prihvat bujičnih tokova s okolnih brda.



Krenuli smo prema istoku cestom D8. Kada smo došli do prvog pješačkog prijelaza, prešli smo cestu i nastavili ravno.



Ubrzo smo stigli do župne crkve sv. Petra aposlola izgrađene u 18. stoljeću.



Kada smo prošli crkvu i došli do ceste skrenuli smo lijevo te na prvom slijedećem raskršću desno na cestu koja vodi u naselje Križišće.



Nakon dvjestotinjak metara došli smo do kapelice i mjesnog groblja Bakarac, koji se nalaze na desnoj strani ceste.



Nastavili smo dalje i ubrzo ušli u zaseok Turinovo Selo.



Na izlazu iz zaseoka, na cesti prema Križišću, zapazili smo zanimljiv zid sa sazidanim otvorom.



Sve smo se više približavali vijaduktu Kuk na autocesti A7 (Rupa-Šmrika, Kvarnerska autocesta). Oko 150 metara zračne linije od vijadukta cesta naglo skreće desno. Na samom zavoju se nalazi betonsko korito za bujične tokove.



Stotinjak metara dalje, s lijeve strane ceste, nalazi se ruševni kameni objekt „sakriven“ u vegetaciji. Oko četiristotinjak metara, istočno, visoko na brdu, nalazi se Hreljinska gradina.



Nastavili smo dalje i nakon 250 metara stigli do crkve sv. Trojice.



Pretpostavlja se da je crkva sv. Trojice izgrađena u 13. stoljeću, ali za to nema pouzdanih izvora. Izgrađena je uz srednjovjekovnu prometnicu koja je spajala Hreljin i Bakarac. Srednjovjekovna prometnica je napravljena na trasi antičke prometnice, kao dokaz je antički miljokaz koji je pronađen u blizini. Zvono iz 14. stoljeća, koje se neko vrijeme nalazilo u zvoniku crkve sv. Trojice, imalo je zanimljivo "putovanje". Nalazilo se u crkvi sv. Jurja na Hreljinskoj gradini, a danas se nalazi u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Uz crkvu se nalaze grobovi obitelji Švrljuga iz 19. st.



Od crkve dalje, prema Križišću, vodi šumska cesta. Krenuli smo dalje šumskom cestom i ubrzo stigli do kapije napuštenog groblja, koja se nalazi s desne strane ceste.



Kapija i groblje kao da su proizašli iz scenografije filma strave. Na groblju su zadnji ukopi bili početkom 20. stoljeća. U to vrijeme je i crkva sv. Trojice zadnji put obnavljana. Groblje je ograđeno zidom a u njemu se može pronaći desetak nadgrobnih spomenika te jedan ruševni objekt.



Na groblju smo imali neki osjećaj kao da nas netko promatra, a i neka nelagoda ili jeza nas je hvatala. (Vjerojatno sve to skupa proizlazi iz gledanja filmova strave, ali...)



Nakon razgledavanja groblja izašli smo preko strušenog zida na jugozapadnom kutu groblja.



Blizu groblja prolazi šumski put s kojim smo krenuli prema sjeverozapadu. Put prolazi pedesetak metara jugozapadno od crkve sv. Trojice, koju smo vidjeli kroz gole grane.



Malo dalje se nalazi raskršće s drugim šumskim putem. Na raskršću smo mogli ići desno uzbrdo ili lijevo nizbrdo. Mi smo skrenuli lijevo.



Nekoliko metara od raskršća, s desne strane puta, nalazi se betonska cisterna koja je bila skoro puna vode.



Cijelim putem, od kada smo napustili groblje, imali neki čudan osjećaj da nas netko (ili nešto) prati, tako da smo ubrzali korak.



Prošli smo pored hrasta na kojem su postavljene željezne stepenice. Na stablo se jednostavno popeti i možda služi kao neka izvidnica.



Jednim dijelom put vodi paralelno s dva suhozida (koji se strmo spuštaju) između kojih je, pretpostavljam, bilo korito za bujične tokove ili stara prometnica. Danas je korito ili prometnica obrasla vegetacijom, nalazi s lijeve strane šumskog puta, a "presjekli" smo je koji metar prije nego što smo došli do ranije navedenog raskršća.



Šumski put se strmo spušta te smo nakon nekoliko minuta izašli iz šume na čistinu, čuli žuborenje vode i nelagoda je nestala.



Izašli smo na mjestu gdje potočić iz prirodnog korita ulazi u umjetno.



Krenuli smo nizvodno makadamskom cestom uz umjetno korito. U koritu je vode bilo sve manje dok nije u potpunosti presušilo.



Ubrzo smo došli do raskršća s makadamskom cestom koja se spušta od zaseoka Turinovo Selo. Paralelno s cestom se spušta betonsko korito za bujične tokove (koje se spaja s još jednim koritom s jugoistočne strane), preko kojeg smo prošli cestom između zaseoka Turinovo Selo i crkve sv. Trojice, ulijeva se s koritom uz koje smo se kretali.



Nastavili smo dalje makadamskom cestom uz korito. Kako smo se približavali Bakarcu, došli smo do serije improviziranih mostova koji su premošćivali korito. S lijeve strane nam se približavalo i brdo na čijem vrhu se nalazi lokalitet Gradac.



Došli smo do raskršća s nerazvrstanom cestom koja povezuje naselja Bakarac i Kraljevicu. Na tom raskršću se nekada nalazila zgrada, Narodni dom, koju je "Ribarska zadruga" dala izgraditi 1920. godine. Od 1965. godine u zgradi se nalazio hotel Neptun. Hotel je radio sve do početka 90-tih godina 20. stoljeća. Nakon što je hotel zatvoren, zgrada počinje propadati te je kompletno srušena krajem 2017. godine. Na raskršću smo skrenuli lijevo, prošli most te odmah poslije mosta skrenuli desno.



Došli smo do parkirališta na kojem se nalazi putokaz za lokalitet Gradac te krenuli uzbrdo prema lokalitetu.



Lokalitet Gradac se vjerojatno koristio kao promatračnica već u brončanom dobu, a kasnije su ga, vjerojatno, koristili i liburni u sklopu svojih sustava gradina. Rimljani su u 4. stoljeću na tom mjestu izgradili utvrdu kao nadzornu postaju nad rimskom cestom Akvileja – Drač. Utvrda je poslije dva puta obnavljana. U 6. stoljeću za vrijeme bizantskog cara Justijana te u 12. stoljeću u sklopu Frankopanske jurisdikcije nad Vinodolom.



Kada smo došli do vrha, na sam lokalitet Gradac, osim ostataka nekada moćne utvrde, otvorio nam se predivan pogled prema Bakarskom zaljevu i Bakaracu pa sve do crkve sv. Trojice, vijadukta Kuk (A7) i Hreljinske gradine. Lijepo se vide i ostaci ranije spominjane zgrade Narodnog doma (ulazno stepenište i zidovi).



Spustili smo se istim putem do parkirališta, na pješačkom prešli Jadransku magistralu (D8), došli do obale, krenuli prema zapadu i prešli preko pješačkog mosta koji premošćuje ušće kanala.



Ubrzo smo stigli do tunera koje su služile kao promatračnice za nadzor i praćenje tune te za izdavanje zapovijedi za zatvaranje mreža. Tunere su bile u funkciji do 1977. godine i izvorno su bile visoke 16 metara.



Ima zanimljiva legenda o nastanku tunera. Stanoviti Karleško je na istočnom dijelu zaljeva našao pogodno mjesto gdje je vadio kamen za gradnju kuće. Pomagala mu je njegova žena Karleškova. Radeći u kamenolomu žena je primijetila mnoštvo tuna. Taj prizor se ponavljao iz dana u dan te je nagovorila muža da postave mrežu. Kako sami nisu mogli uloviti tune, nagovorili su sumještane da im pomognu u lovu. Dalje legenda govori o pohlepi knezova Frankopana, gospodara grada Hreljina. Kada su vidjeli unosnost lova, oteli su prvu tuneru. Karleškova je tada osnovala drugu koju su opet oteli Frankopani, potom je osnovala i treću koju su joj opet oteli.



Nastavili smo dalje do uvale Sansovo. U uvali se nalazi mala lučica s koje se pruža lijep pogled prema Bakarskom zaljevu i naselju Bakar. U uvali se nalazi kameni most s tri luka iznad kojeg prolazi Jadranska magistrala.



Od uvale Sansovo, obalom smo se vratili sve do mjesta gdje smo parkirali auto.



Karta naselja Bakarac s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 6,00 km.