Viatrix

23.02.2021., utorak

Verudela – promenada na jugu grada

Verudela je poluotok koji se nalazi u jugozapadnom dijelu Grada Pule i administrativno spada Mjesnom odboru Veruda. Poluotok je jedan od najpoznatijih turističkih predjela Pule.



Šetnju smo započeli na velikom parkiralištu koji se nalazi uz kružni tok na kraju ceste iz pravca Pule.



Krenuli smo prema jugu i ubrzo prošli pored bitnice "San Giovanni" koja je izgrađena za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije s ciljem da brani obližnju utvrdu "Verudellu". Danas se u bitnici nalaze zabavni sadržaji kao što su plesna terasa, disco, restaurant, caffe bar...



Stotinjak metara jugoistočno od bitnice "San Giovanni" nalazi se utvrda "Verudella". Utvrda je izgrađena krajem 19. stoljeća na brdu visokom 31 metara nadmorske visine. Danas se u utvrdi nalazi Aquarium Pula.



Nastavili smo dalje prema jugu i nakon 250 metara stigli do rta Verudica na kojem se nalazi istoimeni svjetionik. Svjetionik je izgrađen 1877. godine, a visina kule mu je osam metara. Glavni je "čuvar" ulaza u luku Veruda na morskom prolazu koji dijeli rt Verudicu s otokom Veruda (poznatiji kao Fratarski otok). S obližnje plaže Aquarium Pula vraća u more izliječene glavate želve (morske kornjače).



Dalje smo nastavili šetnicom uz more prema zapadu, uz turističko naselje Verudela.



Nakon tristotinjak metara skrenuli smo lijevo na betoniranu stazu koja vodi do uvale Procipina.



U uvali Procipina se nalazi Havajska plaža koja je, vjerojatno, dobila ime po tirkiznoj plavoj boji mora koja krasi ovu šljunčanu plažu.



Nastavili smo prema zapadu, stazom uz more kroz borovu šumu.



Stazom smo došli do kanjona Verudela. Kanjon je uski zaljev oko kojeg se dižu okomite stijene do 20 metara iznad nivoa mora, a nalazi se između rtova Procipina (jug) i Sveti Ivan (sjever).



Spustili smo se strmom i skliskom stazom do nivoa mora u kanjonu i nakon kratkog predaha, među visokim stijenama, vratili smo se nazad.



S obje strane prilaza kanjonu Verudela nalaze se postolja na kojima su se nalazili topovi, dok je s južne strane, na stjenovitoj obali, iskopan tunel u kojem se nalazio top.



Nastavili smo dalje stazom, uz more, kroz borovu šumu i s desne strane primijetili krater koji je vjerojatno nastao bombardiranjem Pule krajem Drugog svjetskog rata.



Ubrzo smo stigli do rta Sveti Ivan, koji je poznatiji kao Sveta stijena. Na rtu se stijena okomito diže 15 metara iznad nivoa mora i na njoj se nalazi ravan plato. Prema legendi na platou se nalazila crkva koju je srušila oluja. To nikada nije potvrđeno, ali u srpnju 1962. godine za potrebe snimanja njemačko-austrijskog filma Ohne Krimi geht die Mimi nie ins Bett sagrađen jedan zid crkve koji je srušen za vrijeme oluje u studenom 2008. godine. Slijedeće je godine zid rekonstruiran.



Staza dalje vodi pored niske stjenovite obale kroz šumu hrasta crnike i bora.



Prošli smo plažom hotela Brioni, te nastavili stazom koja prati obalu.



Stazom smo došli do uvale Sveti Ivan u kojoj se nalazi najpoznatija šljunčana plaža Verudele, plaža Ambrela.



U zaleđu plaže Ambrele nalazi se Verudela Art Park. Park je otvoren 7. lipnja 2019. godine i obuhvaća sedam skulptura koje su izradili osam umjetnika.



Dalje smo stazom nastavili prema sjeveru i došli do uvale Sakućani (ili Saccorgiana).



Na jugoistočnom dijelu uvale nalazi se polurazrušen mol te razni ostaci nekadašnjeg vojnog područja, a na sjeveroistočnom dijelu se nalazi šljunčana plaža Saccorgiana.



Plaža Saccorgiana je početak turističkog predjela Zlatne stijene u kojem se nalazi istoimeno turističko naselje.



Uvijek smo se držali staze koja vodi uz more sve do stepeništa koje vodi na terasu Zlatne stijene.



Prošli smo dalje preko terase te stepeništem došli do asfaltiranog parkinga. Tu smo skrenuli lijevo i ponovno došli do staze koja prati obalu.



Prije hotela Splendid skrenuli smo desno i popeli se stepeništem.



Kada smo došli do vrha duplog stepeništa, skrenuli smo lijevo te došli na asfaltiranu cestu.



Na prvom slijedećem raskršću smo skrenuli desno te nakon stotinjak metara skrenuli lijevo na stepenište i preko parkinga, još jednog stepeništa i parkinga došli do staze koja vodi do utvrde "Bourguignon".



Utvrda "Bourguignon", kao i ostali vojni objekti iz doba Austro-Ugarske Monarhije na području poluotoka Verudela, spada u obrambeni okrug VI pulskog fortifikacijskog sustava. Utvrda je izgrađena između 1861. i 1866. godine na brdu Monsival. Utvrda se prvotno zvala po brdu na kojem je izgrađena, a 1869. godine je preimenovana u čast prvog admirala Austro-ugarske ratne mornarice Antona Bourguignona von Baumberga (Heřmanův Městec, Češka, 8. lipnja 1808. - Pula, 28. svibnja 1879.).



Od utvrde smo nastavili makadamskom cestom prema jugu i nakon stotinjak metara stigli do nekadašnjeg kultnog disco cluba Piramida. Piramida je radila 80-tih i 90-tih godina 20. stoljeća.



Nastavili smo asfaltiranom cestom prema zapadu te na prvom raskršću skrenuli lijevo. Prošli smo uz rampu i izašli iz turističkog naselja Zlatne stijene.



Nastavili smo ravno cestom, a kada smo došli do raskršća s glavnom cestom koja vodi na Verudelu, nastavili smo ravno. Cestom smo ušli u borovu šumicu u kojoj se nekada nalazio autokamp Ribarska koliba.



Kod dječjeg igrališta smo skrenuli desno na makadamsku cestu s kojim smo stigli do asfaltirane ceste koju smo odmah napustili tako što smo, preko parkirališta, nastavili makadamskom cestom.



Nakon 250 metara smo stigli do lučice Bunarine. Bunarina je najpoznatija sportska lučica na području Pule. U sklopu lučice se nalazi poznati ugostiteljski objekt izgrađen od drva, a terasa mu se nalazi iznad mora. U ljetnim mjesecima lučica ima redovnu brodsku vezu s otokom Veruda (Fratarski otok).



Dalje smo, uz teniske terene, došli do asfaltirane ceste na kojoj smo skrenuli lijevo prema turističkom naselju Punta Verudela.



Ušli smo u naselje i prošli glavnom ulicom sve do amfiteatra ispred hotela Histria. U ulici se nalaze trgovine i ugostiteljski objekti.



Prošli smo sjeverno od hotela te skrenuli desno na stazu koja prati obalu. Stazu smo pratili šestotinjak metara i kada smo stigli do raskršća pored šljunčane plaže, skrenuli desno. Potom smo opet skrenuli desno i stigli do velikog parkirališta s početka izleta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 8,15 km.


- 21:43 - Komentari (36) - Isprintaj - #

15.02.2021., ponedjeljak

Cveki – tajna crkve sv. Jakova

Četiri kilometara istočno od naselja Marčana, cestom Ž5118, nalazi se kružni tok. U kružni tok ulaze ceste iz četiri pravca. Osim ceste Ž5118 iz pravca Marčane, u kružni tok ulazi cesta Ž5119 iz pravca Krnice i iz pravca Šegotića kao i nesvrstana cesta iz pravca Veliki Vareški.



Pored kružnog toka nalazi se spomenik žrtvama, s područja Marčane, u borbi protiv fašizma za vrijeme Drugog svjetskog rata.



S kružnog toka smo krenuli u pravcu Marčane i nakon pedesetak metara skrenuli desno na šumsku cestu.



Na raskršću se nalazi spomen ploča u znak sjećanja na Proštinsku bunu, prvi organizirani oružani otpor talijanskom fašizmu (od veljače do 5. travnja 1921. godine). Proština je zemljopisno-povijesni naziv za područje u kojem se nalaze naselja Mutvoran, Cokuni sa zasokom Cveki, Veliki Vareški, Mali Vareški sa zaseokom Jovići, Peruški (središte područja), Šegotići, Pavičini i Kavran.



Šumska cesta je omeđena suhozidima. Cesta prolazi dijelom pored obrađenih polja, livada i maslinika, a dijelom kroz šumu.



Cestom smo prošli pored čeke, suhozida sa zanimljivim otvorom i jedva vidljive lokve.



Nekoliko metara dalje od lokve nalazi se račvanje šumskih cesta, na kojem smo skrenuli lijevo.



Stotinjak metara od račvanja, s lijeve strane ceste, uočili smo preslicu crkve, među golim granama stabala. Skrenuli smo lijevo na šumski put s kojim smo došli do ostataka crkve sv. Jakova koja se nalazi na istoimenom predjelu.



Crkva sv. Jakova je navodno izgrađena u 16. ili 17. stoljeću. Crkva je obrasla vegetacijom, a raspoznaju se preslica, kameni lučni portal te zidovi s nekoliko otvora i kriptom. Što sam duže boravio u blizini crkve, djelovala mi je sve tajanstvenije, a njene tajne su ostale, meni, i dalje skrivene.



Nakon razgledavanja crkve vratili smo se na šumsku cestu na kojoj smo skrenuli lijevo.



Nakon dvjestotinjak metara stigli smo do asfaltirane ceste L50167, koja povezuje cestu Ž5118 s naseljima Cokuni i Mutvoran, u zaseoku Cveki.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,09 km.


- 19:16 - Komentari (34) - Isprintaj - #

08.02.2021., ponedjeljak

Mošćenička Draga – tri šljunčane plaže

Naselje Mošćenička Draga (585 stanovnika – 2011 g.) smješteno je na sjevernom djelu istočne obale poluotoka Istre i sjedište je istoimene općine (1.535 stanovnika – 2011. g.) koja se nalazi u Primorsko-goranskoj županiji. Kroz naselje prolazi cesta D66 (Pula – Matulji). Naselje je izgrađeno oko ribarske luke koja je služila stanovnicima obližnjih Mošćenica. Prvi pisani tragovi sežu u 1436. godinu kada se spominje naselje u luci pored sv. Marine. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada se počeo razvijati turizam na Opatijskoj rivijeri, u Mošćeničkoj Dragi počinje ubrzani razvoj. Izgradile su se mnogobrojne vile te hotel Armanda (današnji hotel Mediteran) i pansion Alla Marina.



Šetnju Mošćeničkom Dragom smo započeli na parkiralištu u Aleji Slatina tako što smo krenuli prema jugozapadu.



Na prvom slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo, a kada smo došli do ulice Barba Rike skrenuli smo desno.



Nakon četrdesetak metara stigli smo do crkve sv. Marine koja se prvi put spominje kao i samo naselje Mošćenička Draga 1436. godine. Stara crkva je srušena te je na istom mjestu 1886. godine sagrađena nova.



Uz crkvu sv. Marine veže se legenda koja govori da je na otoku Cresu postojala crkva sv. Marine. Kako se stanovnici nisu brinuli za crkvu, počela je propadati. Legenda dalje govori da je oltarna slika doplutala do obale Mošćeničke Drage. Mještani su uzeli sliku, sagradili crkvu i smjestili sliku u crkvu.



Pored crkve se nalazi zgrada općine, koja ima toranj sa satom, a ispred zgrade se nalazi fontana.



Nastavili smo dalje i ubrzo stigli do obale, gdje se nalazi mjesna lučica. Visoko u brdima primijetili smo župnu crkvu sv. Andrije u Mošćenicama. Skrenuli smo lijevo, potom desno na lukobran.



Vratili smo se nazad do mjesta gdje smo izašli na obalu. Zatim smo nastavili ravno, obalom, uz hotel Mediteran.



Malo dalje od hotela nalazi se šljunčana plaža Sipar. Plaža je dugačka nekoliko stotina metara.



Nastavili smo dalje šetalištem koje prolazi uz obalu. S lijeve strane šetališta, na mjestu gdje se šetalište uzdiže, nalazi se spomenik podignut u spomen na partizanske jedinice koje su se iskrcale na tom mjestu, oslobodile Mošćeničku Dragu i dalje krenule u oslobađanje Istre i Rijeke.



Oko 150 metara dalje, nalazi se vila Zagreb (ex Ossoinack), jedna od najljepših villa na Kvarneru koju je izgradila obitelj Ossoinack.



Na tom mjestu šetnicu premošćuje most vile Zagreb, a ispod mosta se nalazi kapelica posvećena svetom Antonu.



Dalje smo nastavili šetnicom s kojom smo nakon četiristotinjak metara stigli do šljunčane plaže Sveti Ivan, koja se nalazi ispod naselja Mošćenice. Između vile Zagreb i plaže Sveti Ivan naišli smo na zanimljivu kapelicu izgrađenu s kamenim oblucima.



Bujični potok, koji se slijeva niz Vodnu dragu, ulijeva se u Jadransko more na plaži Sveti Ivan.



Malo južnije se nalazi uvala Senjavac u kojoj se, među stijenama, nalazi istoimena "skrivena" plaža.



Vratili smo se istim putem do plaže Sipar. Na sjevernom dijelu plaže smo skrenuli lijevo i uz hotel Marinu stigli do Aleje Slatina s početka šetnje.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,18 km.


- 18:24 - Komentari (43) - Isprintaj - #

01.02.2021., ponedjeljak

Novigrad – legenda o svetom Pelagiju

Na zapadnoj obali poluotoka Istre, sjeverozapadno od ušća rijeke Mirne u Jadransko more, nalazi se naselje Novigrad (2.622 stanovnika – 2011. g.). Naselje sa širom okolicom tvori Grad Novigrad (4.345 stanovnika – 2011. g.). Iako se Novigrad prvi put spominje u 6. stoljeću (Neapolis), smatra se da se je već u 4. stoljeću razvio u grad. Nije poznat nastanak starog dijela grada koji se nalazi na poluotoku. Postoji legenda prema kojoj je Novigrad sagrađen na temeljima razorenog Starigrada na Moru, od strane Atile u 5. stoljeću.



Auto smo parkirali na velikom šljunčanom parkiralištu koji se nalazi istočno od novigradskog Mandrača (lučica) koji je duboko uvučen u grad.



Od parkirališta smo krenuli prema Mandraču kojeg smo prošli južnom, a potom zapadnom obalom. Zapadno od Mandrača se nalazi niz kuća koje su uklopljene u nekadašnje gradske zidine. Iznad kuća je uočljivo krunište zidina.



Od zapadne obale Mandrača smo nastavili prema sjeveru te skrenuli lijevo u Porporela ulicu. U toj ulici se nalazi okrugla kula iz doba renesanse.



Nastavili smo dalje prema jugozapadu, uz obalu. Prošli smo obalom koja je djelom betonirana, a dijelom je popločena kamenom. Taj dio obale je ograđen zidinama u sklopu kojih se nalazi srednjovjekovni polukružni bastion,...



...a na njenom kraju se nalazi oko dvjesto metara dugačak lukobran na čijem vrhu se nalazi svjetionik.



Vratili smo se na obalu i nastavili prema jugoistoku do mjesta gdje se nalaze dva stepeništa. Mi smo skrenuli lijevo na stepenište koje vodi u park Novigrad.



Uz sjeveroistočni dio parka nalazi se župna crkva sv. Pelagija i sv. Maksima ispred koje se nalazi kameni sarkofag, vjerojatno iz ranokršćanskog razdoblja.



Župna crkva sv. Pelagija i sv. Maksima je do 1831. godine bila katedrala. Izgrađena je kao trobrodna bazilika vjerojatno u 6. stoljeću kada je osnovana Novigradska biskupija. Današnje neoklasicističko pročelje je dovršeno 1935. godine. U crkvi se ispod glavnog oltara nalazi romanička kripta, jedina u Istri i jedna od rijetkih u Hrvatskoj. Kripta je trobrodna, a u njenom središtu se nalazi konfesija s natpisom biskupa Adama iz 1146. godine.



Postoje dvije verzije legende koja povezuje Novigrad i svetog Pelagija. Poznato je da se Novigrad u 12. stoljeću navodi kao Emona (Emonia, Aemonia) kao i antički grad na području današnje Ljubljane, jer su ga, kako tvrdi legenda, naselili i osnovali prognani stanovnici toga grada. U Emoni su živjeli bogati i pobožni supružnici koji su imali sina jedinca Pelagija, kojeg su poslali na izobrazbu svećeniku Uraniju. Pelagije je rano postao siroče te je svećenik preuzeo njegov odgoj. Kako se sve više isticao plemenitošću i širenjem kršćanstva, svoje je nasljedstvo podijelio oslobođenim slugama. U progonima kršćana za vrijeme cara Numerijana (283.-284. g.) Pelagije je teško mučen, odrubljena mu je glava i tajno je sahranjen. Stanovništvo Emone se tijekom barbarskih provala raselilo po Italiji i Istri, tako da su došli i do Novigrada. Netko od izbjeglica iz Emone je donio moći svetog Pelagija na mali otočić blizu ušća rijeke Mirne.



Druga verzija legende, po spisima biskupa Tommasinija iz 17. stoljeća (nisu utemeljeni na pouzdanim izvorima), govori da su Pelagijini roditelji živjeli u Novigradu i bili su bogati. Kao u prvoj verziji legende Pelagije je poslan na izobrazbu svećeniku Uraniju, roditelji su mu rano umrli, svećenik je preuzeo njegov odgoj te se isticao plemenitošću i širenjem kršćanstva. 284. godine, za vladavine cara Numerijana, za rimskog perfekta Istre postavljen je Evilarije, koji se preselio u Novigrad. Tada je počeo veliki progon kršćana. Pelagije je jedne noći čuo glas s neba koji ga je potaknulo na mučeništvo. Otišao je kod perfekta Evilarija da mu spočita za okrutnost i mnogoboštvo. Tada se otkrio kao kršćanin te je bačen u lance i osuđen bičevanjem dok se izvršitelji ne umore. Kako mu bičevanje nije ostavilo traga, propisano mu je izlijevanje vrelog ulja na tijelu. Kako opet nije imao nikakve posljedice, vezali su ga za dva konja i vukli po staklu, opet bez posljedica. Na kraju je osuđen na smrt odrubljivanjem glave, što je izvršeno izvan zidina Novigrada.



Pored župne crkve sv Pelagije i sv. Maksima nalazi se samostojeći zvonik podignut 1883. godine, po uzoru na zvonik sv. Marka u Veneciji. Zvonik je visok 45 metara i čitav izgrađen od klesanih kamenih blokova. Na vrhu piramide zvonika nalazi se drveni kip, presvučen brončanim limom, svetog Pelagija, zaštitnika Novigrada. Kip je postavljen 1913. godine.



S druge strane župne crkve nalazi se bunar, Šterna Pozzo Novo. Bunar ima kružni oblik i sastavljen je od šest kamenih ploča. Jedna kamena ploča je ukrašena grbom mletačkog podestata (visoki službenik) A. Civrana (1506.-1507.), druga je ukrašena najstarijim poznatim grbom Novigradske općine, a na još dvije ploče nalaze se natpisi na latinskom.



Dalje smo krenuli prema jugozapadu, uz rub parka Novigrad. Ubrzo smo stigli do obale na kojoj smo skrenuli lijevo. Nakon pedesetak metara stigli smo do prolaza Porta a Marina pored kojeg se nalazi gradska lođa (loža) Belveder.



Prolaz Porta a Marina je lučna konstrukcija kojoj je na zaglavnom kamenu upisana 1649. godina, ali je na ovome mjestu ugrađena u 19. stoljeću kada je prenijeta iz sjeverozapadnog dijela grada za vrijeme uređenja gradskog vrta.



Lođa (loža) Belveder izgrađena je u 16. stoljeću na mjestu četverokutne kule koja je bila dio obrambenih gradskih zidina. Loža je obnavljana 1860. i 1930. godine.



Od lođe (lože) smo krenuli ulicom Torči. Nakon osamdesetak metara smo skrenuli desno i došli do još jednog prolaza koji vodi na obalu.



Vratili smo se nazad do ulice Torči. Nastavili smo prema istoku još desetak metara te skrenuli lijevo na Pestrini ulicu s kojom smo došli do raskršća s ulicom Gradska vrata. Na raskršću smo skrenuli lijevo, potom odmah desno na ulicu Male Gospe. Nastavili smo dalje ulicom Kule te na slijedećem raskršću skrenuli lijevo u Mlinsku ulicu.



U Mlinskoj ulici se nalazi muzej Gallerion Novigrad koji je posvećen povijesti pomorstva i pomorskim ratovima.



Nastavili smo dalje Mlinskom ulicom i kada smo došli do raskršća s Velikom ulicom skrenuli smo lijevo. Nakon tridesetak metara smo došli do patricijske palače Rigo.



Patricijska palača Rigo je primjer srednjoeuropskog baroka, a sagrađena je oko 1760. godine. Na pročelju se nalaze ukrasi koje ne susrećemo na drugim palačama u Istri iz tog vremena.



Nastavili smo dalje Velikom ulicom s kojom smo došli do Velikog trga, na kojem smo skrenuli lijevo. Na trgu se nalazi zgrada gradske uprave koja ima toranj sa satom.



S trga smo nastavili ulicom Gradska vrata. Skrenuli smo desno u ulicu Torči, a potom lijevo u Bolničku ulicu. Bolničkom smo ulicom došli do gradskih zidina s kruništem. Zidine su izgrađene kada su mlečani ušli u posjed Novigrada, u 13. Stoljeću. Pretpostavlja se da su izgrađene na kasnoantičkim ostacima.



Prošli smo prolazom kroz zidine, izašli na obalu i skrenuli lijevo.



Obalom smo šetali sve do Rotonda ulice u kojoj smo skrenuli lijevo. Na raskršću s ulicom Gradska vrata skrenuli smo desno.



Četrdesetak metara od raskršća se nalazi jednobrodna crkva Blažene Djevice Marije Gospe od Karmela izgrađene u 15. stoljeću. Crkva ima zvonik na stražnjem lijevom dijelu. Obnovljena je u drugoj polovini 18. stoljeća te u prvoj polovini 19. stoljeća. Pored crkve se nalazio samostan koji su koristili augustinci (12. st.), dominikanci (15.-17. st.) i franjevci trećoredci-glagoljaši (18. st.).



Nastavili smo dalje do kružnog toka na kojem smo izašli na drugom izlazu, u Murve ulicu.



U toj ulici se nalazi staro gradsko groblje na kojem se nalazi crkva sv. Agate.



Crkva sv. Agate je trobrodna građevina i primjer je troapsidne romaničke sakralne arhitekture. Crkva je vjerojatno imala izgled bazilike, ali je naknadno skraćena u gotovo kvadratni tlocrt. Ne zna se s točnošću kada je izgrađena, ali se pretpostavlja da je između 9. i 13. stoljeća.



Oko pedesetak metara od groblja smo skrenuli lijevo na Epulonovu ulicu, potom desno na ulicu Svetog Antona.



Nakon 350 metara šetnje ulicom Svetog Antuna stigli smo do jednobrodne crkve sv. Antuna koja je izgrađena u razdoblju gotike (13. ili 14. st.). Obnovljena je u 17. stoljeću, a sredinom 19. stoljeća svetište je prošireno i otvorena su dva bočna prozora.



Od crkve sv. Antuna smo se vratili nazad ulicom Svetog Antuna do putokaza za "CENTAR". Pješačka staza prolazi kroz crnogoričnu šumicu u kojoj se nalazi napuštena depandansa Emona i stiže do parkirališta na kojem smo parkirali auto.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,26 km.


- 17:57 - Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Travanj 2021 (2)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta