Viatrix

01.02.2021., ponedjeljak

Novigrad – legenda o svetom Pelagiju

Na zapadnoj obali poluotoka Istre, sjeverozapadno od ušća rijeke Mirne u Jadransko more, nalazi se naselje Novigrad (2.622 stanovnika – 2011. g.). Naselje sa širom okolicom tvori Grad Novigrad (4.345 stanovnika – 2011. g.). Iako se Novigrad prvi put spominje u 6. stoljeću (Neapolis), smatra se da se je već u 4. stoljeću razvio u grad. Nije poznat nastanak starog dijela grada koji se nalazi na poluotoku. Postoji legenda prema kojoj je Novigrad sagrađen na temeljima razorenog Starigrada na Moru, od strane Atile u 5. stoljeću.



Auto smo parkirali na velikom šljunčanom parkiralištu koji se nalazi istočno od novigradskog Mandrača (lučica) koji je duboko uvučen u grad.



Od parkirališta smo krenuli prema Mandraču kojeg smo prošli južnom, a potom zapadnom obalom. Zapadno od Mandrača se nalazi niz kuća koje su uklopljene u nekadašnje gradske zidine. Iznad kuća je uočljivo krunište zidina.



Od zapadne obale Mandrača smo nastavili prema sjeveru te skrenuli lijevo u Porporela ulicu. U toj ulici se nalazi okrugla kula iz doba renesanse.



Nastavili smo dalje prema jugozapadu, uz obalu. Prošli smo obalom koja je djelom betonirana, a dijelom je popločena kamenom. Taj dio obale je ograđen zidinama u sklopu kojih se nalazi srednjovjekovni polukružni bastion,...



...a na njenom kraju se nalazi oko dvjesto metara dugačak lukobran na čijem vrhu se nalazi svjetionik.



Vratili smo se na obalu i nastavili prema jugoistoku do mjesta gdje se nalaze dva stepeništa. Mi smo skrenuli lijevo na stepenište koje vodi u park Novigrad.



Uz sjeveroistočni dio parka nalazi se župna crkva sv. Pelagija i sv. Maksima ispred koje se nalazi kameni sarkofag, vjerojatno iz ranokršćanskog razdoblja.



Župna crkva sv. Pelagija i sv. Maksima je do 1831. godine bila katedrala. Izgrađena je kao trobrodna bazilika vjerojatno u 6. stoljeću kada je osnovana Novigradska biskupija. Današnje neoklasicističko pročelje je dovršeno 1935. godine. U crkvi se ispod glavnog oltara nalazi romanička kripta, jedina u Istri i jedna od rijetkih u Hrvatskoj. Kripta je trobrodna, a u njenom središtu se nalazi konfesija s natpisom biskupa Adama iz 1146. godine.



Postoje dvije verzije legende koja povezuje Novigrad i svetog Pelagija. Poznato je da se Novigrad u 12. stoljeću navodi kao Emona (Emonia, Aemonia) kao i antički grad na području današnje Ljubljane, jer su ga, kako tvrdi legenda, naselili i osnovali prognani stanovnici toga grada. U Emoni su živjeli bogati i pobožni supružnici koji su imali sina jedinca Pelagija, kojeg su poslali na izobrazbu svećeniku Uraniju. Pelagije je rano postao siroče te je svećenik preuzeo njegov odgoj. Kako se sve više isticao plemenitošću i širenjem kršćanstva, svoje je nasljedstvo podijelio oslobođenim slugama. U progonima kršćana za vrijeme cara Numerijana (283.-284. g.) Pelagije je teško mučen, odrubljena mu je glava i tajno je sahranjen. Stanovništvo Emone se tijekom barbarskih provala raselilo po Italiji i Istri, tako da su došli i do Novigrada. Netko od izbjeglica iz Emone je donio moći svetog Pelagija na mali otočić blizu ušća rijeke Mirne.



Druga verzija legende, po spisima biskupa Tommasinija iz 17. stoljeća (nisu utemeljeni na pouzdanim izvorima), govori da su Pelagijini roditelji živjeli u Novigradu i bili su bogati. Kao u prvoj verziji legende Pelagije je poslan na izobrazbu svećeniku Uraniju, roditelji su mu rano umrli, svećenik je preuzeo njegov odgoj te se isticao plemenitošću i širenjem kršćanstva. 284. godine, za vladavine cara Numerijana, za rimskog perfekta Istre postavljen je Evilarije, koji se preselio u Novigrad. Tada je počeo veliki progon kršćana. Pelagije je jedne noći čuo glas s neba koji ga je potaknulo na mučeništvo. Otišao je kod perfekta Evilarija da mu spočita za okrutnost i mnogoboštvo. Tada se otkrio kao kršćanin te je bačen u lance i osuđen bičevanjem dok se izvršitelji ne umore. Kako mu bičevanje nije ostavilo traga, propisano mu je izlijevanje vrelog ulja na tijelu. Kako opet nije imao nikakve posljedice, vezali su ga za dva konja i vukli po staklu, opet bez posljedica. Na kraju je osuđen na smrt odrubljivanjem glave, što je izvršeno izvan zidina Novigrada.



Pored župne crkve sv Pelagije i sv. Maksima nalazi se samostojeći zvonik podignut 1883. godine, po uzoru na zvonik sv. Marka u Veneciji. Zvonik je visok 45 metara i čitav izgrađen od klesanih kamenih blokova. Na vrhu piramide zvonika nalazi se drveni kip, presvučen brončanim limom, svetog Pelagija, zaštitnika Novigrada. Kip je postavljen 1913. godine.



S druge strane župne crkve nalazi se bunar, Šterna Pozzo Novo. Bunar ima kružni oblik i sastavljen je od šest kamenih ploča. Jedna kamena ploča je ukrašena grbom mletačkog podestata (visoki službenik) A. Civrana (1506.-1507.), druga je ukrašena najstarijim poznatim grbom Novigradske općine, a na još dvije ploče nalaze se natpisi na latinskom.



Dalje smo krenuli prema jugozapadu, uz rub parka Novigrad. Ubrzo smo stigli do obale na kojoj smo skrenuli lijevo. Nakon pedesetak metara stigli smo do prolaza Porta a Marina pored kojeg se nalazi gradska lođa (loža) Belveder.



Prolaz Porta a Marina je lučna konstrukcija kojoj je na zaglavnom kamenu upisana 1649. godina, ali je na ovome mjestu ugrađena u 19. stoljeću kada je prenijeta iz sjeverozapadnog dijela grada za vrijeme uređenja gradskog vrta.



Lođa (loža) Belveder izgrađena je u 16. stoljeću na mjestu četverokutne kule koja je bila dio obrambenih gradskih zidina. Loža je obnavljana 1860. i 1930. godine.



Od lođe (lože) smo krenuli ulicom Torči. Nakon osamdesetak metara smo skrenuli desno i došli do još jednog prolaza koji vodi na obalu.



Vratili smo se nazad do ulice Torči. Nastavili smo prema istoku još desetak metara te skrenuli lijevo na Pestrini ulicu s kojom smo došli do raskršća s ulicom Gradska vrata. Na raskršću smo skrenuli lijevo, potom odmah desno na ulicu Male Gospe. Nastavili smo dalje ulicom Kule te na slijedećem raskršću skrenuli lijevo u Mlinsku ulicu.



U Mlinskoj ulici se nalazi muzej Gallerion Novigrad koji je posvećen povijesti pomorstva i pomorskim ratovima.



Nastavili smo dalje Mlinskom ulicom i kada smo došli do raskršća s Velikom ulicom skrenuli smo lijevo. Nakon tridesetak metara smo došli do patricijske palače Rigo.



Patricijska palača Rigo je primjer srednjoeuropskog baroka, a sagrađena je oko 1760. godine. Na pročelju se nalaze ukrasi koje ne susrećemo na drugim palačama u Istri iz tog vremena.



Nastavili smo dalje Velikom ulicom s kojom smo došli do Velikog trga, na kojem smo skrenuli lijevo. Na trgu se nalazi zgrada gradske uprave koja ima toranj sa satom.



S trga smo nastavili ulicom Gradska vrata. Skrenuli smo desno u ulicu Torči, a potom lijevo u Bolničku ulicu. Bolničkom smo ulicom došli do gradskih zidina s kruništem. Zidine su izgrađene kada su mlečani ušli u posjed Novigrada, u 13. Stoljeću. Pretpostavlja se da su izgrađene na kasnoantičkim ostacima.



Prošli smo prolazom kroz zidine, izašli na obalu i skrenuli lijevo.



Obalom smo šetali sve do Rotonda ulice u kojoj smo skrenuli lijevo. Na raskršću s ulicom Gradska vrata skrenuli smo desno.



Četrdesetak metara od raskršća se nalazi jednobrodna crkva Blažene Djevice Marije Gospe od Karmela izgrađene u 15. stoljeću. Crkva ima zvonik na stražnjem lijevom dijelu. Obnovljena je u drugoj polovini 18. stoljeća te u prvoj polovini 19. stoljeća. Pored crkve se nalazio samostan koji su koristili augustinci (12. st.), dominikanci (15.-17. st.) i franjevci trećoredci-glagoljaši (18. st.).



Nastavili smo dalje do kružnog toka na kojem smo izašli na drugom izlazu, u Murve ulicu.



U toj ulici se nalazi staro gradsko groblje na kojem se nalazi crkva sv. Agate.



Crkva sv. Agate je trobrodna građevina i primjer je troapsidne romaničke sakralne arhitekture. Crkva je vjerojatno imala izgled bazilike, ali je naknadno skraćena u gotovo kvadratni tlocrt. Ne zna se s točnošću kada je izgrađena, ali se pretpostavlja da je između 9. i 13. stoljeća.



Oko pedesetak metara od groblja smo skrenuli lijevo na Epulonovu ulicu, potom desno na ulicu Svetog Antona.



Nakon 350 metara šetnje ulicom Svetog Antuna stigli smo do jednobrodne crkve sv. Antuna koja je izgrađena u razdoblju gotike (13. ili 14. st.). Obnovljena je u 17. stoljeću, a sredinom 19. stoljeća svetište je prošireno i otvorena su dva bočna prozora.



Od crkve sv. Antuna smo se vratili nazad ulicom Svetog Antuna do putokaza za "CENTAR". Pješačka staza prolazi kroz crnogoričnu šumicu u kojoj se nalazi napuštena depandansa Emona i stiže do parkirališta na kojem smo parkirali auto.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,26 km.


- 17:57 - Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Srpanj 2021 (3)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (4)
Ožujak 2021 (5)
Veljača 2021 (4)
Siječanj 2021 (4)
Prosinac 2020 (4)
Studeni 2020 (5)
Listopad 2020 (4)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (5)
Srpanj 2020 (4)
Lipanj 2020 (5)
Svibanj 2020 (4)
Travanj 2020 (4)
Ožujak 2020 (5)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (4)
Prosinac 2019 (5)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta