Viatrix

Naseljem Bale (973 stanovnika - 2021. g.), koje je sjedište istoimene općine (1.170 stanovnika - 2021. g.), prošetali smo u postu Bale – leptirov let na brežuljak Mon Perin, a u ovom će nam Bale biti polazišna točka. Točnije, auto smo parkirali na parkiralištu kod sportske dvorane Bale koju smo posjetili u prije spomenutom postu.



S parkirališta smo krenuli prema jugu, tj. prema mjesnom groblju Bale. Kod groblja smo skrenuli lijevo, prema istoku, prešli cestu D75 (Pula – Plovanija) i nastavili prema istoku poljskom cestom.



Ubrzo smo došli do račvanja na kojem smo skrenuli lijevo. Nakon četiristotinjak metara smo skrenuli lijevo na stazu s kojom smo došli do čistine na kojoj dominira stablo hrasta ispod kojeg je klupa.



Dalje se staza lagano uspinje i vijuga kroz šumu. Na stazi smo primijetili zanimljiv crveni stup za koji nismo odgonetnuli čemu služi.



Izašli smo iz šume na mjestu gdje se nalazi metalni stol s dvije metalne klupe. Tu smo skrenuli lijevo, a ubrzo potom desno, uzbrdo.



S lijeve strane smo primijetili rov novijeg datuma izgrađen betonskim bloketima u kojem je jedna uska prostorija.



Nastavili smo dalje uzbrdo te došli na vrh brda Sveti Mihovil (San Michele ili San Mićel) na kojem se nalazi metalna konstrukcija s velikim panelom, metalna osmatračnica i...



...jednobrodna crkva sv. Mihovila.



Crkva sv. Mihovila je izgrađena 1855. godine na ostacima samostana koji je vjerojatno u 7. ili 8. stoljeću podignut na mjestu prapovijesne gradine iz brončanog doba. Na pročelju je vidljivo da je crkva nekada imala preslicu za jedno zvono. U unutrašnjosti crkve su ostaci zidanog kamenog oltara, a na podu su vidljivi ostaci kripte i ostaci popločenja na rubovima. Na fasadi crkve smo primijetili više grafita iz dvadesetih, tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća.



Samostan je prvi put spomenuo papa Aleksandar III. (Siena, oko 1100. – Civita Castellana, 30. kolovoza 1181.) 1177. godine. Te godine je papa prošao kroz Bale i dodijelio nekoliko oprosta grijeha. Drugi značajan dokaz o ovom samostanu pripisuje se papi Inocentu IV. (Manarola, oko 1195. – Napulj, 7. prosinca 1254.) koji je spomenuo samostan u pismu koje datira iz 1248. godine. Zadnji dokument koji potvrđuje aktivnosti samostana je iz 1418. godine, nakon koje ga Franjevci definitivno napuštaju.



Postoji jedna legenda vezana uz samostan. Legenda govori da je u ovom samostanu u 14. stoljeću umro blaženi Julijan, zaštitnik Bala.



Nakon obilaska lokaliteta i uživanja u pogledu prema naselju Bale, krenuli smo dalje stazom prema sjeveru.



Staza prolazi kroz mediteransku makiju i na jednom mjestu prelazi preko kamene gomile koje su možda ostaci vanjskog bedema prapovijesnog gradinskog kompleksa. Ubrzo smo stazom došli do makadamske ceste na kojoj smo skrenuli desno prema obližnjoj anteni mobilnog operatera.



Prošli smo pored antene, a potom pored kratkog zidića zidog kamenom i došli na vrh brda Forke s kojeg se pruža lijep pogled na sve četiri strane svijeta.



Na vrhu brda Forke, na vidljivoj gomili kamenja koja je možda još jedan ostatak prapovijesne gradine, postavljena je stalna točka geodetske osnove Sveti Mihovil koja je na koti od 208,47 metara.



Vratili smo se do antene i nastavili nizbrdo makadamskom cestom s kojom smo nakon dvjestotinjak metara stigli do zanimljive lokve.



Lokva je skoro savršenog pravokutnog oblika, okružena je okomitim stijenama, a s njene zapadne strane se u nju spušta kameno stepenište. Tako da mi lokva izgleda kao bazen.



Napravili smo krug oko lokve obrnuto od kazaljke na satu i s njene jugoistočne strane primijetili kako se potočić ulijeva u nju.



Odlučili smo pratiti uvodno potočić do njegovog izvora kojeg smo našli dvadesetak metara dalje u stijeni.



Vratili smo se do lokve te nastavili makadamskom cestom prema sjeveru. Oko 150 metara dalje, s desne strane ceste, u daljini smo primijetili neku građevinu. Odlučili smo vidjeti o čemu se radi te smo krenuli do nje.



Građevina je pravokutni bazen (oko 20 x 20 m) zidan kamenom u koji se spušta stepenište. Građevina je vjerojatno služila kao cisterna, prema stilu gradnje moguće je da datira iz doba Austro-Ugarske Monarhije.



Vratili smo se na makadamsku cestu i nastavili dalje još dvjestotinjak metara do raskršća na kojem smo skrenuli desno, u pravcu biciklističkih staza 231 i 251.



Nakon sedamstotinjak metara smo napustili makadamsku cestu tako što smo skrenuli lijevo na poljsku cestu.



Poljskom cestom smo došli do livade nakon koje smo puteljkom ušli u šumu i nastavili drevnom cestom koja prolazi među suhozidima sve do makadamske ceste.



Na makadamskoj cesti smo skrenuli lijevo i nakon osamdesetak metara stigli do jednobrodne crkve sv. Katarine.



Crkva sv. Katarine ima istaknutu polukružnu apsidu i potječe iz 13. ili 14. stoljeća. Crkva ima očuvane vanjske zidove, ali je bez krova.



Nakon što smo obišli crkvu sv. Katarine i ustanovili da i na tom lokalitetu, pored crkve, ima gomila kamenja, vratili smo se na makadamsku cestu s kojom smo nakon šestotinjak metara stigli do ceste D75.



Prešli smo cestu D75 i nastavili po makadamskoj cesti oko 150 metara sve do ruševnog gospodarskog kompleksa.



Vratili smo se nekoliko metara nazad i skrenuli desno na puteljak koji vodi do jednobrodne crkve sv. Jurja.



Crkva sv. Jurja je romanička građevina iz 13. stoljeća i tijekom povijesti je više puta obnavljana. Na pročelju crkve je zanimljiva preslica s jednim oknom bez zvona. Krova djelomično nema, a u unutrašnjosti crkve je vidljiv oltar.



Pored crkve su vidljivi ostaci kamenog objekta.



Dalje smo nastavili prema jugu poljskom cestom s kojom smo ubrzo došli do Pulske ulice. Skrenuli smo desno na Pulsku ulicu i nakon četiristotinjak metara stigli do raskršća s ulicom Grote na kojem smo skrenuli lijevo.



Ulicom Grote smo prošli iza župne crkve Pohođenja Blažene Djevice Marije sv. Elizabeti i došli do raskršća s ulicom Alda Negrija na kojoj smo skrenuli lijevo.



Nastavili ulicom Alda Negrija prema istoku i nakon stotinjak metara, iza uljare, s lijeve strane ulice, primijetili ostatke crkve sv. Ivana.



Crkva sv. Ivana je jednobrodna građevina iz 16. stoljeća, a u 18. stoljeću je proširena. Očuvani su svi zidovi osim pročelja. U crkvi se vidi kameni oltar (po tome smo ustanovili da su to ostaci crkve) pored kojeg je niša.



Prije nego što smo se vratili do auta na obližnjem parkiralištu i završili izlet, obišli smo dvije ruševne građevine koji se nalaze uz cestu D75.



Prva građevina, ona veća, bila je stambeno-gospodarska zgrada, dok je manja, koja je obrasla vegetacijom, vjerojatno služila kao štala.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 6,83 km.