Viatrix

Pafos (35.961 stanovnika – 2018. g.) je četvrti po veličini grad na Cirpu (nakon Nikozije, Limasola i Larnake) i nalazi se na zapadnoj obali otoka te je upravno središte okruga Pafos (90.200 stanovnika – 2018. g.). 1980. godine Pafos je uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine zbog svoje antičke arhitekture, mozaika i drevnog vjerskog značaja. Grad se spominje u mitu o Afroditinom rođenju, kada prelijepa božica ljubavi izlazi gola iz vode oko Cipra. Stvorena je od morske pjene koju je napravio Kronos kastrirajući svog oca Urana bacivši mu spolovilo u vodu. Iako je Afrodita prvotno počela plutati prema grčkom otoku Cythera (Kitera), vjetar ju je otpuhao prema njezinom duhovnom domu u blizini Pafosa. Prema lokalnoj legendi, upravo je u brončano doba stigla na plažu danas poznatu kao Afroditina plaža (Aphrodite's Beach), istočno od Pafosa, te je sada ta plaža poznata kao Afroditino rodno mjesto.



U potrazi za Afroditinim mitom posjetili smo tri lokaliteta u okrugu Pafos.



Na cesti B6 (Limassol – Pafos), dvadesetak kilometara istočno od Pafosa, nalazi se prije spomenuta Afroditina plaža. Parkiralište je sjeverno od ceste B6, a s njega se spušta stepenište do uskog prolaza koji vodi ispod ceste B6 i izlazi na šljunčanu Afroditinu plažu.



Pored Afroditine plaže, iz vode strši velika stijena kojoj je ime Petra tou Romiou (Rimska stijena). Današnje ime povezuje ovo mjesto s podvizima heroja Bazilija kako se govori u Digenes Akritas-u (srednjovjekovni grčki romantični ep koji se pojavio u Bizantskom Carstvu u 12. stoljeću). Bazilije je bio napola Bizantinac (istočnorimski ili Romios) i napola Arap, otuda naziv Digenes (dvokrvni). Legenda kaže da je kršćanin Bazilije bacio ogromnu stijenu s planina Troodos kako bi spriječio invaziju Saracena.



Gore spomenuta stijena nosi i naziv Afroditina stijena (Aphrodite's Rock) dijelom i zbog pjene koja se stvara u njenom podnožju, što asocira na priču o rođenju božanstva. Lokalna priča kaže da će svatko tko pliva oko stijene biti blagoslovljen vječnom ljepotom.



Drugi lokalitet koji smo posjetili a povezan je s Afoditom, boginjom ljubavi, ljepote, požude i spolnosti, nalazi se oko sedam kilometara zapadno, na cesti B6. Tu se nalazi naselje Kouklia s oko tisuću stanovnika u kojem je arheološko nalazište Palaepaphos (Stari Pafos) koje je uvršteno na UNESCO-ov popis svjetske baštine 1980. godine.



Oko lokaliteta Palaepaphos, u naselju Kouklia, su dvije crkve. Crkva Panagia Katholiki (Djevici Mariji) iz 12. ili 13. stoljeća (freske iz 15 st., a zapadni je dio dograđen u 16. st.) i crkva sv. Luke Evanđelista (glavna crkva u naselju).



Arheološko nalazište Palaepaphos je bilo svetište posvećeno božici Afroditi iz kasnog brončanog doba (1.200 pr. Kr.). Vjerojatno je bilo najranije monumentalno svetište na Cipru s velikim ugledom u antičkom svijetu, a potom je u rimsko doba bilo jedno od najpoznatijih svetišta.



Prvo se sastojalo od svetišta s okolnim zidom kiklopskih dimenzija, koji je zatvarao područje za obredne instalacije i zavjetne darove. Ostali su samo manji dio okolnog zida i ostatci male prostorije s kolonadom na sjeverozapadu. Smatra se da je to područje na kojem su se čuvali sveti bogoslužni objekti, kao i stožasti kamen za koji se smatra da predstavlja anikonički prikaz božice, a danas se čuva u obližnjem muzeju.



U rimskom dobu, u 1. ili 2. stoljeću, svetište je izgrađeno po uzoru na svog prethodnika i sastojalo se od hrama u kojem su bile smještene ceremonijalne instalacije i zavjetni darovi. S istočne strane izgrađen je monumentalan ulaz, dok su se sa sjeverne i južne strane nalazile dvije velike bogato ukrašene građevine gdje su se održavala okupljanja i banketi vjerske prirode. Tijekom srednjeg vijeka na ruševinama drevnog svetišta izgrađena su postrojenja za proizvodnju šećera. Južno od svetišta je izgrađeno veliko administrativno središte za kontrolu proizvodnje šećera u regiji. U ovoj zgradi smješten je lokalni muzej Palaepaphos.



U središnjem dijelu lokaliteta, zapadno od svetišta, posjetili smo ostatke Rimske kuće (Roman House) i ostatke jednobrodne crkve sv. Nikole.



Rimska kuća je velika rezidencija izgrađena u 1. stoljeću i pregrađena u kasnom rimskom razdoblju. Vjeruje se da je služila kao rezidencija svećenika Afroditinog svetišta. Izgrađena je oko peristilnog atrija koji je imao mozaične podove. Obje prostorije i arkada oko atrija bile su ukrašene podnim mozaicima s geometrijskim motivima.



Crkva sv. Nikole s polukružnom apsidom je izgrađena u 16. stoljeću iznad kuće iz rimskog razdoblja, a stradala je u požaru u 18. stoljeću.



Na krajnjem zapadu lokaliteta je rimska kuća Leda (House of Leda) koja je bila privatna rezidencija. Otkriven je samo dio zapadnog trakta koji se sastojao od blagovaonice (Triclinium). Pod je ukrašen mozaikom riječnog krajolika u kojem se dogodio susret Lede i Zeusa koji je pretvoren u labuda. Mozaik s mitološkim prikazom zamijenjen je s kopijom, a autentični je prenesen unutar lokalnog muzeja radi zaštite.



Na južnom dijelu lokaliteta se nalazi srednjovjekovni dvorac Kouklia u kojem se nalazi već spomenuti muzej lokaliteta.



Vlastelinstvo Lusignijanaca u Koukliji je područje poznato tijekom franačkog razdoblja. Bio je administrativno središte za kontrolu proizvodnje šećera u regiji, a u njegovoj blizini, u području zvanom Stavros, bilo je industrijsko postrojenje za proizvodnju šećera. To je veliki kompleks sa središnjim dvorištem. Više je puta pregrađivan od 13. stoljeća do osmanskog perioda. 1571. godine vlastelinstvo je doživjelo nekoliko preinaka, budući da je pretvoreno u mjesto turskog posjeda Kouklia. Turci su uklopili franačke građevine i proširili kompleks. Jedini srednjovjekovni element koji danas možemo vidjeti je središnji prostor istočnog krila. To je pravokutna dvorana podijeljena na četiri križno valovita polja do kojih se dolazi stubištem. Lukovi i rebra svoda oslanjaju se na konture, što je karakteristika gotičkog stila Burgundije i južne Francuske 13. stoljeća.



Muzej je smješten u istočnom dijelu kompleksa i u njemu su izloženi predmeti pronađeni tijekom iskapanja Afroditina svetišta i okolice, kao i u napuštenim gradovima šire regije.



Nakon obilaska lokaliteta i njegovog muzeja uputili smo se prema sjeverozapadnom dijelu otoka Cipra, do šezdesetak kilometara (oko 45 kilometara sjeverno od Pafosa) udaljenog lokaliteta Afroditine kupke (Baths of Aphrodite) koji se nalazi na području naselja Neo Chorio s petstotinjak stanovnika.



Pored lokaliteta se nalaze ugostiteljski objekti i parking, a prije nego što smo krenuli prema Afroditinim kupkama spustili smo se na još jednu plažu s Afroditinim imenom.



Sjeverno od Afroditine plaže vidjeli smo vulkansku stijenu Gabor (The Volcanic rock of Gabor).



Vratili smo se do parkirališta te nastavili stazom prema Afrotitinim kupkama i ubrzo stigli do jezerca u prirodnoj špilji u kojoj se prema mitu kupala božica Afrodita te na tom mjestu završili potragu za mitom o Afroditi koji je vezan uz Pafos.



Karta okruga Pafos s lokacijama Afroditinih lokaliteta.