Poslije više kišnih dana odlučili smo se vratiti do slapa Cingarela na potoku Arđila (Poganja) kojeg smo posjetili na izletu Cingarela – između dva kaštela. Da budemo sigurni da potok Arđila ima vode, autom smo došli do mosta koji premošćuje potok na cesti L50013 (Kremenje, Ž5007 - Merišće - Oskoruš - Brić - Kućibreg – malogranični prijelaz s Republikom Slovenijom).
Auto smo parkirali na proširenju gdje pješačka staza 284 (Kaštel – Momjan) ide dalje prema naselju Momjan.
Tu se nalazi i stari mlin koji je jedan od devet mlinova koji su postojali na potoku Arđila na potezu toka potoka ispod Momjanskog kaštela. Dio mlinova je prestao s radom u 19. stoljeću, a dio u prvoj polovini 20. stoljeća. Posljednji je mlin prestao s radom 1965. godine (nisam saznao koji je zadnji prestao s radom).
Došli smo do mosta i ugledali korito potoka Arđila u kojem teče voda, tko da smo odlučili nastaviti prema slapu Cingareli.
Prošli smo most i skrenuli lijevo na pješačku stazu 284 Dva kaštela i Cingarela, u pravcu naselja Kaštel. Tu se nalazi i informativna ploča s naglaskom na lokalitet Cingarela.
Nastavili smo dalje nizvodno, uz potok i nakon 150 metara došli do mjesta s više malih slapića.
Malo dalje staza skreće desno, napušta tok potoka Arđila i vodi uzbrdo, prema vrhu brda Fineda (205 mnv).
Staza je dobro označena crveno-bijelim oznakama i prolazi uz vrh brda gdje smo primijetili gomilu razbacanog kamenja. Možda su to ostaci pretpovijesne gradine s Finede. S tog se mjesta pruža lijep pogled prema Kremenju i okolnoj dolini.
Dalje staza prolazi kroz šumu i spušta se te ubrzo dolazi do čistine.
Na tom mjestu se pruža lijep pogled prema kanjonu potoka Arđila i dalje sve do Slovenije.
Tu se nalazi i znak upozorenja.
Malo dalje, dolazimo do mjesta gdje se staza strmo spušta. Prvih nekoliko metara staza je osigurana sajlom, a potom debelim konopom. Staza je na tom strmom dijelu bila blatnjava i skliska te je samim time kondicijski zahtjevna.
Iz kanjona se nije čuo žubor vode tako da smo posumnjali da nećemo vidjeti slap Cingarelu u punom sjaju, ali smo se ipak odlučili spustiti do slapa.
Nakon nekoliko minuta pažljivog spuštanja i držanja rukama, na početku za sajlu, a potom za konope, spustili smo se do korita potoka Arđile. Zadnji dio prelazi preko drvenog mosta koji je bio vrlo sklizak.
Naše sumnje su se obistinile, korito potoka je bilo suho.
Nastavili smo dalje uzvodno i došli do visećeg mosta iza kojeg je bio opet suhi slap Cingarela. Iako je na gornjem toku potoka Arđile bilo dovoljno vode da slap Cingarela zablista, negdje po putu voda se je izgubila i nije stigla do slapa. Možda bude treće sreće.