Viatrix

U Eufrazijevoj ulici u starom dijelu Poreča nalazi se kompleks Eufrazijeve bazilike (Eufrazijana). Kompleks se sastoji od bazilike, dvaju bočnih kapela, atrija, krstionice, zvonika, biskupskog dvora, arheološkog nalazišta, stare sakristije, memorijalne kapele (Cella trichora) i kanonika. 1997. godine UNESCO je Eufrazijevu baziliku proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.



Odlučili smo posjetiti kompleks koji je ujedno i sjedište Porečko i Pulske biskupije koja je nastala spajanjem Porečke biskupije (utemeljena u 3. st.) i Pulske biskupije (utemeljena u 6. st.) 9. svibnja 1830. godine, na osnovi bule pape Leona XII. (Genga, Italija 2. kolovoza 1760. – Rim, 10. veljače 1829.) Locum beati Petri od 30. lipnja 1828. godine.



S Eufrazijeve ulice smo ušli u krug kompleksa Eufrazijane.



Nakon kupnje ulaznice, došli smo do atrija iz 5. stoljeća odakle smo dalje pratili putokaze za obilazak kompleksa. U atriju je Kameni natpis na kojem piše da ga je austrougarski car Franjo Josip I. (Schönbrunn, Beč, 18. kolovoza 1830. – Schönbrunn, Beč, 21. studenoga 1916.) dao temeljito obnoviti u 19. stoljeću. Na zidovima atrija su izloženi grbovi i nadgrobne ploče porečkih biskupa.



Ušli smo u krstionicu iz 5. stoljeća koju je u 6. stoljeću obnovio i ukrasio porečki biskup Eufrazije (Trakija, kraj 5. ili poč. 6. st. – ? Poreč, oko 560.). Kada smo je posjetili bila je u fazi obnove.



Od krstionice smo nastavili stepenicama do vrha zvonika.



Zvonik je podignut 1520. godine. Ima četiri zvona i s njega se pruža lijep pogled na Poreč.



Spustili smo se nazad preko krstionice u atriji i ušli u biskupsku palaču.



Biskupsku palaču je dao izgraditi biskup Eufrazije kao njegovu rezidenciju vjerojatno u isto vrijeme kada i samu baziliku (6. stoljeće) na mjestu stare i porušene crkve. U njoj se danas nalaze razne zbirke (crkvenog ruha, slika i reljefa, Romanička drvena raspela...) na prvom katu te…



…lapidarij u prizemlju.



Dalje nas obilazak vodi u arheološko nalazište iz 4. i 5. stoljeća. Bile su dvije crkve, Prva crkva iz 4. stoljeća i Predeufrazijana iz 5. stoljeća. Prva crkva je bila trobrodna građevina podignuta dijelom na ostacima svjetovnih rimskih građevina. U 5. stoljeću je adaptirana u dvojnu baziliku Predeufrazijanu, koju su činile dvije trobrodne crkve. Velika bazilika Predeufrazijana nalazi se ispod sadašnje Eufrazijeve bazilike, a dijelovi njenog podnog mozaika vidljivi su u unutrašnjosti današnje bazilike. Originalni fragmenti mozaičkih podova su izloženi u lapidariju.



Na sjeverozapadnom dijelu arheološkog nalazišta vide se obrisi gradskih vrata izgrađenih za vrijeme rimskog doba, a sazidana su u srednjem vijeku. Vrata su vodila u sjevernu luku antičkog Poreča (Colonia Iulia Parentium). Zbog proganjanja kršćana za vrijeme vladavine rimskog cara Dioklecijana, na području kompleksa je u 3. stoljeću djelovala tajna crkva koju je stvorio u svojoj kući sveti Mauro (prvi porečki biskup i zaštitnik grada Poreča). U lapidariju se nalazi mozaik koji prikazuje ribu koja je bila tajni simbol kršćanstva.



Tu se nalazi vidikovac na ostacima antičkih gradskih zidina. S vidikovca se pruža lijep pogled na uvalu Peškeru te na arheološko nalazište i kompleks Eufrazijana.



Iz arheološkog nalazišta smo ušli u staru sakristiju (u kojoj se nalaze mozaici iz 5. st.) pored koje je memorijalna kapela (Cella trichora).



Memorijalna kapela je vjerojatno bila mauzolej biskupa Eufrazija. Danas se u njoj nalazi mramorni sarkofag svetog Maura i svetog Eleuterija, izrađen u vrijeme porečkog biskupa Pagana 1247. godine. Sve do 1354. godine u sarkofagu su se nalazila tijela svetog Maura i svetog Eleuterija. Te godine za vrijeme rata između Venecije i Genove crkva je bila opljačkana, a tijela svetaca prenesena u Genovu, odakle su vraćena 1934. godine.



Krenuli smo dalje, prošli kroz vrata i ušli u Eufrazijevu baziliku, trobrodnu građevinu s po dva reda od devet mramornih stupova koji nose kapitele.



Eufrazijeva bazilika (službeno katedrala Uznesenja Marijina) jedan je od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti. Izgrađena je u 6. stoljeću u vrijeme biskupa Eufrazija od klesanog lomljenog kamena istarskog vapnenca u bogatom namazu morta. Prema jednom zapisu bazilika se gradila jedanaest godina, pretpostavlja se od 542. do 553. godine. Gotovo svi dijelovi su originalni iz 6. stoljeća. Zub vremena presudio je drvenom stropu i podnim mozaicima.



U glavnoj apsidi Eufrazijeve bazilike je polukružna mramorna klupa za svećenike, a u sredini je uzdignuta biskupska katedra. Prostor svetišta je ograđen mramornom ogradom od koje su sačuvani ulomci, više cjelovitih stupova i nekoliko ploča te ograde. 1932. godine ograda je obnovljena u svojem približnom izvornom izgledu. Na vrhu apside je prikazan Krist s otvorenom knjigom u ruci, a sa svake strane su mu po šest apostola. U kaloti apside je prikazana Bogorodica na prijestolju s Kristom u krilu s po četiri svetaca sa svake strane od kojih je treći s lijeva sveti Mauro.



Prije završetka obilaska kompleksa Eufrazijana ušli smo u dvije bočne kapele.



Ona bliže oltaru je novovjeka bočna kapela s rezbarenim drvenim korskim klupama iz sredine 15. stoljeća,...



...dok je ona udaljenija novovjeka bočna kapela sv. Križa s renesansnim raspelom s kraja 15. stoljeća.



Karta starog dijela Poreča s lokacijom kompleksa Eufrazijeve bazilike (Eufrazijana).