Viatrix

Pored ceste D500 (D64, Kršan – A8, čvor Vranja), blizu čvora Vranja, nalazi se naselje Vranja koje je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo 92 stanovnika i administrativno pripada Općini Lupoglav. Naselje Vranja ime duguje nekadašnjem obližnjem kaštelu (tal. Vragna ili Aurania), ali o tome drugi put. Vranja se sastoji od više zaseoka kao što su: Baričevići, Rušanija, Jadrasi, Grozići, Stara Cesta, Kikovija, Mavrovija, Sergovija, Brci i Zrinšćak. Današnje naselje Vranja nalazi se zapadnije, bliže tadašnjoj cesti Istarskoj Jozefini koja je dovršena 1785. godine (za vrijeme austrijskog cara Josipa II.), a nadomjestila je dotadašnju cestu iz središnje Istre preko Učke.



Auto smo parkirali u zaseoku Stara Cesta koje je ujedno i središte naselja Vranja. Tu se nalazi kapelica, trgovina, mjesna cisterna i spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata.



Krenuli smo cestom prema sjeveroistoku i nakon 150 metara skrenuli desno na cestu koja nakon petstotinjak metara stiže do željezničkog kolodvora Učka koji se nalazi na željezničkoj prugi Lupoglav – Štalije ili na Raškoj prugi. Pruga je u funkciji samo između Lupoglava i Učke, dok dalje prema Raši nije u funkciji. Raška pruga je završena 20. prosinca 1951. te svečano otvorena 30. prosinca iste godine, a potkraj 2009. godine je zbog klizišta kod Kožljaka (Pijana pruga) zatvorena za promet.



Dalje smo nastavili cestom uz prugu, prošli smo raskršće s cestom koja vodi u zaseok Baričevići te nastavili dalje uz prugu i ubrzo došli do tunela Vranje 1 koji je dugačak 493,50 metara.



U tunel Vranje 1 ulaze dva kolosijeka jer je bilo predviđen odvojak prema Matuljima, željezničkim tunelom kroz Učku.



Ušli smo u tunel i otprilike na mjestu gdje završava drugi kolosijek u tunelu primijetili smo s desne strane tunel u kojem je uskotračna pruga po kojoj se prevozio eksploziv.



Ušli smo u tunel s uskotračnom prugom i ubrzo izašli u kanjon u kojem povremeno teče Vranjski potok.



Na izlazu iz tunela se nalazi osmatračnica koja je čuvala obližnje skladište eksploziva.



Popeli smo se željeznim stubama na osmatračnicu na kojoj smo se kratko odmorili.



Spustili smo se željeznim stubama te nastavili puteljkom koji prati nizvodno Vranjski potok i ubrzo stigli do dva ukopana objekta koji su služili kao skladišta eksploziva.



Nakon razgledavanja skladišta, vratili smo se do tunela s uskotračnom prugom s kojim smo ponovno došli u tunel Vranje 1 u kojem smo skrenuli desno.



Tunel Vranje 1 izlazi u Veloj dragi koju smo posjetili u izletu Vela draga – remek-djelo vode i vapnenca.



Oko 150 metara dalje pruga ulazi u najduži tunel, od ukupno četiri tunela na Raškoj pruzi, Vranje 2 koji je dugačak 727,97 metara.



Nekoliko desetaka metara prije tunela Vranje 2 skrenuli smo desno na puteljak koji vodi uz stijenu, po litici i prati Velu dragu.



Pored puteljka smo primijetili dvije umjetno udubljene pećine,...



...dalje smo prošli pored polušpilje koje je sazidana opekom te...



...dva probijena tunela od kojih je drugi duži.



Svi ti objekti su vjerojatno bili u funkciji u vrijeme probijanja tunela Vranje 2.



Dalje puteljak postaje uži i na nekim dijelovima strmiji (na tim dijelovima smo bili vrlo oprezni). Puteljak završava ispod pruge s druge strane tunela Vranje 2 pa smo se pažljivo popeli do pruge.



Nakon kraćeg odmora i pogleda na drugu stranu Vele drage te na zvonik župne crkve sv. Petra i Pavla u Vranji, ušli smo u tunel Vranje 2.



Negdje na sredini tunela smo primijetili udubinu u stijeni u kojoj teče voda.



Izašli smo iz tunela Vranje 2, nastavili po pruzi i ponovno ušli u tunel Vranje 1.



Kada smo izašli iz tunela Vranje 1 prugu smo pratili do raskršća s cestom za zaseok Baričevići.



Skrenuli smo lijevo, nizbrdo, prema zaseoku Baričevići, prošli kroz zaseok te stigli do jednobrodne župne crkve sv. Petra i Pavla.



Župna crkva sv. Petra i Pavla je izgrađena u 15. stoljeću. Na pročelju se nalazi dvadesetdva metarski zvonik podignut 1900. godine s jednim zvonom. U unutrašnjosti crkve su očuvani fragmenti fresaka kasnogotičkog istarskog majstora nastali oko 1470. godine te glagoljski grafiti (15. – 17. st.) i glavni kameni oltar iz 1848. godine s gipsanim kipom svete Apolonije. Crkva je produžena 1697. godine, a 1832. godine su dograđene bočne kapele. Za vrijeme Drugog svjetskog rata njemačka vojska je minirala i srušila crkvu, a obnovljena je 1959. te potom temeljito 1997. godine.



Blizu crkve se nalaze ruševine većeg objekta (vjerojatno farme) pored kojeg je cisterna s grlom bunara na kojem je uklesana 1901. godina.



Nastavili smo dalje cestom prema zapadu, prošli zaseocima Jadrasi i Rušanija u kojem smo došli do raskršća na kojem smo skrenuli desno.



Na raskršću u zaseoku Grozići smo skrenuli desno i nakon četiristotinjak metara došli do središta naselja Vranja u zaseoku Stara Cesta gdje smo i započeli izlet.



Karta naselja Vranja s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 9,33 km.