Viatrix
08.11.2022., utorak
Volosko – ulicama naselja koji to više nije
Na cesti Ž5051 (Rijeka – Opatija) nalazi se nekadašnje naselje Volosko koje je danas urbani dio Opatije. Ime je dobilo po slavenskom bogu Veles (Volos ili Voloh - u slavenskoj mitologiji bog zemlje, voda i podzemlja; povezivan je sa zmajevima, stokom, magijom, glazbenicima, bogatstvom i prijevarom te je glavni Perunov protivnik i njihova je borba jedan od najvažnijih mitova u slavenskoj mitologiji). Volosko se prvi put spominje 1543. godine kada je postalo kastavska luka. 1860. godine se odvojilo od Kastva i postalo upravno i sudsko središte te samostalna općina. Između dva svjetska rata, za vrijeme Italije, općina nosi ime Volosko-Opatija (tal. Comune di Volosca-Abbazia) sve do 22. prosinca 1931. godine kada se ujedinjuje s tadašnjom Općinom Veprinac (tal. Comune di Apriano) i mijenja ime u Općina Opatija (tal. Comune di Abbazia).
 Šetnju Voloskom započeli smo na lijepo uređenom platou s kojeg se pruža pogled prema Kvarneru. Na platou se nalazi karta Voloskog.  S platoa smo krenuli ulicom Andrije Štangera prema sjeveru i nakon desetak metara skrenuli lijevo, stepeništem, prema jednobrodnoj župnoj crkvi sv. Ane.  Župna crkve sv. Ane izgrađena je 1708. godine u baroknom stilu. Na pročelju ima dva tornja, a ispod svakog je po jedan sat.  U crkvi je secesijska kapela s oltarom iz 1911. godine, rad Ivana Rendića (Imotski, 27. kolovoza 1849. – Split, 29. lipnja 1932.).  Nastavili smo dalje ulicom Andrije Štangera prema sjeveru i ubrzo došli do spomenika poginulim hrvatskim braniteljima iz 2008. godine.  Malo dalje od spomenika skrenuli smo desno, ulicom dr. Andrije Mohorovičića nizbrdo, i nakon stotinjak metara skrenuli lijevo na stepenište s kojim smo došli na Mandrać (lučica).  Dalje smo krenuli Obalom Frana Supila prema jugu i nakon stotinjak metara skrenuli desno i prošli kroz lučni prolaz.  Popeli smo se stepeništem i stigli do spomenika dr. Andriji Mohorovičiću (Volosko, 23. siječnja 1857. – Zagreb, 18. prosinca 1936.) pored kojeg je i poučna tabla s njegovim životopisom i znanstvenim radovima. Bio je istaknuti hrvatski znanstvenik na području meteorologije i seizmologije te je poznat po Mohorovičićevom diskontinuitetu (Moho), Mohorovičićevim epicentralama i Mohorovičićevom zakonu.  Vratili smo se na Mandrać i nastavili prema jugu.  Na izlazu iz Mandraća se nalazi bista i rodna kuća dr. Andrije Mohorovičića.  Tu počinje i Obalno šetalište Franje Josipa I. (Lungomare) koje je dugo oko deset kilometara i preko Opatije, Ičića i Ike, vodi do Lovrana.  Na šetalištu smo primijetili zanimljivo kameno lice na stepeništu koje vodi do Ville Giselline.  Nastavili smo dalje i kada smo došli do slavine skrenuli desno na stepenište s kojim smo se popeli do ulice Andrije Štangera.  Skrenuli smo lijevo i ubrzo došli u ulicu Maršala Tita (Ž5051) i do zgrade Općine koja je izgrađena 1908. godine. Zgrada ima toranj s po jednim satom na sve četiri strane, na pročelju kameni grb Grada Opatije, a pored zgrade se nalazi fontana.  Preko ceste se nalazi zgrada Suda u Opatiji koja se gradila u isto vrijeme kao i zgrada Općine. Obje zgrade je projektirao Carl Seidl (Šumperk, Češka, 13. ožujka 1858. - Beč, Austrija, 10. lipnja 1936.).  Ulicom Maršala Tita (Ž5051) krenuli smo prema sjeveroistoku, ušli u ulicu Rikarda Katalinića Jeretova (Ž5051) i nakon 150 metara skrenuli desno u Put uz Dol.  Tu se nalazi jednobrodna crkva sv. Roka koja je izgrađena u 16. stoljeću u kasnogotičkom stilu. Na pročelju je preslica s tri otvora i u svakom se nalazi po jedno zvono.  Od crkve sv. Roka smo nastavili stepeništem s kojim smo se spustili na ulicu Andrije Štangera.  Skrenuli smo lijevo i nakon pedesetak metara stigli do mjesta na kojem smo započeli šetnju.  Karta Voloskog s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 1,49 km.  |
