Viatrix

Na brdu Muggia Vecchia koje se uzdiže na 172 metara nadmorske visine nalazi se široka ravnica omeđena strminom s tri strane s koje pogled seže od Tršćanskog zaljeva, preko Trsta pa sve do zaleđa. Brdo se nalazi na južnom kraju pokrajine Trst, u općini Milje (Muggia), u blizini granice sa Republikom Slovenijom. Na tom je mjestu vjerojatno u željeznom dobu (8.-6. st. pr. Kr.) postojalo utvrđeno naselje, gradina. Prvi dokument u kojem se spominje Muggia, kao Castellum Mugla, datira iz 931. godine i odnosi se na donaciju kraljeva Italije Hugha i Lothaira akvilejskom patrijarhu. Naselje je bilo omeđeno gradskim zidinama sazidanim od pješčenjaka s tog područja. Zidine su se vremenom pojačavale, tako da su u temeljima bile široke najmanje dva metra. Danas se na brdu nalazi Parco Archeologico di Muggia Vecchia (Arheološki park Muggia Vecchia – Staro Milje).



Auto smo parkirali na parkiralištu arheološkog parka odakle smo krenuli u kratku šetnju kroz povijest lokaliteta koju upotpunjuju i poučne table.



Istočno od parkirališta je bazilika i marijansko svetište Uznesenja Blažene Djevice Marije (Basilica santuario plebanale di Santa Maria Assunta) pored koje se nalazi groblje.



Bazilika je trobrodna i jedna je od najstarijih župa tršćanske biskupije. Na pročelju se nalaze trijem, preslica za jedno zvono i zvonik (13. st.). Bazilika ima tlocrt nepravilnog paralelograma, a zanimljiv je nedostatak vanjskih apsida što je rijedak slučaj ranokršćanskih bazilika sjevernog Jadrana. U unutrašnjosti, koju su nepoznati majstori oslikali u prvoj polovici 13. stoljeća, nalaze se dva niza lukova s po četiri pilastra. U srednjem brodu prikazane su priče iz Bogorodičina ciklusa, mučeništvo svetog Lovra i svetog Stjepana, na četirima središnjim pilastrima se nalaze likovi evanđelista, a u bočnim brodovima su proroci i sveci. Na freskama su vidljivi grafiti iz 14. i 16. stoljeća. Mnogi elementi liturgijske opreme datiraju iz 8. ili 9. stoljeća, poput pluteja ograde prezbiterala (prostor oko oltara) i bijelog kapitela koji podupire dupli prozorčić na pročelju. U razdoblju između 10. i 11. stoljeća potječe uzdignuta kružna struktura, ambon (propovjedaonica). Najvjerojatnije je bazilika obnavljana između 12. i 13. stoljeća te je tada dobila današnji izgled.



Ova bazilika je jedna od najstarijih vjerskih građevina u cijeloj pokrajini Trst, a ujedno je i jedina građevina koja je ostala stajati u sklopu starog naselja Castrum Muglae. Naselje je 7. rujna 1354. godine sravnjeno sa zemljom od strane Đenovežana pod zapovijedništvom Paganina Doria. Sve je opljačkano i zapaljeno (istu sudbinu su dijelili i drugi istarski gradovi poput Poreča i Kopra). Bili su "krivi" što su bili naklonjeni Mlečanima. Tog dana, s ovog brda građani Muggia Vecchie primijetili su neprijateljske brodove kako se približavaju, dali su uzbunu i pobjegli. Prema legendi, svi su spašeni osim jedne žene koja je odlučila ostati i braniti baziliku. Možda su kosti pronađene tijekom obnove crkve njezine. Od tog tragičnog događaja Muggia Vecchia je napuštena i nikada nije obnovljena. Stanovnici su našli utočište u Borgolauru, malom ribarskom naselju s malom lukom zaštićenom zidinama, koja danas predstavlja središte današnje Muggie.



Istočno od bazilike nalazi se arheološka zona sjeveroistok (Zona archeologica Nord-Est) u kojoj su ostaci srednjovjekovne građevine koja je napuštena početkom 15. stoljeća, nakon što ju je uništio požar.



Malo dalje, prema jugu, na cesti, Salita Muggia Vecchia, nalaze se ostaci istočnih srednjovjekovnih gradskih vrata Svetog Odorika (Porta Sant'Odorico). Na tom je mjestu u naselje ulazila cesta koja je dolazila iz Trsta, tako da su to bila glavna gradska vrata.



Prešli smo cestu i došli do učionice na otvorenom (Aula didattica).



Malo dalje je mjesto gdje su se nalazila južna srednjovjekovna gradska vrata Svete Margarete (Porta Santa Margherita). Na tom mjestu su vidljive strukture starijeg objekata (9.-10. st.) koje su kasnije „stopile“ sa zidinama (12. st.).



Vratili smo se do ceste, prošli pored župnog dvora...



...i došli do oltara koji služi kao prostor za vanjske liturgijske ceremonije (Area per le cerimonie liturgiche all'aperto).



Nekoliko metara zapadnije nalazi se arheološka zona – Predvorje jug (Zona archeologica - Piazzale sud). Prošli smo metalnim mostom koji prati dio ceste na kojoj se vide pragovi od najmanje četiri kuće sa sjeverne i tri s južne strane koje su izgrađene uz gradske zidine. To su bile male jednokatnice izgrađene od pješčenjaka. Na kat se penjalo s kamenim ili drvenim stepeništem. Krovište je bilo napravljeno od ploča pješčenjaka ili od drvene šindre. Još su vidljivi tragovi uništenja i požara u ratovima iz 14. stoljeću.



Krenuli smo prema zapadu sve do ceste, Salita Muggia Vecchia, s kojom smo nastavili još nekoliko desetaka metara sve do mjesta gdje su se nalazila zapadna srednjovjekovna gradska vrata Svete Katarine (Porta Santa Caterina).



Kružnu šetnju kroz povijest arheološkog parka završili smo na parkiralištu.



Karta s lokacijom arheološkog parka.