Viatrix

Boljun je naselje koje se nalazi u Općini Lupoglav, a 2011. godine je imalo 82 stanovnika. Naselje se nalazi na cesti L50087, koja povezuje cestu D500 (zaseok Brnci, naselje Boljunsko Polje) s naseljem Dolenja Vas blizu kojeg se nalazi čvor Lupoglav (A8).



Auto smo parkirali na parkiralištu pored crkve sv. Fabijana i Sebastijana (12. ili 13. st.). Parkiralište se nalazi oko 150 metara prije ulaska u naselje Boljun iz pravca Boljunskog polja.



Od crkve sv. Fabijana i Sebastijana smo krenuli uzbrdo prema zapadu. Taj dio ceste prolazi ispod zidina Boljunskog kaštela.



Na samom ulazu u naselje, s desne strane, nalazi se crkva sv. Kuzme i Damjana (12. st.). Crkva je jednobrodna romanička s ostacima zidnih slika. Uz zid sakristije se nalazi glagoljaški natpis iz 1543. godine, te latinski natpisi iz 1698. (iznad ulaza) i 1705. godine (na trijumfalnom luku). Ti natpisi svjedoče o obnovama crkve. Pored crve su se nalazila Vela vrata koja su srušena nakon Prvog svjetskog rata radi proširenja ulaza u naselje.



Nekoliko desetaka metara sjevernije od crkve sv. Kuzme i Damjana nalazi se zavjetni žrtvenik Gaja Valerija Prisca, trgovca tkanina iz Akvileje. Žrtvenik potječe iz doba Rimskog Carstva, a nepoznato je kome je posvećen. Pronađen je u okolici naselja Buljun, te je na današnje mjesto postavljen za vrijeme Kraljevine Italije. U to vrijeme je služio kao stalak za zastavu.



Pored žrtvenika se nalazi županski stol na kojem su udubljena polja za stare društvene igre: mlin ili trilja, jedna koju su u Boljunu nazivali Lupi i peccore (vukovi i ovce), te dvije nepoznate.



Od žrtvenika smo krenuli prema istoku i ubrzo stigli do trga na kojem se nalazi Boljunski kaštel. Utvrđeno naselje prvi se put spominje 1064. godine kao Castrum, dok se 1102. godine Boljun prvi put spominje u dokumentima pod imenom Bagnoli. U dokumentu je markgrof Urlik I. prepustio Boljun akvilejskim patrijarsima. Akvilejski patrijarsi ga sredinom 14. stoljeća prepuštaju plemićkoj obitelji Turrini. Buljun se prvi puta spominje kao srušeni kaštel 1373. godine kada vlasnici postaju grofovi Devinski. Od 1399. godine je u vlasništvu Nikole Kožljačkog (Gotnikar ili Wachenstein) koji ga je obnovio. Nakon što je kaštel više puta promijenio vlasnike, 1600. godine vlasnici postaju senjska obitelj Sinkovići. U to doba područje Boljuna postaje poprište sukoba uskoka i Mlečana jer ga pretežno naseljavaju uskočke obitelji koje su bježale pred Osmanlijama. Tada je kaštel u Boljunu bio poznat kao neosvojiv. Nakon što je sklopljen mir između Habsburgovaca i Mlečana 1618. godine kaštel gubi na važnosti.



U kaštel smo ušli kroz vrata s jugozapadne strane. Prošetali smo se unutar kaštela. Iz dvorišta kaštela se pruža pogled na Boljunsko polje i Učku.



Nakon obilaska kaštela izašli smo kroz prolaz na sjeverozapadnoj strani.



Od kaštela smo krenuli prema sjeveru ulicom između kuća srednjovjekovne arhitekture.



Nakon stotinjak metara smo došli do kuće Pataj iz 1708. godine, koja se nalazi na desnoj strani ulice.



Dvadesetak metara od kuće Pataj, s lijeve strane ceste, nalazi se loža. Tu su se sastajali župani i suci koji su se svake godine birali na Tri Kralja, na godinu dana (župan od leta i sudac od leta). Iza lože se nalazi kašći u kojem se pohranjivalo žito i ostali poljoprivredni proizvodi. Boljunci su tako plaćali svoje obveze.



Malo istočnije, na samom zavoju, nalazi se ruševni objekt iz 1699. godine koji je služio kao župni stan, Mašinarija.



Nastavili smo dalje cestom u pravcu Lupoglava, te nakon dvjestotinjak metara stigli do početka križnog puta. Križni put završava kod kalvarije iz 1914. godine.



S tog mjesta pruža se lijep pogled na naselje Boljun.



Vratili smo se cestom nazad sve do lože i skrenuli desno na mjesno groblje.



Na groblju se nalazi župna crkva sv. Jurja. Crkva je nadograđena sredinom 17. stoljeća, te ima kasnogotičko poligonalno svetište. Na pročelju se nalazi zvonik podignut 1645. godine, a na stražnjem vanjskom zidu glagoljsko-latinski natpis iz 1641. godine.



S groblja smo krenuli prema loži i kod kuće Pataj skrenuli desno.



Prošli smo pored pošte i nakon četrdesetak metara skrenuli desno na asfaltiranu cestu koja vodi nizbrdo.



Ubrzo smo stigli do kraja asfalta, te nastavili po poljskom cestom. Na jednom račvanju smo napustili poljsku cestu i krenuli na šumski puteljak. Zadnji dio šumskog puteljka se strmo spušta na poljsku cestu na kojoj smo skrenuli lijevo.



Ubrzo smo poljskom cestom stigli do izvora Studenac. Izvor je sazidan u cisterni. Malo dalje od izvora nalaze se perila.



Dalje smo nastavili poljskom cestom te stigli do ruševina crkve sv. Petra iz 14. stoljeća. Crkva, koju je skoro cijelu "progutala" vegetacija, nalazi se na rubu najvišeg dijela livade kroz koju prolazi poljska cesta.



Dalje nas je poljska cesta "dovela" do ceste L50087 na kojoj smo skrenuli lijevo.



Nakon dvjestotinjak metara smo stigli do lokve pored koje se nalazi nogometno igralište. S te lokacije se pruža jedan od ljepših pogleda prema Boljunskom kaštelu koji se nalazi na uzvisini.



Nastavili smo cestom L50087 te nakon dvjestotinjak metara stigli do crkve sv. Fabijana i Sebastijana pored koje smo parkirali auto.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,13 km.