Viatrix

Otok Unije spada u Cresko-lošinjski arhipelag i s površinom od 16,88 km2 su treći otok po veličini u arhipelagu (iza otoka Cresa i Lošinja). Na otoku se nalazi istoimeno naselje koje je jedino na otoku. Naselje Unije je prema popisu stanovništva iz 2011. godine imalo 88 stanovnika te je najzapadniji hrvatski otok sa stalno naseljenim stanovništvom. Unije administrativno pripadaju Gradu Mali Lošinj, Primorsko-goranska županija. Otok je naseljen od prapovijesti, kao dokaz su tragovi ilirskih gradina na lokalitetima Arbit (južni dio otoka) i Malendarska (sjeverni dio otoka).



Izlet otokom Unije smo započeli u luci istoimenog naselja. Krenuli smo uskom ulicom uzbrdo, prema sjeveroistoku.



Na trećem raskršću smo skrenuli desno, potom smo na slijedećem skrenuli lijevo te opet desno.



Dalje smo nastavili ravno ulicom sve do župne crkve sv. Andrije.



Župna crkva sv. Andrije izgrađena je u kasnobaroknom stilu krajem 18. stoljeća, a proširena je 1911. godine. Zvonik župne crkve izgrađen je po uzoru na zvonik malološinjske župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije, ali je manji.



S lijeve se strane župne crkve sv. Andrije nalaze tri zvona na kojima je napisana rimskim brojevima 1923. godina (MCMXXIII), tekst na talijanskom jeziku i na njihovim vrhovima ime otoka na talijanskom "UNIE". Pretpostavljam da su ta zvona postavljena u zvoniku župne crkve 1923. godine.



Ispred župne crkve sv. Andrije se nalazi cisterna.



Nakon što smo prošetali oko župne crkve u smjeru kazaljke na satu, izašli smo kroz kapiju s južne strane župne crkve.



Nastavili smo betonskom cestom koja vodi prema jugozapadu. Ubrzo smo izašli iz naselja te smo nakon stotinjak metara stigli do raskršća pored kojeg se nalazi lokva koja je prekrivena gustom vegetacijom trstike.



Nastavili smo ravno i nakon osamdesetak metara stigli do račvanja na kojem se nalazi kapelica koja je podignuta 1899. godine i zadnji put obnovljena 2014. godine. U kapelici se nalazi kip Blažene Djevice Marije.



Na račvanju smo nastavili desnom, makadamskom, cestom. Cestom smo došli do kapije na kojoj piše "ZATVARAJ VRATA". Prošli smo kroz kapiju i zatvorili je kako preporučeno.



Odmah iza kapije, s desne strane ceste, je mala zračna luka Unije (otvorena 1996. godine). Uzletno-sletna staza je travnata, dužine 850 m i širine 30 m.



Cesta vodi prema svjetioniku Vnetak i prolazi travnatom ravnicom koja izgleda kao savana. Svakog trenutka sam očekivao da će ispred nas iskočiti krdo gazela, gnua ili zebra te čopor lavova, ali umjesto njih na tom području slobodno šeće stado krava, stado ovaca i nekoliko koza.



Na jednom raskršću usred "Savane" (petstotinjak metara od kapije) nalazi se kapelica s kipom Isusa Krista. Od kapelice nam je trebalo nešto više od jednog kilometra da stignemo do svjetionika na rtu Vnetak.



Svjetionik Vnetak izgrađen je 1873. godine. Sastoji od okrugle kamene kule visoke 13 metara i prizemne zgrade s podrumom. U sklopu svjetionika se nalazi i cisterna.



Lokalno stanovništvo govori da se na rtu ispred svjetionika, u ranu jesen, okuplja sitna plava riba u tolikom broju da „more vrije“. Ponekad za njom dolazi velika tuna. Prema jednoj lokalnoj priči, velika tuna je bila kobna za predradnika koji je sudjelovao u gradnji svjetionika, jer ga je zajedno s barkom odvukla na pučinu gdje mu se izgubio svaki trag.



Svjetionik je automatiziran, tako da nema posadu, a danas u njemu i oko njega obitava stado ovaca.



Od svjetionika smo nastavili putem uz obalu, kojeg koriste ovce. Put prolazi uz uvalu Vrulje i nakon 1,5 kilometra stiže do ostataka rimske vile rustike u uvali Žalina koji su većim dijelom prekriveni praporom koji se kroz vrijeme taložio. Kada smo došli do uvale Vrulje kratko smo predahnuli u hladu trstike.



Ostaci rimske vile rustike se nalaze sa zapadne strane uvale Žalina. Vila je izgrađena u blizini slatke vode i uz obalu koja je bila pogodna za pristajanje brodova ciglom koja je uvezena s kopna između 1. i 4. stoljeća. U to vrijeme glavni izvozni proizvod otoka Unije bilo je maslinovo ulje, pošto je jedan veliki dio otoka bio zasađen stablima maslina, a maslinovo ulje se izvozilo brodovima.



Od uvale Žalina smo jedva vidljivom stazom krenuli prema sjeveru. Stazu smo pratili do poljske ceste na kojoj smo skrenuli desno.



Ubrzo smo prošli kroz nekadašnju kapiju.



Cesta se počela uspinjati i na tom dijelu smo prošli pored lijepo sazidanih suhozida...



...sa zanimljivim ulazima na posjed.



Cestu smo napustili tako što smo skrenuli desno, nizbrdo, prema zapadnom dijelu uvale Šibenska.



Mislili smo da će uvala Šibenska, s koje se pruža pogled na otok Susak, biti pogodna za kupanje, ali smo se prevarili, te smo se odlučili vratiti natrag. Uvala je omeđena oštrim stijenama.



Vratili smo se na cestu te smo skrenuli lijevo, prema naselju Unije.



Nismo skrenuli prema rimskoj vili rustici, nego smo nastavili ravno po poljskoj cesti, te smo stigli do napuštenih nekadašnjih poljoprivrednih objekata.



Nastavili smo ravno cestom sve do raskršća pored kojeg se nalazi kapelica s kipom Isusa Krista.



Na raskršću smo skrenuli desno. Otvorio nam se lijep pogled prema naselju Unije, a primijetili smo i crkvu s preslicom u daljini, s desne strane ceste.



Izašli smo kroz kapiju na kojoj piše "ZATVARAJ VRATA" te došli do raskršća na kojem se nalazi kapelica s kipom Blažene Djevice Marije.



Na raskršću smo skrenuli desno te smo pratili betoniranu cestu koja nas je dovela do mjesnog groblja Unije.



Na groblju se nalazi crkva sv. Andrije.



Napustili smo groblje, vratili se do raskršća s kapelicom te skrenuli desno. Kada smo stigli do raskršća, pored kojeg se nalazi lokva, skrenuli smo lijevo i nakon dvjestotinjak metara došli na glavnu plažu imena Žal gdje smo se konačno okupali.



Nakon što smo se osvježili, sa šljunčane plaže Žal smo krenuli prema sjeveru. Nakon sto metara smo došli do račvanja na kojem smo skrenuli desno.



Držali smo se glavne ceste koja se penje uzbrdo i nakon četiristotinjak metara izlazi iz naselja Unije.



Na glavnoj cesti, oko dvjesto metara od zadnje kuće u naselju, nalazi se kapela Uznesenja Blažene Djevice Marije izgrađena 1932. godine.



Nastavili smo dalje i došli do vidikovca Kraj Kove koji je udaljen dvjestotinjak metara od kapele. S vidikovca se pruža lijep pogled na uvalu Maračol, iza uvale se vidi Osorščica na otoku Lošinju, a u daljini se vidi otok Cres i planina Učka.



Nastavili smo se spuštati cestom prema uvali Maračol koja se uvukla u otok Unije oko 1,5 kilometar. Uvala Maračol je najpoznatije sidrište na otoku i ima pedesetak bova.



Cestom smo prošli pored zapuštenih objekata bivše tvornice riba koji su kasnije služili kao skladišta Jugoslavenske narodne armije (JNA). Pored njih se nalazi kameni mol na kojem smo predahnuli i usput okupali.



Nastavili smo dalje makadamskom cestom, tzv. stari rimski put, koja prolazi uz samu obalu.



Prošli smo još dva kamena mola te smo došli do račvanja na kojem smo nastavili desnom makadamskom cestom.



Dalje cesta prolazi preko mosta, nakon kojeg počinje uzbrdica.



Na tom dijelu ceste se vide betonski stupovi koji su služili za ogradu nekadašnje vojne zone, a prošli smo i preko zanimljivog mosta napravljenog od željeznih cijevi.



Cestu smo napustili tako što smo skrenuli desno na put koji vodi prema uvali Podkujni. Put prolazi pored suhozida i područjem raskrščenim od makije.



Ubrzo smo stigli do kamene obale uvale Podkujni koja ulazi u kopno otoka oko jedan kilometar. Pošto je obala od špicastih stijena ulaz u more nije lagan, ali je pogodna za sidrenje brodica.



Nakon kraćeg odmora vratili smo se nazad sve do račvanja, koje je udaljeno nešto manje od 1,5 kilometra. Na račvanju smo skrenuli desno na cestu.



Nakon nešto više od jednog kilometara laganog uspona došli smo na raskršće s putokazima na kojem smo nastavili ravno, prema rtu Hartina. Trebalo nam je oko pet minuta do bunkera iz Drugog svjetskog rata pored kojeg se nalazi ukopani objekt bez krova, a s druge strane ostaci postolja za top. Svi ti objekti su izgrađeni na litici s koje se pruža pogled prema otoku Cresu i poluotoku Istri.



Vratili smo se nazad do raskršća s putokazima i skrenuli desno, prema naselju Unije.



Pratili smo glavnu markiranu stazu koja se probija kroz makiju visoko po brdu, tako da se na više mjesta otvaraju lijepi vidici.



Od raskršća nam je trebalo oko pola sata, stazom, do prvih kuća naselja Unije.



Na prvom račvanju u naselju smo skrenuli desno, a kada smo došli do ulice koja se spušta ravno prema Luci Unije, skrenuli smo desno i spustili smo se do luke.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 18,51 km.