Viatrix

Zapadno od arheološkog nalazišta Nea Paphos (Novi Pafos) u Pafosu nalazi se gradska četvrt Kato Paphos u kojoj je cijeli niz povijesnih lokacija.



Šetnju smo započeli kod crkve Agion Anargyroi (anargyroi - bez srebra; nadimak sv. Kuzme i Damjana, jer za svoje usluge nisu primali plaću).



Crkva Agioi Anargyroi je izgrađena 1649. godine i u sklopu je jednog od 79 samostana na otoku Cipru. Lokalne legende govore da su samostan osnovala dva brata, sveti Kuzam i sveti Damjan, koji su svoje živote posvetili brizi za bolesne i umiruće. Samostan je propao zajedno sa svojom crkvom tijekom 19. stoljeća, ali kada je otkriven mineralni sadržaj vode, samostan je proširen za smještaj gostujućih redovnika, a kasnije i redovnica iz Grčke koje su imale koristi od izgrađenih sumpornih kupki. Crkva koja ima dva zvonika više puta je obnavljana, ali su još uvijek ostali njezini izvorni debeli kameni zidovi i stare procesijske ikone.



Od crkve Agioi Anargyroi smo krenuli avenijom Agion Anargyron prema zapadu i nakon 150 metara skrenuli lijevo u ulicu Ayiou Ayapitikou u kojoj se s desne strane nalaze ostaci pećine Agios Agapitikos (Agios Agapitikos Cave).



Pećina Agios (sveti) Agapitikos (svetac ljubavi i zaštitnik zaljubljenih) se nalazi u sjeveroistočnom dijelu brda Fabrica. Prema legendi Agapitikos je na Cipar došao služeći snagama Rimskog Carstva te je odlučio ostati u Pafosu kao pustinjak. Prema mitu, ljubavnici koji uđu u ovu pećinu držeći se za ruke bit će zauvijek zajedno i ništa ih neće moći razdvojiti. Špilja je postala područje idolopoklonstva kada su stanovnici počeli vjerovati kršćanstvu i tada su posjećivali tzv. vještice koje su bacale magiju, vračale i molile kako bi zauvijek dobili osobu koju su željeli.



Uz pećinu Agios Agapitikos smo nastavili uzbrdo na brdo Fabricu i ubrzo prošli uzvisinom iznad Rimske kuće (Roman House) koja je izgrađena u helenističkom kamenolomu.



Nastavili smo prema jugu sve do ostataka zida helenističkog kruga (Hellenistic Circuit Wall Remains).



Dalje smo nastavili prema jugozapadu i prošli pored rimskog akvadukta (Roman Aqueduct) i pored rimske cisterne (Roman Cistern).



Južno od cisterne se nalazi vidikovac (Fabrika Hill Panoramic Viewing Platform) s kojeg se pruža lijep pogled na Helenističko-rimsko kazalište (Hellenistic-Roman Theatre) i na Rimski nimfej (Roman Nymphaeum) iz 2. stoljeća do kojih smo se spustili.



Helenističko-rimsko kazalište je uklesano u prirodnu stijenu i izgradili su ga Ptolemejci iz Aleksandrije oko 300. godine pr. Kr. Izgrađeno je na južnoj padini brda Fabrice, sjeveroistočno od drevnog Pafosa opasanog zidinama. Sredinom drugog stoljeća, zgrada pozornice je bila obložena mramorom. Kazalište je imao promjer od 90 metara, primalo je oko 8.000 gledatelja, a kut uspona je iznosio 26,5 stupnjeva. Kazalište je, vjerojatno, nakon razornog potresa 365. godine napušteno, a velik dio kamenih blokova je opljačkan i ponovno korišten drugdje u gradu.



Pored Helenističko-rimskog kazališta i Rimskog nimfeja se nalaze Srednjovjekovno-otomanske kupke (Medieval-ottoman Baths).



Vratili smo se nazad do Rimske cisterne i skrenuli lijevo na stazu s kojom smo stigli do Ranohelenističkog poda od šljunčanog mozaika (Early Hellenistic Pebble Mosaic Floor) koji je prikriven konstrukcijom. Scene su reproducirane crnim kamenčićima na bijeloj podlozi i podijeljene su na tri polja uokvirena trakama ciglastocrvene boje. Središnja ploča prikazuje dva dupina koji u ustima drže trozupce. Zapadna ploča prikazuje vjerojatno mušku figuru koja hoda prema sjevernoj strani. Desna mu je ruka podignuta, dok u lijevoj drži visoki stožasti predmet, vjerojatno posudu. Cijela je scena uokvirena trakom s ponavljajućim namotanim uzorcima.



Nastavili smo dalje prema jugu i stigli do Drevne crkvene špilje (Ancient Church Cave) koja se vjerojatno koristila u ranokršćansko doba kada su se kršćani skrivali u podzemlje.



Vratili smo se do Ranohelenističkog poda od šljunčanog mozaika te nastavili prema sjeveru do obližnjeg Kompleksa pećina brda Fabrica - megalitsko nalazište (Fabrica Hill Cave Complex - Megalithic site).



Kompleks pećina brda Fabrica je sustav umjetno iskopanih pećina, tj. katakomba koje u međusobno povezane prolazima i stepenicama. Najveća dvorana je ujedno i najdublja i ima izlaz na aveniju Apostolou Pavlou.



Mi se ipak nismo odlučili napustiti brdo Fabricu kroz katakombe nego smo se uputili na vrh brda te se uputili na željezni pješački most Walkway koji je otvoren 2022. godine i polukružno se spustili u ulicu Agiou Lambrianou, u blizini mjesta gdje smo izašli iz arheološkog nalazišta Nea Paphos (Novi Pafos).



Ulicom Agiou Lambrianou smo krenuli prema jugoistoku i ubrzo došli do avenije Apostolou Pavlou na kojoj smo skrenuli desno.



Pored raskršća, s lijeve strane avenije smo primijetili Katakombu svete Solomonije (Agia Solomoni Catacomb).



Katakomba svete Solomonije (majka sedam braće Makaveja) je ustvari kapela koja čini dio malog podzemnog kompleksa komornih grobnica iz helenističkog razdoblja. U srednjem vijeku to je mjesto bilo popularno hodočašće, a nazvano je i 'Kapela sedam spavača' ili 'Sedam Makabejaca'. Sveta Solomonija je bila jedna od prvih koja je odbacila idolopoklonstvo i prihvatila kršćanstvo na otoku. Prema predaji, Solomonija se sklonila u pećinu kako bi izbjegla progon Rimljana, ali su oni zazidali ulaz, osudivši je na sporu i okrutnu smrt. Međutim, kada je špilja otvorena 200 godina kasnije, svetica je izašla živa. Lokalitet se sastoji od otvorenog dvorišta, okruženog s pet komora uklesanih u stijene, od kojih jedna ima izvor. Zapadna prostorija ima apsidu ugrađenu u zapadni zid i ostatke kršćanskog zidnog slikarstva iz 12. stoljeća. Među grafitima urezanim u žbuku nalaze se imena križara iz 13. stoljeća.



Iznad katakombe stoji sveto stablo čije su grane ukrašene šarenim krpama i komadićima odjeće koje su vjernici ostavljali kao darove svetici. Vjeruje se da drvo ima ljekovita svojstva.



Nastavili smo prema jugu avenijom Apostolou Pavlou s kojom smo nakon tristotinjak metara stigli do navodno najstarijeg stabla fikusa (Oldest Ficus Tree) koji izgleda impresivno, ali nisam našao podatak o njegovoj starosti koja je vjerojatno više od stoljeća, možda i dva.



Nedaleko od starog fikusa je raskršće na kojem smo skrenuli lijevo u ulicu Stasandrou s kojom smo došli do arheološkog lokaliteta Ranokršćanska bazilika – Stup sv. Pavla - Chrysopolitissa / crkva Agia Kyriaki (Early Christian Basilica - St. Paul’s Pillar - Chrysopolitissa / Agia Kyriaki Church).



U prije navedenom arheološkom lokalitetu je crkva Panagia Chrysopolitissa (Agia Kyriaki Chrysopolitissa) koja je izgrađena u 13. stoljeću na ruševinama najveće ranobizantske bazilike na otoku koja je imala sedam brodova, ali je kasnije smanjena na pet. Pod bazilike bio je prekriven šarenim mozaicima od kojih su neki i danas sačuvani.



Unutar kompleksa se nalazi Stup svetog Pavla (St. Paul's Pillar), gdje je prema legendi sveti Pavao bio bičevan prije nego što je rimski namjesnik Sergius Paulus preobraćen na kršćanstvo.



Prošetali se arheološkim lokalitetom te izašli na ulicu Panagias Theoskepastis s kojom smo se uputili prema istoku i stigli do bizantske crkve Panagia Theoskepasti (Church of Panagia Theoskepasti) koja je 1980. godine uvrštena na popisu UNESCO-ve svjetske baštine.



Crkva Panagia Theoskepasti je izgrađena na stijeni u 10. stoljeću kada je otok Cipar bio dio Bizantskog Carstva i bila je posvećena Djevici Mariji (grčki: Panagia). Današnja crkva je izgrađena na temeljima starije bizantske crkve 1923. godine, ali je sačuvana arhitektura prethodne crkve. Zadnji put je obnovljena u ožujku 2009. godine. U crkvi se čuvaju dragocjene prijenosne ikone, a među njima je i čudotvorna posrebrena ikona, za koju se vjeruje da je bila jedna od sedamdeset ikona koje je naslikao evanđelist Luka.



Krajem 11. stoljeća Saraceni počinju napadati Cipar. Crkvu Panagia Theoskepasti, zbog svog položaja, lako su mogli uočiti Arapski osvajači, tijekom svojih pohoda. Međutim, prema legendi crkva je bila prekrivena tamnim oblacima magle i postala je nevidljiva čim su joj se približili Saraceni. Zbog ove legende crkva je dobila ime "Theoskepasti" od grčkih riječi "Theos" i "skepazo" što znači "Bog" odnosno "prekrivati", Pokriveno Bogom. Prema drugoj predaji, kada je jedan Saracen uspio ući u crkvu i pokušao ukrasti zlatnu svijeću, božanska sila mu je odsjekla ruke.



Od crkve Panagia Theoskepasti smo se uputili prema jugu, tj. prema luci Pafos koja je u 12. i 13. stoljeću postala polazište križarima na putu u Svetu zemlju te smo tu završili šetnju.



Karta gradske četvrti Kato Paphos s posjećenim lokacijama.