Viatrix
22.09.2022., četvrtak
Preko Svetog Martina do Istarske Altamire
Cesta L50128 se nalazi u Općini Kanfanar, prolazi istočno od lokaliteta Maklavun te povezuje naselja Matohanci (87 stanovnika – 2011. g.), Sošići (57 stanovnika – 2011. g.) i Bubani (53 stanovnika – 2011. g.), gdje i završava, s cestom D303 (Rovinj – čvor Kanfanar na Istarskom ipsilonu). Od naselja Bubani prema sjeveru nastavlja makadamska cesta. Oko 150 metara sjevernije od naselja nalazi se križanje makadamskih cesta.
 Na križanju smo počeli šetnju cestom koja vodi prema sjeverozapadu, prema brdu Sveti Martin (217 mnv) na kojem se nalazi antena, radar i istoimena crkva.  Nakon dvjestotinjak metara prošli smo pored lokve koja se nalazi s lijeve strane ceste.  Nastavili smo dalje cestom i napustili je na slijedećem zavoju tako što smo skrenuli lijevo na puteljak koji vodi ravno i strmo uzbrdo na brdo Svetog Martina. Brdo je bilo naseljeno u prapovijesti i u rimsko doba.  Trebalo nam je nekoliko minuta da se popnemo do vrha brda s kojeg se pruža lijep pogled na bliža i dalja naselja te na Jadransko more pa sve do planine Učke.  Crkva sv. Martina je jednobrodna građevina s preslicom s jednim zvonom. Ne zna se u kojem je stoljeću izgrađena, ali se vjeruje da je postojala u vrijeme kada je sveti Romuald (prijelaz iz 10. u 11. st.) boravio na tom području i pretpostavlja se da je izgrađena na mjestu rimskog hrama boga Marsa. Današnji izgled je dobila tijekom obnove iz 1879. godine.  Na podu ispred ulaza u crkvu primijetili smo dvije ugravirane kamene ploče.  Postoji priča koja govori da je sveti Martin putovao ovim područjem te je zastao da se odmori, zabio je svoj štap dolje u Dragi i time odredio granicu do kuda može doći more.  Dalje nastavljamo prema zapadu, nizbrdo šumskim putem koji prolazi uz suhozide.  Držali smo se glavnog puta koji vodi prema zapadu sve dok nismo izašli iz šume na čistinu na kojoj se nalazi čeka. Tu smo nastavili putem prema sjeveru.  Opet smo ušli u šumu i dalje pratili bolje utaban put koji vodi prema sjeveru, a potom prema sjeverozapadu.  Došli do mjesta gdje završava šumska cesta. Na tom mjestu smo skrenuli desno prema istoku i nakon nekoliko metara lijevo na put koji se strmo spušta.  Put vodi prema sjeveru, a potom skreće prema istoku i stiže do Romualdove pećine, takozvane Istarske Altamire, na 128 metara nadmorske visine. Pećina ima hodnik dužine 105 metara u kojem se nalaze stalaktiti i stalagmiti. Prosječna temperatura u unutrašnjosti iznosi oko 14 °C, a vlažnost je oko 68 %. U pećini su pronađeni ostaci 42 vrste prapovijesnih životinja i paleolitskog lovca te predmete koje su koristili neandertalci.  Pećina je zadnjih godina zatvorena za javnost jer su 2010. godine pronađeni, a 2017. godine potvrđene od strane međunarodnog tima, slikarije iz gornjeg paleolitika. Zabilježene su 44 slikarije izrađene prije više od 30 tisuća godina. Nacrtani su bizon, divokoza, shematiziran prikaz ljudi, trokuti (koji mogu simbolizirati ženski spol) i dr. Crteži su slabo očuvani, jer su naslikani na fosilnoj kalcitnoj kori, koja je djelomično otpala, a dio slikarija su oštetili posjetitelji pećine krajem 19. i početkom 20. stoljeća struganjem zidova i pisanjem grafita (preko crteža divokoze je grafit "AI 1880").  Istim putem smo se vratili sve do šumske ceste te nastavili dalje po njoj.  Kada smo došli na raskršće s makadamskom cestom skrenuli smo lijevo.  Stotinjak metara dalje, s lijeve strane ceste, primijetili smo još jednu lokvu koja je dijelom prekrivena listovima lopoča.  Nastavili smo dalje makadamskom cestom i došli do raskršća s početka izleta.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 3,58 km.  |
