Viatrix
21.02.2023., utorak
Golaš – potraga za zaboravljenim srednjovjekovnim crkvama
Na cesti D75 (Pula-Plovanija) oko pet kilometra sjeverno od naselja Bale je raskršće s cestom L50181 koja vodi preko naselja Golaš u Stanciju Bembo. Naselje Golaš administrativno pripada Općini Bale, a prema popisu stanovništva iz 2021. godine je imalo 120 stanovnika. Na obližnjem brdu je bila prapovijesna gradina.
 U južnom dijelu naselja Golaš započeli smo potragu za ostacima dvije zaboravljene srednjovjekovne crkve.  Krenuli smo cestom prema jugozapadu i na raskršću, nakon stotinjak metara, nastavili cestom L50181 prema Stanciji Bembo.  Nakon jednog kilometra smo prošli pored zaseoka Pižanovac.  Asfaltirana cesta L50181 završava osamstotinjak metara dalje u Stanciji Bembo.  Stancija Bembo izgrađena je polovinom 18. stoljeća. Bila je jedno od ljepših imanja mletačke plemićke obitelji Bembo u okolici Bala.  U sklopu stancije se nalazi crkva sv. Tome iz 1859. godine.  Nekoliko desetaka metara zapadno od Stancije Bembo se nalazi spomenik osnivanja prvog talijanskog bataljuna “Pino Budicin” koji predstavlja borbu talijanskog naroda Istre protiv fašizma. Bataljun je osnovan 4. travnja 1944. godine na mjestu gdje je podignut ovaj spomenik 1964. godine.  Dalje smo nastavili makadamskom cestom prema jugoistoku i nakon nešto više od jednog kilometra stigli do raskršća makadamskih cesta.  Na raskršću smo nastavili ravno i nakon dvjestotinjak metara, s lijeve strane ceste, primijetili smo ostatke prve zaboravljene srednjovjekovne crkve.  Crkva sv. Gervazija i Protazija je dobila ime po kršćanskim mučenicima čiji su spomendani 19. lipnja. Sveti Gervazije i sveti Protazije se prvi put spominju 386. godine kada su im pronađena tijela koja se danas čuvaju u bazilici sv. Ambrozija u Milanu. Nema pouzdanih podataka o njima, najvjerojatnije su mučeni za vrijeme progona rimskog cara Decija (Sirmium, danas Sremska Mitrovica, Srbija oko 201. – Abrittus, danas Razgrad, Bugarska 1. srpnja 251.).  Crkva sv. Gervazija i Protazija je najvjerojatnije izgrađena nakon 7. stoljeća i zidana je od prirodno slojevitog kamena. Kod lokalnog stanovništva je poznata kao sv. Červar, a u spisima se naziva i San Selvaggio.  Nastavili smo dalje cestom prema jugoistoku. Uz cestu su vidljivi suhozidi te smo prošli i pored dva kažuna.  Važno je naglasiti da tristotinjak metara od dva oštra zavoja (oštro lijevo, potom oštro desno) je raskršće na kojem smo skrenuli lijevo. Na ovoj dionici se pruža pogled na naselje Bale.  Malo dalje od raskršća, s lijeve strane ceste, primijetili smo ostatke građevina izgrađene suhozidnom tehnikom.  Ubrzo smo stigli do slijedećeg raskršća na kojem smo skrenuli desno.  Na raskršću se nalazi uređeno pojilište.  Slijedeće raskršće je udaljeno četiristotinjak metara i na njemu smo skrenuli lijevo, prema istoku.  Pedesetak metara dalje je račvanje, tu smo skrenuli desno.  Na raskršću oko 250 metara dalje smo skrenuli lijevo i ubrzo stigli do prostrane livade.  Prošli smo preko livade na kojoj smo primijetili kamenu cisternu u kojoj nije bilo vode, a sada je obrasla vegetacijom.  S livade se u daljini vide Bale.  Kada smo stigli do sjeveroistočnog ruba livade, na mjestu gdje je šumska cesta koja vodi uzbrdo, počela je potraga za drugom zaboravljenom srednjovjekovnom crkvom.  Znali smo da se crkva nalazi istočno od ceste. Krenuli smo prema istoku, kroz gustu vegetaciju preskočili smo dva paralelna suhozida (omeđivali su staru cestu koja je danas obrasla vegetacijom) i nekoliko desetaka metara dalje našli ostatke crkve sv. Vida.  Crkva sv. Vida izgrađena je između 10. i 13. stoljeća. Sačuvan je stražnji (istočni) zid i bočni (južni) na kojem je jedan otvor.  Vratili smo se nazad na cestu te nastavili prema sjeveru, uzbrdo prema vrhu brda Varda (171 mnv).  Na pola puta do vrha smo primijetili ograđenu jamu.  Na vrhu brda Varda se nalazi vodosprema s koje se pruža lijep pogled na okolno područje pa sve do Pule, Brijunskog otočja i Učke.  Kada se pogleda prema sjeveru lijepo se vidi Golaš, naše odredište. Tako da smo nastavili cestom nizbrdo, prema sjeveru.  Dalje smo pratili glavnu cestu i nakon oštrog zavoja u desno, na jednoj livadi s lijeve strane ceste, primijetili kažun koji je u lošijem stanju od prije viđenih.  Jednim dijelom smo prošli uz cestu D75 i nakon dvjestotinjak metara stigli do ceste L50181.  Prije nego što smo krenuli prema naselju Golaš, posjetili smo zanimljivu kamenu instalaciju koja se nalazi na raskršću cesta D75 i L50181.  Krenuli smo dalje prema zapadu, ušli u naselje Golaš i završili na mjestu gdje smo i započeli potragu.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 11,1 km.  |
