Viatrix
13.12.2021., ponedjeljak
Kaštel – Dragonja na dlanu
Na cesti Ž5209 (vrh Lima, D75 – Kaštel, D510) nalazi se naselje Kaštel (talijanski Castelvenere). Naselje sa svojih 643 stanovnika (2011. g.) je drugo najveće naselje po broju stanovnika, poslije naselja Buje, na području Grada Buja. Kaštel se sastoji od više raštrkanih zaseoka: Dvorina, Gadari, Juki, Kaštel, Kazarole, Malotija, Medigija, Montrin, Morožija, Paldigija, Todeški, Ščavonija, Vižinada, Volpija i Vrh. Središte naselja tvore zaseoci Malotija i Dvorina, a najstariji dio, zaseok Kaštel, se nalazi na brdu (144 mnv), a od središta naselja je udaljen oko jedan kilometar. Arheološkim istraživanjima na brdu je pronađena paljevinska nekropola od 8. do 6. stoljeća pr. Kr., čime je potvrđeno postojanje prapovijesnog gradinskog naselja. Prema jednoj teoriji, nakon rimskih osvajanja gradina postaje utvrda-castrum te se naziva Castrum Veneris, po hramu posvećenim rimskoj božici Veneri koji se nalazio na tom mjestu. Prema drugoj teoriji toponim se odnosi na Castrum venae (po keltskoj riječi vena što znači litica) po litici na kojoj se nalazi. Nije poznato da li se na brdu živjelo u kontinuitetu, a niti kada je kaštel izgrađen na području nekadašnje gradine. Kaštel se prvi put u povijesnim izvorima spominje 1064. godine kao posjed piranskog plemića Artuika, kada ga je prodao Ulriku II. Weimarskom, koji ga je potom 1102. godine poklonio akvilejskim patrijarsima. Akvilejski patrijarsi su preko postavljenog gastalda u Kaštelu upravljali cijelom sjevernom Istrom. 1268. godine je stradao u ratu patrijarha protiv Goričkih grofova. 1310 godine Mlečani su ga osvojili i spalili te je 1420. postao njihovim posjedom. Od 1518. godine u privatnim je rukama i do kraja 18. stoljeća više puta mijenja vlasnike. Zanimljivo je da su se od doba Mlečana pa sve do 1797. godine Buje i Piran sporili nad tim područjem.
 Šetnju zaseokom Kaštel smo započeli kod mjesnog groblja, gdje počinje pješačka staza 284 (Kaštel – Cingarela – Momjan). Na groblju se nalazi župna crkva sv. Sabe.  Župna crkva sv. Sabe je jednobrodna građevina s dvije bočne kapele. Izgrađena je 1869. godine na mjestu starije crkve. U crkvi se nalaze drveni kipovi Blažene Djevice Marije i svetaca, te drvena propovjedaonica. Nekoliko metara od pročelja se nalazi samostojeći zvonik.  Krenuli smo makadamskom cestom, koja je ujedno i pješačka staza 284, prema vrhu brda.  Cesta prolazi pored kapelice i ostataka nekadašnjih zidina te vodi do vrha brda gdje su se nalazila vrata koja su bila glavni ulaz u nekadašnji kaštel.  Danas se na tom mjestu nalazi kuća s kapelicom na fasadi kojoj je vjerojatno zapadni zid ostaci zidina kaštela.  Ušli smo u nekadašnje dvorište kaštela oko kojeg se nalaze obiteljske kuće te uočili još jednu kapelicu.  S tog mjesta se pruža lijep pogled na dolinu rijeke Dragonje gdje se nalazi granični prijelaz Kaštel-Dragonja (između Republike Hrvatske i Republike Slovenije) pa sve do ušća rijeke u Piranski zaljev (Savudrijsku valu). Taj vidik potvrđuje kakvu je stratešku važnost imala prapovijesna gradina i kasniji kaštel.  Iz dvorišta kaštela smo izašli puteljkom koji vodi prema istoku.  Puteljak se blago spušta sve do šljunčanog parkirališta pored kojeg se nalazi još jedna kapelica.  Dalje smo nastavili makadamskom cestom s kojom smo došli do župne crkve sv. Sabe.  Karta s lokacijom župne crkve sv. Sabe i nekadašnjeg kaštela.  Dužina rute 380 m.  |
