Viatrix
05.02.2025., srijeda
Luka Santa Marina i jedinstveno arheološko nalazište Loron
Santa Marina (Sveta Marina) je luka u istoimenoj uvali udaljena oko jednog kilometar jugoistočno od naselja Vabriga, Općina Tar-Vabriga. Luka je podijeljena na ribarski dio i na operativnu obalu s gatom koji su preuređeni u razdoblju od rujna 2021. do srpnja 2023. godine. Tada je izgrađen betonski gat duljine 50 i širine 7 metara, obalni zid u dužini od 53 metra, istezališta za brodove, produbljen je akvatorij, uređen manipulativni prostor te četiri privezišta za plovila do 25 metara duljine. U sklopu luke Santa Marina 2024. godine otvoren je muzej posvećen ribarstvu, Interpretacijski centar ribarstva “Ribarska kuća Santa Marina”.
 Auti smo parkirali na području luke i krenuli cestom prema sjeveroistoku, prema dijelu uvale Svete Marine gdje more ulazi najdublje u kopno.  Oko uvale Sveta Marina ima nekoliko izvora, među kojima je "ukroćen" u kamenu izvor Mlaka, tako da se miješa slatka i slana voda što s izmjenom plime i oseke omogućuje razvoj specifične vegetacije.  Stotinjak metara dalje skrenuli smo desno na makadamski cestu koja vodi uz potok u koji se na više mjesta ulijeva izvorska voda.  Na mjestu gdje makadamska cesta oštro skreće u desno nalazi se lijepo uređen izvor s jezercem. Oko izvora je drvena ograda, a jezerce je obloženo kamenom.  Nastavili smo uzbrdo makadamskom cestom s kojom smo nakon sedamstotinjak metara stigli do raskršća na kojem smo skrenuli desno.  S desne strane ceste, u šumi, primijetili smo lokvu za koju nisam uspio saznati ime, a nisam ni siguran da li ima vode tijekom cijele godine ili samo poslije obilnijih kiša.  Pedesetak metara dalje, s desne strane ceste, ušli smo u arheološko nalazište Loron (ili Lorun) gdje nam se otvorio pogled prema luci Santa Marina. Arheološko nalazište Loron, koji je dobio ime po rtu između uvala Valelunge i Santa Marine, čine dva velika kompleksa iz rimskog doba koja su međusobno udaljena četiristotinjak metara. Nastale su u isto vrijeme, oko 10. godine, po nalogu Sisenne Statilius Taurusa (oko 17. pr. Kr. - nakon 30.), slavne osobe antičkog Rima koji je bio senatorskog ranga i ujedno je obnašao dužnost konzula. Njegov otac, Tito Statilius Taurus, bio je treći čovjek Carstva uz Oktavijana Augusta (Rim, 23. rujna 63. pr. Kr. – Nola kod Napulja, 19. kolovoza 14.).  U prvom nalazištu se nalazi maritimna vila (130x60 m) koja je bila rezidencija i terasasto se spuštala prema moru. Vila je imala kvadratne prostorije koje su služile kao uredi za upravu posjeda, stambene prostorije s velikom reprezentativnom dvoranom i kupalištem koje su gledale na more, veliki mlin za ulje s dvije preše, monumentalno stubište koje je vodilo u unutarnje dvorište vile te veliku cisternu koja je služila kao spremište vode. Najočuvaniji dijelovi su cisterna, uljara i stubište.  Nastavili smo dalje makadamskom cestom prema jugu, do drugog dijela arheološkog nalazišta koji se nalazi na obali uvale Valelunga s koje s pruža pogled prema naselju Červar-Porat.  To je veliki kompleks (170x90 m) koji je bio podijeljen na dva dijela. Zapadni dio je služio kao stambeni prostor za obrtnike, a tu je bilo malo kupalište i par nužnika. Na istočnom dijelu se nalazila tvornica amfora (figlina). Tvornica je bila raspoređena oko velikog dvorišta u kojem se nalazila kada. Prostorije na moru su služile kao skladišta, a tu su bile i hale za sušenje amfora te prostorije obrade u kojima su obrtnici proizvodili amfore. U pokrivenom dijelu nalazišta može se vidjeti prostor s izuzetno dobro očuvanim velikim pećima u kojima su se pekle amfore. Na amfore se nanosio žig s imenom vlasnika tvornice od Sisenne pa do cara Hadrijana (24. siječnja 76. – 10. srpnja 138.). Proizvodnja amfora nastavljena je i kasnije, ali bez žiga, i trajala je do kraja 3. stoljeća.  Na kraju mogu reći da ono što ta dva kompleksa čini posebnim je jedinstveni projekt koji su izveli arhitekti po narudžbi Sisenne Statilius Taurusa. Vila s pripadajućom tvornicom amfora nalazila se u središtu velikog zemljišnog posjeda koji je zauzimao veliki dio današnjeg područja Općine Tar-Vabriga. Nakon Sisenna Statilius Taurusa, vlasništvo je prešlo na druge visoke dužnosnike, među kojima je Calvia Crsipinilla, žena intimna s carem Neronom (15. prosinca 37. – 9. lipnja 68.). U vrijeme dinastije Flavijevaca posjed postaje carski, i takav ostaje barem do cara Hadrijana. Ovo imanje je, pored proizvodnje amfora, proizvodilo maslinovo ulje i vino te je prerađivalo plodove mora.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 2,49 km.  |
