Viatrix

Na cesti Ž5209 (vrh Lima, D75 – Kaštel, D510) u Ponte Portonu, između Buja (oko 10 km jugoistočno) i Vižinade (oko 6 km sjeverno), nalazi se raskršće s cestom L50047 koja vodi u Kostanjicu. Naselje Kostanjica (tal. Castagna - Kesten), koja se ponekad spominje i kao Kostanjevica, ime je dobilo po kestenu (vjerojatno je oko naselja bila šuma kestena, a danas su pretežno maslinici). Naselje je u sastavu Općine Grožnjan i prema popisu iz 2021. godine je bio 61 stanovnik. Nalazi se na uzvisini sjeverno od doline rijeke Mirne, a prvi se put spominje 1102. godine kao Villa de Castan na popisu dobara koje je istarski markgrof Ulrich II., zajedno s Momjanom, Grožnjanom i drugim posjedima poklonio akvilejskim patrijarsima. Potom je upravu na svim tim posjedima Akvilejski patrijarhat prepustio Devinskoj gospodi i Goričkim grofovima. 1374. godine je izumrla istarska grana grofova Goričkih i Kostanjica je pripala Habsburgovcima koji su je držali do 1510. godine, kada su je osvojili Mlečani. Zajedno sa susjednim Završjem i Barčeneglom (više ne postoji) potpisivanjem mirovnog ugovora 1521. godine službeno je postala mletačkim vlasništvom. Kostanjicu je na javnoj dražbi 1530. godine kupio Venecijanac Giustignano Contarini i njegovi su je potomci držali do 18. stoljeća. Za vrijeme Mletačke Republike branila je pristup Završju s južne strane, iz doline rijeke Mirne. U tom razdoblju je bila utvrđena obrambenim zidinama koje su dijelom vidljive na južnom kraju naselja.



Šetnju smo započeli u zaseoku Sveti Stjepan (Sveti Stefan) kod mjesnog groblja Kostanjica.



Nekoliko metara sjeveroistočno od groblja je crkva sv. Stjepana iz 12. stoljeća, koja je današnji izgled dobila obnovom u 19. stoljeću. Crkva je jednobrodna i ima preslicu s jednim oknom bez zvona. U unutrašnjosti crkve se nalazi oltar koji sadrži dio drvenog oltara iz nekadašnje crkve sv. Antuna iz 14. ili 15. stoljeća.



Preko ceste se nalazi instalacija Prirodna kamena Istra iz 2017. godine, prirodni kamen u obliku istarskog poluotoka.



Nastavili smo cestom L50047 prema sjeveroistoku. Ubrzo smo izašli iz zaseoka Sveti Stjepan te ušli u naselje Kostanjica.



Na ulazu u naselje, s lijeve strane ceste, je zgrada nekadašnje Talijanske osnovne škole Buje – Područno odjeljenje Kostajnica. Sa svake strane ulaza u zgradu se nalaze dva obrađena kamena bloka s uklesanim natpisima i slikama.



Nastavili smo dalje i na obližnjem raskršću skrenuli desno, u naselje.



Tu je središnji trg sa župnom crkvom sv. Petra i Pavla s nekoliko metara udaljenim zvonikom, pregrađenom gradskom lođom i spomenikom žrtvama Drugog svjetskog rata.



Župna crkva sv. Petra i Pavla je jednobrodna građevina izgrađena u gotičkom stilu 1500. godine. Temeljito je preuređena u obnovi koja je trajala od 1747. do 1770. godine kada je nad svetištem izvedena kupolno svođena apsida, a s istočne su strane dozidane bočne kapelice nejednakih dimenzija. U crkvi su tri oltara od kojih je najveći od mramora i ima kipove sv. Petra i sv. Pavla. S vanjske strane, na pročelju, iznad portala, je rozeta, a na južnom zidu su dvije kamene glave koje su podupirale gotička rebra u svodu ranijeg prezbiterija.



Dalje smo nastavili šetnjom naseljem Kostanjica u kojem su kuće većim dijelom iz 18. i 19. stoljeća i sadrže detalje svojstvene istarskome seoskom graditeljstvu.



S jugozapadnog dijela trga smo ulicom krenuli prema jugu i...



...vratili se paralelnom ulicom, koja je nekoliko metara istočnije, do trga.



S trga smo se vratili do raskršća i skrenuli desno.



Nakon stotinjak metara izašli smo iz naselja i s asfaltirane ceste prešli na makadamsku.



Cesta prolazi kroz maslinike te dolazi do oštrog zavoja u desno i prolazi preko potoka. Na tom mjestu cesta izlazi iz područja naselja Kostanjice i ulazi u područje naselja Zvršje te nastavlja kroz šumu.



Kada smo došli do dijela ceste koja prolazi pored livada, s desne strane, otvorio nam se lijep pogled prema Kostanjici, a u pozadini se vidi i Grožnjan.



Ubrzo smo stigli do usamljene kuće koja se nalazi s lijeve strane ceste. Tu se nalazi i raskršće na kojem smo skrenuli desno.



Cesta vodi prema Stanciji Sveti Petuj (ili Silić) koja se nalazi na brežuljku Svetog Pelagija (109 mnv).



Stancija je danas napuštena te se sastoji od stambenog i od gospodarskog krila sa stajom i sjenikom kojeg dijeli središnji kolni ulaz. Zanimljivo je da je staja na mjestu nekadašnje srednjovjekovne crkve sv. Pelagija, koja je, ostavši izvan kulta, u 19. stoljeću inkorporirana u arhitekturu stancije. Tri zida crkve su u potpunosti sačuvana, dok je sjeveroistočni zid srušen zbog produljenja staje. U crkvi su se nalazile freske čije su preostale dijelove (Uzašašće, Martirij sv. Pelagija) iz 14. stoljeća skinute sa zida i danas se nalaze u župnom uredu u Bujama.



2020. godine u Hrvatskoj, točnije u Istri, Rijeci, Karlovcu, Zagrebu, Pisarovini i na otoku Biševu, snimao se film Čuvaj me s leđa 2 (The Hitman's Wife's Bodyguard) s Ryanom Reynoldsom, Samuelom L. Jacksonom i Salmam Hayek u glavnim ulogama. Među mnogobrojnim lokacijama u Istri gdje se snimao film našla se i Stancija Sveti Petuj koja "glumi" toskansku staju. Ako pogledate trailer filma možete vidjeti Sveti Petuj, u prvom planu s glavnim glumcima, i Kostanjicu u pozadini.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,38 km.