Viatrix

Naselje Hum je poznato kao "najmanji grad na svijetu" s obzirom da ima sve značajke grada koje su na malom prostoru. Naselje administrativno pripada Gradu Buzetu, a 2011. godine je imalo 30 stanovnika. Ime Hum potječe od staroslavenske riječi Hlm koja znači šumoviti brežuljak. Iako je, vjerojatno, izgrađen na mjestu histarske gradine, najstariji pronađeni tragovi su iz 11. stoljeća. U to vrijeme je na sjeverozapadnom dijelu današnjeg naselja izgrađen kaštel. U 12. stoljeću kaštel i dvije ulice formiraju utvrđeno naselje koje se u dokumentima, u darovnici markgrofa Ulrika II (?, 1064. - Tiringija, Njemačka, 13. svibnja 1112.), prvi put spominje 1102. godine kao Hulm. Pod vlašću akvilejskih patrijarha je od 1209. pa sve do 1412. godine kada ga osvajaju i devastiraju Mlečani. U 16. stoljeću Mlečani obnavljaju gradske zidine zbog strateškog položaja Huma prema habsburškoj Pazinskoj grofoviji. 1616. godine, za vrijeme Uskočkog rata, naselje je dva puta osvojeno i teško je stradalo kao i njegova okolica. Zbog sporog oporavka, tek u 18. stoljeću je počela pojačana gradnja na mjestu srušenih kuća. U to vrijeme gradske zidine gube obrambenu svrhu i na njih se nadograđuju nizovi novih kuća.



Prema legendi Hum su izgradili divovi. Nakon što su divovi izgradili Grožnjan, Završje, Motovun, Sovinjak, Vrh i Roč ostalo im je nekoliko kamenčića pa su odlučili izgraditi najmanji grad na svijetu, Hum.



Šetnju najmanjim gradom na svijetu smo započeli na mjestu gdje smo završili obilazak deset kamenih spomen-obilježja Aleje glagoljaša.



Krenuli smo prema jugoistoku, prošli uz gradske zidine i kameni stol pod lipom...



…te stigli do dvostrukih glavnih gradskih vrata koja su iz 11. ili 12. stoljeća. Današnji izgled su dobila 1562. godine.



1981. godine u glavna gradska vrata su ugrađena nova bakrena dvokrilna vrata koja su ujedno i jedanaesto spomen-obilježje Aleje glagoljaša, Vrata Huma. Rukohvati izgledaju kao rogovi istarskog vola boškarina i nalaze se na njegovoj reljefno izvedenoj glavi (bukanij - reljefno izvedena ili naslikana volovska lubanja koja predstavlja glavu žrtvene životinje). Na svakom krilu se nalazi po jedna alka (kucalo) s natpisom. Na lijevoj alci je glagoljski natpis na staroslavenskom jeziku: "I VRATA NE ZATVORET SE/V DNE/NI NOĆI NĚST TU/I NE VNIDI SKVR’NAN/V’ GRAD’ SI" (Vrata se ne zatvaraju danju, nema noći u ovom gradu. I nek’ ne uđe tko je okaljan). Na desnoj je latinični natpis pjesme "U Hum" pjesnika Vladimira Pernića iz Roča: "Tom malom/gradiću/u pohode dođi/na kamenu tvrdu/toplina vri", a u vrata ispod alke je ugravirana transkripcija na glagoljici. Na vrhu svakog krila se nalazi po šest medaljona koja predstavljaju težački kalendarij. Svaki medaljon prikazuje radove u polju i u kući, onako kako su sačuvani u starim glagoljskim brevijarima i misalima.



Dvostruka glavna gradska vrata prolaze ispod komunalne palače (Polača) i njima se nalazi lapidarij koji sadrži tri sačuvana humska glagoljska natpisa.



Prošli smo kroz glavna gradska vrata i došli na trg.



Na sjeverozapadnom kraju trga je gradska loža (lođa) iz kraja 16. stoljeća u kojoj je kameni stol. Za vrijeme Mlečana se dio javnog života grada (komuna) odvijao u gradskoj loži oko kamenog stola, a dio javnih pitanja rješavao u Polači i za kamenim stolom pod lipom ispred gradskih zidina.



Gradska loža i kameni stol su mjesto gdje se od 16. stoljeća bira "župan na leto dan" (na jednu godinu). Svi muškarci iz župe u gradskoj loži urezivanjem glasova na drveni štap "raboš" biraju poglavara. Običaj je obnovljen 1977. godine i traje do današnjih dana.



Na trgu se nalazi dvadesetdvo metarski toranj sa satom (zvonik kula). Današnji izgled je dobio 1552. godine kada su Mlečani obnovili i utvrdili romaničko-gotički obrambeni zvonik iz 14. stoljeća.



Nekoliko metara od tornja, gdje se nekada nalazio kaštel, je jednobrodna župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije.



Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije izgrađena je 1802. godine na mjestu starije crkve iz 13. stoljeća koja je obnovljena 1609. godine. Župna crkva ima klasicističko pročelje. U crkvi, na glavnom oltaru, je slika slikara Baldassarea d´Anne (Venecija, oko 1560. – Venecija, poslije 1639.), a na jednom bočnom oltaru slika svetog Antuna, rad svećenika i slikara Ivana Bastiana (Baštijana) (Jugi kraj Kastva, 5. rujna 1828. – Trst, 11. ožujka1886). Na ostalim oltarima su slike i kamena plastika iz 17. stoljeća. Crkva posjeduje i kasnogotičke kaleže i ciborij iz 1539. godine.



Nakon što smo obišli župnu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, nastavili smo uskom ulicom koja vodi prema jugoistoku, paralelno s trgom.



Kada smo došli do kraja ulice, skrenuli smo lijevo i paralelnom ulicom krenuli prema sjeverozapadu.



S ulice se pruža lijep pogled prema brdu Ćukarija (376 mnv).



Ulicom smo došli do spomen-obilježja Spomenik otporu i slobodi te skrenuli lijevo, a odmah potom desno, prema mjesnom groblju.



Na groblju se nalazi jednobrodna romanička crkva sv. Jeronima s upisanom polukružnom apsidom koja je nadsvođena kalotom.



Crkva sv. Jeronima izgrađena je u 12. stoljeću, a obnovljena je 1904. godine. Ima trijem kojeg "nose" dva stupa i preslicu s dva okna bez zvona. U crkvi se nalaze romaničko-bizantske freske u tri ciklusa (Navještenje, Pohođenje, Muka Kristova) iz 12. stoljeća te glagoljaški grafiti iz razdoblja od 12. do 16. stoljeća. U njoj se nalazio Humski triptih, polikromni drveni retabl s trima slikama i lunetom (tempere na platnu), s likovima Bogorodice s Djetetom i svecima. Retambl se danas nalazi u Zbirki crkvene umjetnosti u biskupiji Eufrazijane u Poreču. Glagoljski natpis na papiru govori da je Humski triptih iz 1529. godini i da ga je izradio Antun s Padove (istarska Padova, danas Kašćerga, 16. st.).



Vratili smo se do početne točke gdje smo završili šetnju najmanjim gradom na svijetu.



Karta naselja Hum s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 851 m.