Viatrix

Cesta L50152 spaja cestu D66 (Pula – Matulji), oko jednog kilometra južno od naselja Barban, i naselje Puntera. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine Puntera je imala 67 stanovnika i u sastavu je Općine Barban. Naselje nastaje na temeljima prapovijesne gradine krajem 12. stoljeća doseljavanjem slavenskih naroda s područja Kranjske i dunavskog zaleđa.



Izlet smo započeli na samom ulazu u naselje Puntera kod autobusnog stajališta.



Krenuli smo ulicom prema istoku i nakon nekoliko metara s desne strane ulice, na uzvisini, primijetili spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata.



Nastavili smo dalje ulicom i na svakom slijedećem raskršću išli ravno.



Na više mjesta se pruža lijep pogled na naselje Barban.



Ubrzo smo stigli do crkve Presvetog Trojstva, vjerojatno, iz 13. stoljeća (iako sam našao izvor koji crkvu datira u 8. stoljećue na mjestu gdje je postojala benediktinska opatija). Crkva je jednobrodna građevina s upisanom polukružnom apsidom i preslicom s jednim zvonom. Današnji izgled je dobila obnovom s kraja 18. stoljeća (ispod oltarne slike piše da ju je 1798. godine izgradio Mate Antun Stanković iz Barbana).



Kod crkve smo skrenuli desno kao i na slijedećem raskršću.



Nekoliko metara od raskršća, s desne strane ulice, nalazi se kapija s dva zanimljiva kamena stupa. Na desnom piše: "U JIME JISUSA JI MARIJE", a na lijevom vjerojatno piše ime vlasnika kojem je dobro čitljivo ime "GIOVANNI" i godina 1925.



Na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo. Kako smo se spuštali otvarao nam se lijep pogled na Raški zaljev. Nakon stotinjak metara skrenuli smo desno na makadamsku cestu.



Pedesetak metara dalje smo opet skrenuli desno i stigli do početka poučno-rekreativne staze Puntera - kanal Raša. Staza ima dužinu od 3,4 kilometara, a prvih 2,6 kilometara staze je blaga padina (s oko 200 mnv spušta se na razinu mora). Duž staze se nalazi nekoliko odmorišta i edukativno-informativnih ploča. Na početku staze se nalazi odmorište i edukativno-informativna ploča "Barbanski kraj kroz povijest". Sa staze se pruža lijep pogled na ušće rijeke Raše i na Štalije.



Krenuli smo stazom nizbrdo i stigli do edukativno-informativne ploče "Opis vegetacije – makije i šume", potom do odmorišta i ploče "Upoznavanje sa opasnim životinjama na staništu – zmije".



Nastavili smo se dalje spuštati stazom koja se krivudavo spušta te stiže do odmorišta i edukativno-informativne ploče "Tepla stran pod Puntere". Tepla stran ili Topla strana je padina kuda prolazi staza. Padina nosi taj naziv jer je zbog ispaše bila gola te su zbog zavjetrine temperature bile visoke.



Ubrzo smo došli u dolinu rijeke Raše. Nekada se tu nalazila luka Pisak (Carigador di Pessacco) koja je bila u funkciji do početaka Prvog svjetskog rata. Oko luke se nalazilo naselje, skladišta i crkva sv. Foške, a napušteni su zbog malarije. Danas je vidljiv jedan zapušteni objekt omeđen zidom. Tu smo napustili stazu tako što smo skrenuli lijevo.



Ubrzo smo došli do mosta koji premošćuje kanal Rašu. Prešli preko njega, skrenuli desno i stigli do crpne stanice Sveta Foška.



Crpna stanica Sveta Foška je izgrađena za vrijeme Italije, između dva svjetska rata. Pošto su okolna polja ispod razine mora poplavila bi da nema crpne stanice.



Vratili smo se nazad do poučno-rekreativne staze Puntera - kanal Raša i nastavili dalje uz trstiku i kanal Raša.



Slijedeća edukativno-informativna ploča "Raški zaljev i njegov nastanak" ima informacije o Raškom zaljevu (dužine više od 12 km, prosječne širine oko 1 km i najveće dubine od 44 m) i njegovom nastajanju (kao posljedica savijanja velikih stijenskih masa uslijed djelovanja lateralne kompresije kao posljedice globalne tektonike).



Nastavili smo dalje stazom i ubrzo stigli do kraja poučno-rekreativne staze Puntera - kanal Raša. Na tom mjestu se nalazi odmorište i edukativno-informativna ploča "Poljoprivreda na ušću rijeke Raše".



Staza završava u predjelu koji se zove Čažune na kojem se nalazi prostrana livada i izvori.



Nastavili smo dalje makadamskom cestom koja ide lagano uzbrdo.



Ubrzo smo stigli do kraja poučno-rekreativne staze Blaz – ušće Raše. Tu se nalazi edukativno-informativna ploča "Barbanština kao plodan kraj".



Nastavili smo dalje i došli do odmorišta i edukativno-informativne ploče "Ekološka mreža ušća" te do slijedećeg odmorišta i edukativno-informativne ploče "Flora i fauna ušća".



Dalje smo nastavili uz kanal Raša i došli do ušća kanala u Raški zaljev. Tu se nalazi jedan mali napušteni kameni objekt.



Prošli smo pored odmorišta pored kojeg se pruža pogled na ušća kanala i rijeke Raše te na luku Bršicu.



Cesta na jednom zavoju kratko vodi kroz šumu, s lijeve strane ceste se nalazi suhozid dok je, malo dalje, s desne strane edukativno-informativna ploča "Raški kanal kroz povijest".



Malo dalje je odmorište pored kojeg se pruža pogled na naselje Trget.



Prošli smo uvalu Rasadišće. Slijedeće odmorište na stazi ima edukativno-informativnu ploču "Upoznavanje sa opasnim životinjama na staništu – zmije".



Nastavili smo dalje preko rtova Puntal i Bačvina i ubrzo došli do edukativno-informativne ploče "Zašto mlinovi na Blazu?", početka poučno-rekreativne staze Blaz – ušće Raše duge 3,4 kilometara i odmorišta.



Došli smo do asfaltirane ceste i nastavili ravno. Nakon nekoliko metara završio je asfalt pa smo nastavili makadamskom cestom.



Došli smo do uvale Lovrešćica u kojoj se nalazi više molova.



Nastavili smo dalje starom prometnicom koja je možda još od vremena starih Rimljana. Tu se prekidala rimska Flavijevska cesta (via Flavia) jer se na drugu stranu, u Trget, prelazilo skelom.



Starom prometnicom smo došli u uvalu Blaz koju smo posjetili na izletu U potrazi za krunom kralja Tomislava.



U uvali Blaz se danas nalaze ostaci dva mlina. Bilo je pet mlinova izgrađenih na razini mora, što je bilo rijetko, i pogonilo ih je više potoka iz obližnjih izvora. Mlinovi se u dokumentima prvi put spominju 1572. godine kada je Gasparo Chersainer iz Kršana prodao svoj mlin Girolamu Manziniu iz Labina. Bili su u pogonu do drugog svjetskog rata. Osim mlinova, malo dalje od mora je ruševna građevina koja je bila kuća vlasnika mlinova. Postoje i tragovi stupa, na kojima se drvenim batovima bijelilo sukno.



U uvali se nalazi zanimljiv tunel (mislim da je umjetan) u kojem se nalazi izvor i iz njega teče potok.



Vratili smo se nazad preko uvale Lovrešćica sve do asfaltirane ceste i nastavili uzbrdo.



Na više mjesta se pruža lijep pogled na naselje Trget i na Raški zaljev.



Prošli smo pored odmorišta Blaz i nakon sedamstotinjak metara ušli u naselje Rebići (118 stanovnika – 2021. g., Općina Barban).



U naselju Rebići smo nastavili cestom L50153 koja povezuje naselje s cestom D66. Prošli smo naselje i došli do kružnog toka na kojem smo nastavili ravno cestom L50153.



Prošli smo zaseokom Plehuti i nakon petstotinjak metara ušli u naselje Hrboki (159 stanovnika – 2021. g., Općina Barban).



U naselju Hrboki smo primijetili nekadašnju slavinu i kapelicu sv. Lucije iz 1932. godine.



Izašli smo cestom L50153 iz naselja Hrboki i nakon dvjestotinjak metara stigli do odmorišta Sveti Ivan. Tristotinjak metara zapadno od odmorišta se nalazi lokacija nekadašnje crkve sv. Ivana.



Nastavili smo dalje cestom L50153 i nakon 1,5 kilometara (stotinjak metara od raskršća s cestom D66) smo je napustili tako što smo skrenuli desno na šumsku cestu.



Uz šumsku cestu smo primijetili suhozide i zanimljive ulaze na polje koji su omeđeni uspravnim kamenom sa svake strane.



Cesta prolazi pored lokve koja je obrasla vegetacijom tako da je vodena površina teško uočljiva.



Dalje cesta prolazi uz suhozid pored kojeg su posađeni čempresi i ubrzo smo ušli u naselje Puntera.



Došli smo na trg pored kojeg se nalazi cisterna s bunarom.



S trga smo skrenuli lijevo pa se držali ravno (prošli pored uzidanog zanimljivog kamena s uklesanim natpisom, kakvih smo primijetili nekoliko u naselju), a potom skrenuli lijevo i stigli do autobusnog stajališta s početka izleta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 19,7 km.