Viatrix

Istočno od ceste D75, dionice između Pule i Vodnjana, nalazi se paralelna cesta L50160 koja spaja Pulu i Vodnjan preko Galižane. Naselje Galižana administrativno spada pod Grad Vodnjan, a po broju stanovnika (1.501 stanovnik – 2011. g.) je drugo najveće naselje Grada Vodnjana, iza naselja Vodnjan. Pretpostavlja se da je naselje Galižana bilo središte zemljišta koje je dodijeljeno, u doba antičkog Rima, ratnom veteranu porijeklom iz Galije, te je naselje dobilo ime Gallicianum. Postoji i druga pretpostavka prema kojoj ime proizlazi od izraza "cole sanum" (zdrav brežuljak) jer je jedno od rijetkih naselja koje je bilo pošteđeno od raznih zaraza tijekom srednjeg vijeka. Tijekom povijesti, naselje je više puta mijenjalo ime, od Galisanum (1150. g.), potom Golisani, a 1303. godine se spominje kao Calisanum. Galižana je bila pod upravom pulskih biskupa od 9. stoljeća pa sve do 1300. godine kada je došla pod upravu akvilejskih patrijarha.



U naselju Galižana i okolici gradile su se crkve iz najranijih kršćanskih vremena. To nas je potaknulo da organiziramo izlet s kojem ćemo posjetiti neke od njih. Auto smo parkirali na parkiralištu pored nogometnog igrališta. Krenuli smo prema zapadu. Kada smo stigli do ulice Michele della Vedova, skrenuli smo desno, prema sjeveru.



Nakon 150 metara stigli smo do raskršća s ulicama sv. Silvestra (desno) i Toro (lijevo). Na samom raskršću, u ulici Toro, nalazi se gotička crkva sv. Antuna Opata iz 15. stoljeća. Iznad ulaznih vrata nalazi se natpis s datumom 02. 09. 1443. godine. Na vanjskom južnom zidu crkve su uzidani kameni fragmenti s motivima pletera koji potječu iz 10. i 11. stoljeća, pa se pretpostavlja da je izgrađena na mjestu starije crkve.



Stotinjak metara dalje, ulicom Michele della Vedova, nalazi se raskršće s ulicom Oltra 'l Torcio. Skrenuli smo desno u ulicu Oltra 'l Torcio te ubrzo stigli do izložbe na otvorenom, Galižana u minijaturi.



Galižana u minijaturi se sastoji od dva dijela koje je izradio Giovanni Fabris. Prvi dio je završen u kolovozu 2012. godine, a prikazuje reprodukciju alata i drugih neophodnih stvari koje su se koristile u svakodnevnom životu. Uz obrađeni istarski kamen, autor je još koristio željezo i drvo. Drugi dio, replika Galižane u minijaturi, dovršen je u kolovozu 2016. godine od istog materijala s kojim je izgrađen stari dio naselja.



Vratili smo se nazad do raskršća i nastavili dalje ulicom Michele della Vedova. Ubrzo smo stigli do dijela ulice koja prolazi uz Veliki trg.



Oko dvadesetak metara zapadno od trga se nalazi monumentalna palača Giocondo-Petris izgrađena 1676. godine.



Tridesetak metara od Velikog trga nalazi se jednobrodna župna crkva sv. Roka.



Župna crkva sv. Roka izgrađena je 1634. godine na mjestu starije crkve, ali današnji izgled dobiva 1879. godine. Pored crkve se nalazi samostojeći zvonik visok 36. metara, podignut je u 17. stoljeću.



Od župne crkve smo nastavili dalje ulicom Sant' Isepo s kojom smo nakon osamdesetak metara stigli do crkve sv. Josipa. Crkva je izgrađena u 15. stoljeću i bila je dio nekadašnjeg samostana benediktinki.



Odmah poslije crkve sv. Josipa skrenuli smo lijevo u ulicu San Zusto i nakon nešto više od sto metara stigli do crkve sv. Justa (tršćanskog mučenika i zaštitnika).



Crkva sv. Justa je bila župna crkva do 1634. godine kada je izgrađena sadašnja župna crkva sv. Roka. Crkva je navodno izgrađena u 12. ili 13. stoljeću u romaničkom stilu na starokršćanskom lokalitetu. U zidovima su ugrađeni prozorski tranzeni sa starokršćanskim i predromaničkim značajkama. Crkva je trobrodna, a kao rezultat višekratnog dograđivanja tlocrt joj je nepravilan i asimetričan. Oko crkve se nekada nalazilo srednjovjekovno groblje.



Vratili smo se nazad do ulice Sant' Isepio, te nastavili dalje prema sjeveru. Nakon 150 metara skrenuli smo desno na ulicu Sigari koja vodi preko pruge.



Stotinjak metara od pruge stigli smo do račvanja na kojem smo skrenuli lijevo te nakon dvjestotinjak metara stigli do malog uzvišenja na kojem se nalazi područje vodovoda, ograđeno zidinama, i crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije (Madonna della Concetta ili Madonna del Carso). S tog uzvišenja se pruža pogled sve do otočja Brijuni.



Crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije je jedna od najstarijih crkva na području Galižane, a vjeruje se da je izgrađena u 6. ili 7. stoljeću. Crkva je jednobrodna građevina s odvojenim prezbiterijem kamenom oltarnom pregradom.



Vratili smo se četrdesetak metara nazad i skrenuli lijevo. Na slijedećem raskršću smo skrenuli opet lijevo.



Ubrzo se cesta od asfaltirane "pretvorila" u makadamsku.



Pratili smo najširu, tj. glavnu, makadamsku cestu s kojoj smo nakon 450 metara stigli do raskršća na kojem smo skrenuli desno na šumsku cestu.



Sa šumskom cestom smo nakon nekoliko desetaka metara stigli do ostataka crkve sv. Maura (kršćanski mučenik i prvi porečki biskup koji je živio u 3. stoljeću). Crkva je izgrađena u 7. stoljeću. Novost je da je crkva imala mali narteks (pravokutno predvorje uz pročelje za nekrštene i pokajnike).



Vratili smo se na makadamsku cestu i nastavili dalje prema istoku. Ubrzo smo stigli do mosta koji premošćuje autocestu A9 (Pula-Umag).



Oko 150 metara od mosta se nalazi raskršće na kojem smo skrenuli desno na makadamsku cestu Val de le Staje.



Cestu smo pratili slijedećih 750 metara, nakon čega smo skrenuli desno na šumsku cestu.



Šumskom cestom smo ubrzo stigli do lokve Saulaga.



Nakon kratkog predaha, vratili smo se, istim putem, sve do mosta koji premošćuje autocestu A9.



Nekoliko metara prije mosta, južno od makadamske ceste, nalazi se manja lokva. Na tom području, u gustoj vegetaciji, pronađena je hrpa kamenja od crkve sv. Zenona iz 9. stoljeća. Navodno se crkva nalazila u srednjovjekovnom naselju Padernum.



Od lokve smo nastavili makadamskom cestom koja prati autocestu A9.



Prošli smo pored odmorišta Pula.



Oko 300 metara od odmorišta nalazi se raskršće makadamskih cesta na kojem smo skrenuli desno prema mostu koji premošćuje autocestu A9. Ako se s tog mjesta pogleda prema jugu, vide se neboderi pulskih kvartova Vidikovac i Veruda.



Na mostu počinje asfaltirana cesta koja vodi prema zapadu. Nakon mosta smo prošli skupinu od tri zaseoka, redom Muntić, Durin i Monteki.



Na izlazu iz zaseoka Monteki, s lijeve strane ceste, nalazi se lokva obrasla šašom.



Dalje smo nastavili cestom i nakon šestotinjak metara stigli do malog parka.



Na tom mjestu cesta skreće lijevo, ali mi smo nastavili ravno preko pruge, pored željezničke stanice Galižana.



Nakon što smo prešli prugu, skrenuli smo lijevo na cestu koja vodi uz prugu sve do nogometnog igrališta, pored kojeg smo parkirali auto.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 8,69 km.