Viatrix

Na cesti D75 (Pula-Plovanija), oko tri kilometara sjeverno od naselja Novigrad, nalazi se naselje Dajla. Naselje Dajla administrativno spada pod Grad Novigrad, a prema popisu stanovnika iz 2011. godine imalo je 396 stanovnika. Naselje se smjestilo u istoimenoj uvali između rtova Dajla i Karigador, oko rimskog posjeda na kojem su grčki redovnici osnovali samostan u 5. ili 6. stoljeću. U 9. stoljeću samostan preuzimaju benediktinci. U pisanim se tragovima prvi put spominje 1028. godine kao Ayla. Te godine prelazi u posjed akvilejskih patrijarha. Iz nepoznatih razloga, samostan je napušten u 13. stoljeću kada prelazi u posjed novigradskih biskupa. Biskupi ga dodjeljuju koparskoj obitelji Sabini koji su na tom mjestu izgradili kaštel kojeg su nazvali kaštel Dajla. Koparski grofovi Grisoni su ga kupili 1736. godine, obnovili ga, te oko njega izgradili kompleks palača s perivojem u sredini. Stari kaštel je srušen 1830. godine, a na njegovom mjestu je izgrađen (dovršen 1839. godine) novi u neoklasicističkom stilu. Benediktinci se vraćaju u samostan 1860., a napuštaju ga 1948. godine.



Šetnju smo počeli na trgu uz sam samostanski kompleks na kojem se, između borova, nalazi mali kažun.



Od trga smo krenuli prema zapadu. Kroz istočna vrata smo ušli u kompleks. Kompleks se sastoji od kaštela (južni dio),...



...barokne župne crkve sv. Ivana Krstitelja iz 1783. godine (zapadni dio),...



...perivoja s fontanom (sjeverni dio)...



...te drugih zgrada kompleksa.



Kroz perivoj smo došli do obale i pristaništa. S pristaništa se pruža lijep pogled na cijeli kompleks,...



...a preko mora su se vidjeli snježni vrhovi Alpa u Italiji.



Iz kompleksa smo izašli kroz zapadna vrata.



Nakon nekoliko desetaka metara stigli smo do okruglog objekta koji je vjerojatno služio kao silos. Objekt izgleda kao obrambena kula samostanskog kompleksa.



Od okruglog objekta smo krenuli prema sjeveru i stigli do obale gdje se nalazi mala lučica naselja Dajla.



Vratili smo se nazad sve do zapadnih vrata, ali nismo ušli u kompleks nego smo skrenuli desno.



Cestom smo prošli uz južni dio kompleksa, uz četverokutnu kulu, te stigli do trga s početka šetnje.



Karta s lokacijom samostana Dajla.



Dužina rute 531 m.

Na cesti Pazin – Kršikla, petstotinjak metara prije ulaza u naselje Butoniga, nalazi se raskršće s cestom koja vodi u zaseok Tončići. Oko 400 metara od raskršća, u pravcu zaseoka, nalazi se mjesno groblje Butonige na kojem se nalazi jednobrodna romanička crkva sv. Križa (13.-14. stoljeće).



Izlet smo započeli na groblju s kojeg se pruža lijep pogled na dolinu potoka Butoniga.



Crkva sv. Križa ima polukružnu izbočenu apsidu i dvolučnu preslicu s dva zvona. U crkvi se nalaze ostaci fresaka nastalih oko 1400. godine.



Od groblja smo krenuli cestom nizbrdo sve do raskršća s cestom Pazin – Kršikla. Na raskršću smo skrenuli desno.



Nakon 350 metara napustili smo cestu i skrenuli lijevo na poljsku cestu koju, nakon 250 metara, presijeca potok koji je lijevi pritok potoka Butonige.



Nekoliko metara nizvodno nalazi se petometarski Mali slap.



Pošto nigdje nismo vidjeli put koji se spušta u podnožje slapa, vratili smo se nazad poljskom cestom do prvog raskršća udaljenog niti sto metara. Na raskršću smo skrenuli lijevo i ubrzo se poljska cesta "pretvorila" u šumsku cestu koja lagano vodi nizbrdo.



Dalje smo pažljivo tražili, s lijeve strane šumske ceste, put koji vodi preko livade do podnožja Malog slapa. Kada smo našli put skrenuli smo lijevo i ubrzo stigli do jezerca u koje "pada" slap, tj. u podnožje slapa.



Od Malog slapa smo se vratili nazad do šumske ceste, nastavili dalje nizbrdo i nakon nekoliko metara stigli do poznate lokacije. Lokacija je blizu mjesta gdje se s lijeve strane ulijeva potok u potok Butonigu, opisana u izletu Nizvodno potokom Butoniga do slapa Črni puč. Spustili smo se do tog mjesta i primijetili da su potoci "divljiji", tj. imaju više vode od prethodnog puta kada smo bili ovdje.



Odlučili smo krenuti poznatom stazom, koju smo prošli u izletu Nizvodno potokom Butoniga do slapa Črni puč, do Velog slapa.



Do Velog slapa smo jedanput morali preći s lijeve na desnu obalu potoka Butoniga. Na mjestu gdje smo prošli put prešli bez problema, ovaj put smo se malo namučili zbog visokog vodostaja.



Ubrzo smo dobili nagradu za preskakivanje potoka. Veli slap (opisan u prije spomenutom izletu) je imao dva slapa. Više puta sam bio kod slapa, ali nikada nisam vidio tu pojavu. Po mojoj procjeni "novi" slap je metar viši, tako da s njega voda "pada" u jezerce s oko devet metara visine.



Nakon što smo se uputili u polušpilju iza slapa...



...popeli smo se šumskim putem do ceste Pazin – Kršikla i skrenuli desno.



Nakon stotinjak metara smo stigli do mosta koji premošćuje potok Butonigu.



Kako su svi vodotoci bili bogati vodom odlučili smo ići posjetiti obližnji slap Pećine koji je opisan u izletu Od Kršikle do Pećine.



Nakon što smo prešli oko 1200 metara, stigli smo do mosta koji premošćuje potok (desni pritok potoka Butonige) koji "puni" slap Pećine. Bili smo oduševljeni viđenom količinom vode.



Spustili smo se do litice s lijeve strane smo uočili petnaestometarski slap u cijeloj svojoj raskoši, a kada smo pogledali na desnu stranu primijetili smo još jedan slap podjednake visine koji je "padao" u jezerce opisano u izletu Od Kršikle do Pećine. Kako se u raznim izvorima spominje da se slap Pećine sastoji od dva slapa (prvi put sam ga vidio uživo), naše mišljenje je da se oba slapa zovu Pećine.



Manje bitna su imena, a važniji je nevjerojatan osjećaj stajati između dva slapa i slušati njihovu "glazbu" dok padaju s petnaest metara visoke litice.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,48 km.

Putovanje u Središte Istre započeli smo pored jednobrodne župne crkve sv. Lucije na Pazinskom polju iz 16. stoljeća. Crkva je proširena 1951. godine, dok je današnji izgled dobila 2000. godine kada je uređen istoimeni park. U crkvi se nalaze kipovi Svete Lucije, Blažene Djevice Marije i Srca Isusova.



Župna crkva se nalazi na brežuljku (374 mnv) na području naselja Heki. Župa sv. Lucije zajedno sa Župom sv. Jurja tvori Župu Stari Pazin.



Od župne crkve smo krenuli, asfaltiranom cestom, prema jugoistoku.



Nakon 750 metara smo stigli do raskršća na kojem smo skrenuli lijevo.



Prošli smo pored zaseoka Grubiši, potom ispod željezničkog mosta te ušli u naselje Heki.



Naselje Heki je po popisu stanovništva iz 2011. godine imalo 469 stanovnika i administrativno spada pod Grad Pazin.



Najpoznatiji "stanovnik" naselja Heki je oko 1000 godina staro stablo kestena (Castanea sativa Mill.) kojem je promjer debla tri metra.



Zanimljivi su jednobojni bicikli koji su postavljeni među stablima u drvoredu, uz cestu.



Na izlazu iz naselja, s lijeve strane ceste, nalazi se obrađeni kameni blok s iskresanim nazivom naselja ("HEKI").



Prošli smo ispod cestovnog mosta autoceste A8, ušli u zaseok Žbrlini i ubrzo stigli do raskršća s cestom D77 (Vodnjan – Čvor Rogovići, A8). Na raskršću smo skrenuli desno, a nakon 250 metara lijevo prema zaseoku Trošti.



Uska asfaltirana cesta koja prolazi kroz zaseok Trošti račva se nakon 750 metara. Na račvanju smo skrenuli desno na makadamsku cestu, u pravcu zaseoka Klemenići.



Makadamskom cestom smo nakon sedamstotinjak metara stigli do Središta Istre.



Središte Istre je određeno 2002. godine. Mjesto gdje se nalazi trostrana kamena piramida je težište trokuta koji spaja tri najudaljenije točke Istarskog poluotoka. Na svakoj strani piramide piše da se nalazimo u Središtu Istre. Na jednoj strani na engleskom jeziku, te na druge dvije na hrvatskom jeziku. Jedna na latinici, a druga na glagoljici.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 5,14 km.

Čim se ponovno otvorio, za građane, bivši vojni kompleks Vallelunga II odlučili smo ga posjetiti. Kompleks je bio zatvoren od 2018. godine zbog razminiranja. Te godine je Lučka uprava Pula dobila Vellelungu II na upravljanje radi izgradnje putničkog terminala za pomorski promet, te su tada pronađene eksplozivne naprave iz Drugog svjetskog rata.



U Vallelungu II smo ušli kroz kapiju iz Vallelunge, opisane u izletu Vallelunga - šetnja ničijom zemljom.



Niti 200 metara od kapije, cestom uz obalu, stigli smo do mola kameno-metalne konstrukcije. Od mola smo prošli područjem, s desne strane, gdje se nekada nalazila gusta makija, a sada je "sravnato sa zemljom".



Malo dalje, s desne strane ceste, nalazi se teško vidljiv objekt u vegetaciji, dok je s lijeve strane borova šumica, tri u nizu kamena mola i stražarka kula (pored srednjeg mola).



Dalje smo obalnom cestom prošli pored još jednog kamenog mola te smo nakon stotinjak metara stigli do zida i zatvorene kapije. Zid i kapija razdvajaju bivše vojne komplekse Vellelungu II i Monumente (zatvoreni zbog izgradnje nautičke marine).



Uz zid, na samom moru, nalazi se stražarska kula.



Popeli smo se na stražarsku kulu s koje se pruža prekrasan pogled na Pulu i otočiće Uljanik, Sveti Andrija i Sveta Katarina.



Spustili smo se sa stražarnice i nastavili putem uz zid koji razdvaja Vallelungu II i Monumente.



Ubrzo smo stigli do slijedeće stražarske kule s koje su skinute metalne stepenice.



Pošto se nismo mogli popeti na kulu nastavili smo dalje i nakon 150 metara stigli do stražarske kule s kamenim stepeništem. Stepeništem smo se popeli i uživali u pogledu na Pulski zaljev.



Nastavili smo dalje, uz zid, te prošli pored još jedne stražarske kule s demontiranim metalnim stepenicama.



Nakon 150 metara stigli smo do stražarske kule obrasle vegetacijom i do ograđenog područja s nekoliko objekata. Tu smo skrenuli desno, a potom lijevo na šumsku cestu.



Šumsku cestu smo pratili oko 300 metara, a napustili smo je kada smo stigli do raskršća s više cesta. Na tom raskršću smo skrenuli oštro desno. Cesta je slijepa i vodi do dva kamena objekta. Dio krova na prvom objektu je srušen i obrastao vegetacijom.



Vratili smo se do raskršća s više cesta, te skrenuli desno uz drveni objekt s ovalnim krovom.



Dalje smo prošli uz zapadni rub područja koje je "sravnat sa zemljom", te nastavili ravno šumskim putem sve dok nismo došli do još dva kamena objekta, tj. iznad njihovih ravnih krovova. Nekoliko puta smo se pokušali spustiti da ih istražimo, ali svugdje je bilo prestrmo.



Vratili smo se nazad do područja "sravnatog sa zemljom" i preko njega prošli do obalne ceste. Primijetili smo da je na tom mjestu u gustoj vegetaciji postojao više objekata (iako sam puno puta šetao Vellelungom II, nikada ih nisam primijetio).



Područje je veliko oko 10 tisuća kvadratnih metara i uklonjeno je oko 8 tisuća kubika materijala među kojem je pronađeno 60 tona raznih eksplozivnih sredstava iz Drugog svjetskog rata, odnosno oko 40 tisuća komada. Eksplozivna sredstva su uništena na vojnom poligonu Marlera.



Obalnom cestom smo krenuli prema jugu i nakon dvjestotinjak metara skrenuli desno. Nakon 150 metara smo stigli do objekata iznad kojih smo prije prošli. Objekti izgledaju identično kao dva kamena objekta koja smo prethodno posjetili.



Vratili smo se nazad obalnom cestom sve do mola kameno-metalne konstrukcije i skrenuli lijevo uz sjeverni rub područja "sravnatog sa zemljom", te ponovno došli do raskršća s više cesta.



Uz sjeveroistočni dio raskršća nalazi se betonska cisterna s dva bazena.



Na raskršću smo produžili ravno, te smo na slijedećem račvanju skrenuli lijevo i stigli do usamljenog kamenog objekta.



Nakon razgledavanja objekta, vratili smo se nazad. Na račvanju smo skrenuli lijevo i stigli do raskršća na kojem smo opet skrenuli lijevo.



Cesta nas je dovela do tri kamena objekta u nizu. Zanimljivo je da su svi ti kameni objekti identični, ukopani u zemlju, a litice preko puta objekata obložene su kamenom. Objekti su vjerojatno služili kao skladišta i pretpostavljam da su izgrađeni za vrijeme Austro-ugarske Monarhije.



Nakon razgledavanja zadnja tri objekta vratili smo se do raskršća s više cesta i skrenuli lijevo. Prošli smo pored još jednog drvenog objekta s ovalnim krovom. Oko tog objekta se nalazi veliki broj lobrađenih kamenih blokova.



Trebalo nam je još stotinjak metara da izađemo iz Vallelunge II u Vallelungu.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 6,53 km.