Viatrix

Obitelj Janković je bila hrvatska plemićka obitelj koja je nosila naslov grofova. Podrijetlom je iz Bosne, ali neki izvori tvrde da je ugarskog podrijetla. Posjede je imala na sjeveru Hrvatske i u Mađarskoj. Jankovići su plemićki status dobili 1588. godine, kada ga je kralj Rudolf II. (Beč, 18. srpnja 1552. – Prag, 20. siječnja 1612.) dodijelio Mihovilu (Mihajlu) (1551. – 1622.) i njegovoj braći te sinovima za zasluge u borbama protiv Turaka. Potvrda o plemstvu je izgubljena prilikom prisilnog boravka obitelji u Bosni. Povratkom na područje Habsburške Monarhije, Bonaventura Janković je tražio novu potvrdu plemstva i dobio ju je 25. prosinca 1722. godine poveljom Karla VI (Beč, 1. listopada 1685. – Beč, 20. listopada 1740.). Sin Nikola je brakom ušao u vezu s obitelji Adamovića Čepinskih, a njegov je sin Antun (Pečuh, 5. svibnja 1729. — Budim, 16. kolovoza 1789.), oko 1765. godine, stekao posjede Sirač, Pakrac i Podborje (poslije Daruvar) gdje je postavio temelje obiteljskomu vlastelinstvu. Tada obitelj dobiva pridjev Daruvarski. Ističe se još Nikolin brat Ivan (1731. – 1798.) koji je bio časnik u ratu, lokalni i državni političar (saborski zastupnik i izaslanik Hrvatskoga sabora na zajedničkom saboru u Budimu) te Ivanov sin Izidor koji je bio kraljevski komornik, hrvatski zastupnik na saboru u Požunu, unaprijeditelj gospodarstva, organizator doseljavanja majstora iz njemačkih zemalja, Češke i Ugarske u opustjele krajeve u županiji. Obitelj Janković su Daruvaru 1837. godine priskrbili status trgovišta. Izidorov sin Julije (Pakrac, 26. veljače 1820.  1904.) bio je hrvatski političar. Premda je bio unionist i član izaslanstva koje je sudjelovalo u izradi po Hrvatsku jednog od najštetnijih hrvatskih međudržavnih ugovora, Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.), pokazao je domoljubno držanje, jer se zalagao za hrvatsku financijsku samostalnost. Vjerovao je da je unija s Ugarskom jamstvo ustavne neovisnosti Hrvatske prema Beču i da će Mađari priznati Hrvate kao politički narod te je podupirao sjedinjenje hrvatskih zemalja koje su ostale izvan banske Hrvatske (Vojna krajina i Dalmacija). Julijeve kćeri Marija i Ana Elizabeta (Jelisavu) (1859. – 1926.) posvetile su se karitativnom radu. Ana Elizabeta je bila posljednja pripadnica obitelji.



Obiteljski grb su činili srebrni ždral s kamenom kuglom u podignutoj desnici. Obitelj je Podborju promijenila ime u Daruvar (mađarski Ždralov grad), prema Ždralovom dvorcu koji se počeo graditi 1771. godine. Dvorac je prva ostavština obitelji Daruvaru koju smo posjetili.



Dvorac Janković (Ždralov dvorac) je barokna građevina koja je građena od 1771. do 1777. godine za grofa Antuna Jankovića, prema projektu nepoznatog arhitekta. Dvorac ima šezdesetak prostorija u prizemlju i na katu te je natkriven velikim mansardnim krovištem. Tlocrtno je u obliku slova U, te ima tri krila koja obrubljuju dvorište okrenuto prema sjeveru gdje su se nekada nalazili staklenici i rasadnik u perivoju. Centralno mjesto u središnjem krilu zauzima najveća prostorija dvorca – salon. Uz ovu plesnu i koncertnu dvoranu, na katu su bile knjižnica, blagovaonica, budoar, spavaće sobe, salon za muškarce i sobe za goste. Grof Julije Janković je, od 1868. do 1870. godine, dao obnoviti dvorac ne mijenjajući bitno njegov izvorni izgled. Na glavnom ulazu dodana je izbočena nenatkrivena terasa sa stupovima te su u unutrašnjosti pregrađene neke prostorije. U drugoj polovini 19. stoljeća je prodan Magdaleni Lechner, a nju nasljeđuje Antun Tüköry koji gospodari posjedom sve do kraja Prvog svjetskog rata. Trgovište Daruvar 1919. godine otkupljuje dvorac od Hrvatske poljodjelske banke, preuređuje ga i koristi kao školu sve do 2004. godine. Danas se u njemu nalazi Zavičajni muzej Daruvar.



Ispred glavnog ulaza dvorca Jankovića 1777. godine posađena su dva listopadna stabla ginkgo biloba-e, ženski i muški primjerak, porijeklom iz zapadne Kine. Muški primjerak, kojeg građani nazivaju Adam, ima raskošnu krošnju i opseg debla je veći od sedam metara, a ženski primjerak, Eva, ima formu tipičnog stabla kojem se grane počinju granati dosta visoko u odnosu na podnožje. Adam i Eva su najstarija stabla ginka u Hrvatskoj i među starijima u Europi. Inače ginkgo može narasti do 30 metara visine i 9 metara u širinu te je jedna od najstarijih vrsta drveća na Zemlji koja postoji više od 200 milijuna godina. Ginkgo biloba je dvodomna biljka koja cvate od travnja do svibnja, a sjemenje je zrelo od listopada do studenog. Muški primjerak (Zaljubljeni ginko) je proglašen "Hrvatskim stablom 2019. godine", a 2020. godine je osvojio drugo mjesto u izboru za europsko stablo u konkurenciji šesnaest stabala iz isto toliko europskih država (Tree of the Year Europe).



Dvjestotinjak metara jugoistočno od dvorca Janković nalazi se jednobrodna župna crkva Presvetog Trojstva. Pretpostavlja se da je izgrađena 1764. godine, kada je na tom području počelo nicati naselje Daruvar. 1892. godine je podignut veliki toranj u koji su premještena zvona iz manjeg sjevernog tornja. Crkva ima značaj kao jedna od rijetkih građevina centralnog kružnog tlocrta i prvi je primjer rotunde s kupolom u baroknom razdoblju na području sjeverne Hrvatske.



Istočno od župne crkve Presvetog Trojstva teče rijeka Toplica (37 km dužine) koja izvire na Papuku, a ulijeva se u rijeku Ilovu kod Garešnice. Toplica teče uz Lječilišni perivoj Julijev park koji ima stilske karakteristike baroka s elementima historicizma te engleskog pejzažnog stila u vrtnoj umjetnosti.



Julijev park je jedan od najstarijih lječilišnih perivoja u kontinentalnoj Hrvatskoj. U sklopu parka se nalaze objekti iz 18. i 19. stoljeća. Prvo drveće u perivoju je posadio Antun Janković oko Antunove kupke oko 1762. godine, a nešto od tog drveća je još i danas u parku, kao npr. platana, divlji kesten i primjerci graba oko kompleksa Daruvarskih toplica. Širio se paralelno s izgradnjom kupki, naročito za vrijeme Antunovih nasljednika Izidora i Julija Jankovića. Danas se u njemu nalazi šezdesetak različitih vrsta bilja. U parku se nalazi fontana s brončanom skulpturom koja nosi naziv Augustinčićeva "Kupačica" iz 1927. godine, Antun Augustinčić (Klanjec, 4. svibnja 1900. – Zagreb, 10. svibnja 1979.).



Antunova kupelj (Antoni-Bad) je prva kupališna zgrada koja je podignuta na rimskim temeljima, na mjestu vrela (toplog izvora). Izgradio ju je Antun Janković 1762. godine. Ispred zgrade se nalazi kaptiran izvor tople vode nazvan Antunovo vrelo. Unutrašnjost se sastoji od pet odvojenih cjelina s bazenima s toplom vodom. Dio kupelji je obnovljen i danas je u funkciji crpilišta termalne vode.



Ivanova kupelj (Johannesbad, Ivanov dom) isto je podignuta na temeljima rimskih termi, na mjestu gdje je voda u snažnom mlazu izvirala na površinu i stvarala jezero. Izgrađena je između 1810. i 1818. godine. Ispred Ivanove kupelji, na mjestu izvorišta tople vode, izgrađen je okrugli bazen (Ivanovo vrelo) ograđen metalnom ogradom. 1958. godine je u produžetku prema jugu dograđen novi dio koji je nazvan Nova zgrada. Ivanova kupelj (stara zgrada) i vila Arcadia spojene su 1963. godine ugrađenom zgradom, popularno nazvanom "šinobus". Dvadesetak godina kasnije otvoreni prozor u prizemlju djelomično se zatvara. Ivanova kupelj i Nova zgrada srušeni su u bombardiranju tijekom Domovinskog rata (Ivanova kupelj u zadnjem tjednu 1991., a Nova zgrada 2. siječnja 1992. godine). Zajedno sa zgradama srušena je i fontana za piće, koja se nalazila pokraj starog ulaza. Na stubištu ulaza su bile skulpture lavova (jedna se čuva u Daruvarskim toplicama, a druga u muzeju u Bjelovaru). Danas je od Ivanove kupelji ostao dio zgrade, a od Nove zgrade ostala je samo stara toplana (spremnik za mazut), a preostali prostor je travnjak.



Švicarska kuća (Švicarska vila, Vila Marija) je katnica hotelskoga tipa podignuta vjerojatno 1849., a svakako prije 1861. godine. Prvobitno je bila ljetnikovac hotelskoga tipa izgrađena u švicarskom stilu s drvenim trijemom i namijenjena smještaju gostiju. Danas su u zgradi smješteni uredi katastra i uprava Daruvarskih toplica. Trijem je obrastao penjačicom tekomom i lozicom, koje ovoj građevini daju prepoznatljivi izgled.



Vila Arcadia (Nova zgrada, Arcadia, ljetnikovac Arcadia, Livijin dom, Liviaheim) je katnica koja se izvorno koristila kao hotel sa sobama za iznajmljivanje. Izgrađena je prije 1860. godine (nepoznata je točna godina gradnje). Danas se koristi kao depandansa Termal. U prizemlju se nalaze pomoćni prostori restorana Terasa, a na katu i potkrovlju smještajne jedinice i prostorije tehničkog osoblja. Dvorana za predavanja nalazi se na katu, a ravni krov koristi se kao terasa.



Marijina kupelj je prizemna manja zgrada sa zidanom konstrukcijom i drevnim krovištem. Izgrađena je do 1861. godine. Interijer se sastoji od dvije manje prostorije, od kojih je u jednoj postrojenje za crpljenje termalne vode. Uz Marijinu kupelj postoje i vanjski izvori u kojima se nekad kupalo. Dva Marijina vrela s toplom vodom i jedan hladni izvor.



Centralna blatna kupelj se nalazi na izvoru blata na mjestu turskog kupališta (Ilidža). U Antunovo je doba to bio bazen ograđen drvenom ogradom. Današnja zgrada nastaje na mjestu Anine blatne kupelji koju ruši Löwy 1908. ili 1909. godine zajedno s drvenom nadstrešnicom koja je povezivala Aninu blatnu kupelj, Ivanovu kupelj i Švicarsku kuću. Arhitekt Amadeo Carnelutti 1909. godine gradi današnju zgradu u maurskom stilu s kupolom i pločicama od fajanse u stilu mađarske secesije. Ulaz je na južnom pročelju kojem se pristupa s tri strane. Centralno je smješten bazen s toplom vodom, a obodno su prostorije za terapiju.



Od dvorca Janković preko župne crkve Presvetog Trojstva pa sve do Julijevog parka prošetali smo ostavštinama plemićke obitelji Janković Daruvarskih koji su ujedno i utemeljitelji Ždralovog grada.



Karta naselja Daruvar s posjećenim lokacijama.