Viatrix

Cesta D99, ukupne dužine oko 25 kilometara, povezuje naselja Križišće i Novi Vinodolski, a na pola puta između ta dva naselja nalazi se naselje Grižane-Belgrad (818 stanovnika – 2021. g.), jedno od četiri naselja u Vinodolskoj općini. Naselje Grižane-Belgrad je nastalo spajanjem Grižana i Belgrada te više okolnih zaseoka (Antovo, Barci, Baretići, Bašunje Vele, Blaškovići, Dolinci, Franovići, Kamenjak, Kostelj, Marušići, Mavrići, Miroši, Saftići i Šarari).



Izlet smo započeli kod mjesnog groblja koje se nalazi na području Belgrada.



Krenuli smo uzbrdo, prema sjeveroistoku, napustili asfaltiranu cestu tako što smo nastavili ravno makadamskom cestom. Nakon 150 metara stigli smo do raskršća na kojem smo skrenuli lijevo i ubrzo stigli do srednjovjekovne crkve Majke Božje Snježne.



Crkva Majke Božje Snježne je izgrađena u 16. stoljeću na temeljima starije crkve, a pregrađena je u 17. stoljeću što je vidljivo iz glagoljaškog natpisa na nadvratniku. Crkva je bila sjedište župe do 1790. godine. Crkva ima vrijedan inventar kao što je glavni oltar, nadgrobna ploča s ugraviranom kraljicom smrti i veći broj nadgrobnih spomenika na glagoljici te velik broj glagoljaških natpisa u kamenu i izuzetno vrijedne orgulje na mijeh iz 17. stoljeća, jedne od najstarijih u Hrvatskoj. Na pročelju crkve se nalazi zvonik s tri zvona kroz koji se ulazi u crkvu.



S mjesta gdje se nalazi crkva Majke Božje Snježne pruža se pogled sve do Crikvenice, Jadranskog mora i otoka Krka.



Vratili smo se do raskršća i nastavili ravno u pravcu putokaza za kaštel Grižane do kojeg smo stigli nakon petstotinjak metara.



Kaštel Grižane je imao oblik nepravilnog četverokuta s okruglim kulama na kutevima. Nepravilnost gradnje uzrokovana je specifičnim terenom, jer je smješten na poroznom tlu uz krševite litice “griže” odnosno žive stijene, po čemu je kaštel i dobio ime. "Griže" se nalaze ispod stijena koje zatvaraju grižansku dolinu sa sjeveroistoka. Kaštel Grižane se spominje 1288. godine kao jedan od devet vinodolskih općina (Novi, Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik, Hreljin, Bakar, Trsat i Grobnik) potpisnika Vinodolskog zakona (jedan od značajnijih pravnih dokumenata pisan na hrvatskom jeziku glagoljaškim pismom). Kaštel se prvi put spominje 1225. godine kada je bio pod vlašću krčkih knezova (od 15. stoljeća nose naziv Frankopani). 1323. godine kada je Vinodol zadesio potres, kaštel je oštec
en. S prijelaza s 15. na 16. stoljeće prelazi u posjed Zrinskih. Nakon uhićenja Petra Zrinskog (Vrbovec, 6. lipnja 1621. – Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.) i Frana Krsta Frankopana (Bosiljevo, 4. ožujka 1643. – Bečko Novo Mjesto, 30. travnja 1671.) kaštel je opljačkan i postaje vlasništvo austro-ugarske komore. Potom je kaštel obnovljen, a najvjerojatnije je konačno napušten krajem 18. stoljeća te je zub vremena i klizišta napravili svoje tako da je danas od kaštela ostalo samo dio zidova i tri kružne kule.



U središnju ulaznu kulu se može ući i s nje se pruža lijep pogled na dolinu, Grižane i na akumulacijsko jezero Tribalj, a može se vidjeti i utvrda (gradina) Badanj na brdu s druge strane doline.



Nastavili smo dalje uskom šumskom stazom koja se strmo spušta u Grižane.



Ušli smo u naselje i kod kamene zgrade vodovoda skrenuli desno, nizbrdo, te došli u središte naselja Grižane-Belgrad, točnije na područje Grižana.



Kroz središte naselja Grižane-Belgrad prolazi cesta D99 i ako se krene prema jugoistoku s lijeve strane ceste se može vidjeti niz od četiri spomenika.



Prvi u nizu je spomenik žrtvama Domovinskog rata koji je postavljen 5. kolovoza 2004. godine, drugi je spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata postavljen 29. studenog 1963. godine,...



...treći je spomenik palim borcima Drugog svjetskog rata postavljen 29. studenog 1952. godine i četvrti je spomenik hrvatskom slikaru i minijaturistu Juraj Julije Kloviću (Grižane, 1498. – Rim, 5. siječnja 1578.).



U nastavku se nalazi jedan od mnogih vrela Vinodola, vrelo Bačevo.



S druge strane ceste D99 se nalazi spomenik ženama koje su nosile svježu vodu iz izvora.



Pored spomenika smo se spustili stepenicama do perila vrela Bačevo koje je 1889. godine ozidano klesanim kamenom.



Vratili smo se u središte naselja Grižane-Belgrad i nastavili do obližnje trobrodne župne crkve sv. Martina.



Župna crkva sv. Martina je izgrađena u srednjem vijeku o čemu svjedoči i dio preostalog crkvenog inventara i glagoljaški natpisi o obnovama crkve u 16. i 17. stoljeću. Crkva je iz temelja pregrađena i proširena 1906. godine te je tada dobila dva bočna broda i oznake historicizma odnosno neorenesanse. Na pročelju crkve se nalazi zvonik sa satom.



Nastavili smo dalje uskim prolazima s kojima smo došli do ceste D99 na kojoj smo skrenuli desno.



Malo dalje s desne strane ceste primijetili smo slavinu vrela Podgrad iz 1931. godine.



Ubrzo smo skrenuli desno u pravcu putokaza crkve Majke Božje Snježne i mjesnog groblja.



Četiristotinjak metara dalje, s lijeve strane ceste, primijetili smo vrelo Dobrovica i njegovo perilo iz početka 20. stoljeća.



Nastavili smo dalje prema zapadu i ubrzo stigli do raskršća na kojem smo nastavili ravno.



Tristotinjak metara dalje, s desne strane ceste nalazi se vrelo Orihovik koje je ozidano 1907. godine.



Nedaleko od vrela Orihovik je raskršće s cestom D99 na kojem se nalaze tri pipe kroz kojih teče izvorska voda.



Vratili smo se uzbrdo nazad do raskršća blizu vrela Dobrovica i nastavili lijevo uzbrdo sve do mjesnog groblja u Belgradu gdje smo završili izlet.



Karta Grižana i Belgrada s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,31 km.