Viatrix

Recanati je grad i općina (20.697 stanovnika – 2022. g.) u provinciji Macerata, regija Marke. O podrijetlu prvog naselja na području Recanatija nema sigurnih podataka. Vjerojatno je okolno područje već u prapovijesti naseljavalo stanovništvo Picena, pripadnici italske skupine naroda (grupa ranih indoeuropskih naroda koji u 2. tisućljeću ili pred kraj 2. tisućljeća prije Krista dolaze i naseljavaju srednju i južnu Italiju), koje je bilo rašireno u regiji. U rimsko doba duž doline rijeke Potenze, tada plovne, nastala su dva grada: Potentia, na ušću i Helvia Recina, također zvana Ricina, prema unutrašnjosti. Tijekom invazije Gota predvođenih Radagaisusom oko 406. godine stanovništvo je potražilo spas u brdima. Vjeruje se da su tada nastali Recanati i Macerata. Naziv Recanati, na latinskom Recinetum i Ricinetum, također ukazuje na porijeklo od grada Helvia Recina (Ricina). Recanati se zatim postupno oblikovao ujedinjenjem manjih naselja smještenih na istom brežuljku kao što su: Castello di Monte Morello, Castello di San Vito koji ima i drugo ime Borgo di Muzio, Castello di Monte Volpino i selo Castelnuovo koje se izvorno, vjerojatno, zvao Castello dei Ricinati.



U stari dio naselja Recanati smo ušli kroz gradska vrata Porta Marina koja se nalazi na raskršću ulica Via Dalmazia (Dalmatinska ulica), Via Cesare Battisti i Via Giosuč Carducci. Gradska vrata se također nazivaju Porta Pia po papi Piju VI. (Cesena, 25. prosinca 1717. – Valence-sur-Rhône, Francuska, 29. kolovoza 1799.) koji ih je dao ponovno izgraditi od nule arhitektu Giuseppeu Valadieru (Rim, 14. travnja 1762. – Rim, 1. veljaće 1839.) 1783. godine na mjestu starijih iz 14. stoljeća. Sa svake su strane vidljiva stražarska mjesta.



Dalje smo nastavili ulicama Via XX Settembre i Via Antonio Calcagni te smo stigli do gotičke jednobrodne crkve sv. Augustina (chiesa di Sant'Agostino).



Crkva sv. Augustina je zajedno sa samostanom izgrađena 1270. godine, a obnovljena je krajem 14. stoljeća. Portal crkve je napravljen od istarskog kamena 1485. godine. Unutrašnjost crkve je obnovljena krajem 17. stoljeća s oltarnim palama, a u njoj se nalazi devet oltara.



Nakon obilaska crkve ušli smo u klaustar samostana s kojeg se lijepo vidi zvonik koji nosi ime Torre del Passero Solitario (Toranj Usamljenog Vrabca). Zvonik se spominje u pjesmi Il passero solitario Giacoma Leopardija (Recanati, 29. lipnja 1798. – Napulj, 14. lipnja 1837.), uključenoj u drugo izdanje Cantija (1835.), po kojoj je dobio ime. Inače je zvonik "obezglavljen" u 19. stoljeću nakon udara groma.



Na trgu, Piazza Pietro Giordani, ispred crkve i samostana sv. Augustina podignut je vodotoranj (Torre dell’Acquedotto).



Nastavili smo dalje ulicom Via Antonio Calcagni te ubrzo stigli do palače Palazzo Roberti, građevine antičkog podrijetla restaurirane u 17. stoljeću.



Ulica Via Antonio Calcagni završava na trgu Corso Persiani. Tu je palača Palazzo Venieri iz 15. stoljeća, a dao ju je izgraditi kardinal Giacomo Venieri. Smještena je uz gradske zidine i zamišljena kao nešto između rezidencije i gradskog dvorca. Renesansno dvorište s trjemovima na tri strane ima istarske kamene stupove i profinjene kapitele s kardinalskim grbom te s lučnim balkonom iznad kojeg je sat i natpis "VOLAT IRREPERABLE TEMPUS". S balkona se pruža lijep pogled prema brežuljkastom krajoliku.



Preko puta se nalazi crkva sv. Mihaela (chiesa di San Michele).



Crkva sv. Mihaela je jednobrodna građevina koja datira iz 1234. godine, a obnovljena je 1783. godine.



Pored crkve sv. Mihaela se nalazi zgrada kazališta, Teatro Giuseppe Persiani, koja je izgrađena 1840. godine.



Dalje smo nastavili ulicom Via Cavour i ubrzo smo stigli do glavnog gradskog trga, Piazza Giacomo Leopardi. U središtu trga se nalazi spomenik Giacomu Leopardiju podignut 1898. godine u povodu stote obljetnice pjesnikova rođenja. Grad Recanati nosi naziv Recanati citta' dell infinito (Recanati grad beskraja), a razlog je naslov najpoznatije lirike prije spomenutog pjesnika L'infinito (Beskonačno).



Na jugoistočnom dijelu trga se nalazi crkva sv. Dominika (chiesa di San Domenico) pored koje se nalaze srednjovjekovna gradska vrata Porta San Domenico.



Crkva sv. Dominika su izgradili dominikanci 1272. godine, a preuređena je u 18. stoljeću. Pored crkve se nalazio samostan koji je srušen, a legenda kažeda ga je na kratko posjetio sveti Petar apostol ostavivši relikviju križa. Apsida je u neogotičkom stilu i potječe iz 19. stoljeća, kao i pročelje.



Na sjeveroistočnom dijelu trga je općinska zgrada, Palazzo Municipale, izgrađena 1872. godine na mjestu starije zgrade, Palazzo dei Priori (nastala od tri dvorca: Monte Volpino, Monte Morello i Monte Muzio iz 1150. g.) iz 1467. godine, koja je srušena 1871. godine. Građevina je tlocrtno pravokutna, s krakom sa svake strane koji zatvaraju pravi kut. Obloga je od opeke, izmjenjujući se s raskošnim ukrasima u paladijanskom stilu. Na vrhu pročelja je monumentalni kameni reljef sa životinjskim i biljnim motivima, koji zatvara građanski grb.



Na sjeverozapadu se nalazi 36 metara visoki toranj Torre del Borgo iz 15. stoljeća. Toranj je bio povezan sa srušenom prije spomenutom zgradom Palazzo dei Priori.



Dalje smo nastavili prema sjeverozapadu ulicom Corso Persiani i nakon pedesetak metara stigli do jednobrodne crkve sv. Ane (chiesa di Sant'Anna).



Crkva sv. Ane je izgrađena krajem 15. stoljeća dok je znatno pregrađivana u 18. stoljeću. Ima barokno pročelje od opeke s malim zvonikom s lijeve strane, a iznad portala nišu s kipom Gospe. U crkvi se nalazi kopija Svete kuće (Santa Casa) iz Loreta, kakva je bila prije požara 1921. godine, te zavjetna ikona Gospe. Na oltaru Svete kuće nalazi se kip Gospe od Loreta koji predstavlja crnu Djevicu Mariju s Isusom prekrivenom karakterističnim plaštem ukrašenim draguljima zvanim dalmatika.



Nastavili smo dalje ulicom Corso Persiani i nakon sedamdesetak metara stigli do odvojka prema gradskim vratima Porta San Filippo. Prije nego što smo skrenuli desno prema gradskim vratima odlučili smo vidjeti još dvije crkve koje su udaljene desetak metara u ulici Corso Persiani.



Crkva sv. Filipa Nerija (chiesa di San Filippo Neri) iz 18. stoljeća je jednobrodna građevina s pročeljem od opeke. U crkvi je drveni visoki oltar s glazurama od čistog zlata, kao i na ukrasima kora, propovjedaonice i korskih klupa.



Crkva sv. Marije od Mercanti (chiesa di Santa Maria dei Mercanti) izgrađena je oko 1170. godine od strane trgovačke bratovštine i ima vrlo jednostavnu ožbukanu fasadu. Jednobrodna unutrašnjost s glavnim oltarom koji je isprekidan mramornim korintskim pilastrima.



Dalje smo krenuli prema gradskim vratima Porta San Filippo iz 12. ili 13. stoljeća, poznatim i kao Porta Mercato. Vrata su zadržala prepoznatljiva srednjovjekovna obilježja, središnju kulu presječenu lučnim otvorom.



Izašli smo iz starog dijela grada na ulicu Via Cesare Battisti.



Nastavili smo ulicom Via Castelfidardo s koje su lijepo vidljive srednjovjekovne gradske zidine s okruglim kulama i nakon tristotinjak metara stigli do jednobrodne crkve sv. Franje Asiškog (chiesa di San Francesco d'Assisi) pored koje se nalazi samostan osnovan u 12. stoljeću, a opsežno je obnovljen u 18. stoljeću.



Crkva sv. Franje Asiškog je izvana obložena opekom, ali se još uvijek nadzire njezin antički izgled, zbog prisutnosti klasičnog lučnog narteksa. Zvonik crkve je u renesansnom stilu.



Nastavili smo dalje ulicom Viale Monte Conero uzbrdo sve do raskršća s ulicom Via Cesare Battisti.



Skrenuli smo lijevo na ulicu Via Cesare Battisti, ali nakon dvadesetak metara smo je napustili tako što smo skrenuli desno u ulicu Via Giuseppe Mazzini.



Nakon stopedesetak metara smo stigli do raskršća s ulicom Via Giovanni Falleroni.



Na raskršću smo skrenuli desno, na ulicu Via Giovanni Falleroni, i nakon stotinjak metara stigli do trobrodne konkatedrale sv. Flavijana (concattedrale di San Flaviano).



Konkatedrala sv. Flavijana je sukatedrala biskupije Macerata-Tolentino-Recanati-Cingoli-Treia. 12. lipnja 1805. Papa Pio VI. ju je uzdigao na dostojanstvo male bazilike (počasni naslov za crkvene građevine kojim se želi istaknuti da je neka crkva na osobito važan način u svezi s papom). Gradila se od 13. do 16. stoljeća na mjestu starije katedrale koja je izgrađena prije 11. stoljeća a od nje je ostalo jako malo tragova u današnjoj kripti. Tradicionalno posvećena svetom Flavijanu (Lidia, Turska, 17. veljaće 449.), carigradskom patrijarhu, čija je relikvija stigla iz Giulianove i čuva se u konkatedrali, no trenutno su povjesničari skloniji teoriji da je posvećena svetom Flavijanu od Ricina (3. st. – Helvia Recina, 3. st.) koji je bio prvi biskup rimskog grada Helvia Recina. Početkom 13. stoljeća izgrađena je nova crkva, koju je zatim obnovio kardinal Angelo da Bevagna između 1389. i 1412. godine. Ta je građevina nekoliko puta prepravljana i ukrašavana. Posebnu vrijednost ima kasetirani strop, postavljen 1620. godine. Apsida je ukrašena štukaturama i freskama 1650. godine. Naslikani su Mučeništvo svetog Flavijana, Mučeništvo svete Pauline, Navještenje, Prijenos Svete kuće iz Loreta i Rođenje Gospe. U kripti je pokopano nekoliko biskupa iz Recanatija, dok se u konkatedrali nalaze sarkofazi biskupa Nicolo'a dall'Aste da Forlia (? – 1470.), koji je naručio izgradnju bazilike Svete kuće u Loretu, i pape Grgura XII. (Venecija, oko 1335. – Recanati, 18. listopada 1417.), posljednjeg pape koji nije pokopan u Rimu. Uz baziliku je stara biskupska palača koja je nakon desetljeća zapuštenosti od 1957. godine sjedište Dijecezanskog muzeja.



Pored konkatedrale sv. Flavijana se nalaze srednjovjekovna gradska vrata Porta Romana, poznata i kao Santa Margherita. Vrata su obnovljena 1844. godine. Zanimljivo je da je Recanati imao 14 gradskih vrata, a danas su očuvana njih pet (jednu nismo posjetili, na južnom dijelu grada, Porta Cannella).



Prilikom odlaska iz Recanatija stali smo kod crkve Uznesenja Marijina od Castelnuova (chiesa di Santa Maria di Castelnuovo) iz 12. stoljeća. To je najstarija crkva u Recanatiju i pripadala je benediktincima iz Fonte Avellana. Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu grada. Ima strukturu kolibe od opeke, pravokutnog tlocrta. Pročelje je ukrašeno s tri prozora, središnji je polukružni, a bočni su okrugli. Ispod središnjeg prozora je romanički kameni portal s polukružnim lukom i lunetom. U luneti portala, koja je u bizantskom stilu, nalazi se bareljef (nizak, plitak reljef, kojemu su plastični oblici priljubljeni uz podlogu, za razliku od reljefa koji je jače izbočen) majstora Nikole Anconetana potpisan i datiran 1253. godine te prikazuje Gospu na prijestolju sa svetim Mihaelom i Gabrijelom. Zvonik je najstariji u gradu (12. st.). U crkvi je freska koja prikazuje Bogorodicu s djetetom, a pripisuje se Pietru di Domenicu da Montepulcianu (15 st. – ?).



Karta naselja Recanati s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,74 km.