Viatrix

Venzone je naselje i općina (1 941 stanovnika – 2021. g.) u pokrajini Udine, regija Furlanija-Julijska krajina. Naselje je član udruge I borghi piů belli d'Italia (Najljepša naselja u Italiji – udruga koja promiče male talijanske naseljene centre s kvalifikacijom "izrazitog povijesnog i umjetničkog interesa"). Kroz naselje prolazi cesta SS13 (Strada statale 13 Pontebbana – državna cesta 13 Pontebbana) koja spaja Veneciju, točnije Mestre, te Coccau (Općina Tarvisio) u pokrajini Udine, na talijanskoj-austrijskoj granici. Blizu naselja Venzone prolazi autocesta A23 (Autostrada Alpe-Adria ili Palmanova - Tarvisio). Venzone se prvi put spominje 923. godine kao Clausas de Albiciones; kasnije će Albiciones postati Aventinone, Avenzon, Avenzone pa Venzone. Toponim vjerojatno potječe od av-au, flusslauf (izvor, vodeni tok) pa ime stoga sigurno potječe od potoka Venzonassa. Međutim, prvi službeni dokument u kojem se spominje grad Venzone datira iz 1001. godine. Riječ je o dokumentu cara Otona III (Kesselu, Nizozemska, lipanj ili srpanj 980. - Faleria, Italija, 23. siječnja 1002.) kojom je akvilejskom patrijarhu dodijeljeno ljekovito područje Canal del Ferro. 1258. godine Glizoius od Melsa, koji je postao gospodar naselja, započeo je s izgradnjom utvrde. Podignuo je dvostruke gradske zidine s dubokim jarkom u koji je tekla voda iz potoka Venzonassa. Tlocrt je bio šesterokutnog oblika s nejednakim stranicama. Zidine, visoke 8 metara i široke 1,5 metara, bile su čvrsto usidrene u sustav od 15 kula. 1335. godine feud Venzone ustupljen je Giovanniju Enricu iz Gorice kojeg je naslijedio akvilejski patrijarh Bertrando di San Genesio (Gaskonja, Španjolska, oko 1260. – San Giorgio della Richinvelda, italija 6. lipnja 1350), te je sljedeće godine osvojio grad i pripojio ga patrijarhatu. 1351. godine je ponovno prešao kao feud austrijskom vojvodi Albertu II., a 1381. konačno je postao slobodna zajednica s glasom u furlanskom parlamentu. 1420. godine, kao i cijela Furlanija (bez Gorice i Pordenonea s okolicom), ulazi u sastav Mletačke Republike. 1797. godine Venzone su okupirale francuske trupe, ali nakon sporazuma u Campo Formiu, Austrijanci su ga preuzeli. 1866. godine, nakon trećeg rata za neovisnost (20. lipnja 1866. - 12. kolovoza 1866), Venzone se ujedinio s Italijom. Većina starih zgrada, koje nisu pretrpjele oštećenja tijekom dva svjetska rata, gotovo su potpuno sravnjene sa zemljom u potresu koji je 1976. godine razorio Furlaniju. Grad je obnovljen u što je moguće vjernijem stanju prije potresa.



Šetnju naseljem Venzone smo počeli na njegovom sjevernom dijelu, pored crkve sv. Klare (chiesa di Santa Chiara).



Crkva sv. Klare, izvorno nazvana sv. Marije (Santa Maria) izgrađena je u 13. stoljeću, ali je kroz stoljeća doživjela brojne obnove, od kojih je posljednja bila u 16. stoljeću. Prvo je pripojena staroj bolnici Venzone, a zatim, 1685. godine bivšem samostanu klarisa koji je ukinut 1806. godine. Crkva je teško oštećena u potresu 1976. godine, a njezini ostaci djelomično su obnovljeni i dograđeni. Konkretno, obnovljeno je pročelje na kojem se nalazi portal od bijelog kamena sa šiljastim lukom i rozetom. Unutar crkve još se uvijek mogu vidjeti freske iz 14. stoljeća (Blažena Djevica Marija s djetetom i Sveti Kristofor).



Preko puta crkve sv. Klare su palače Palazzo Marpillero (16. st.) i Palazzo Marzona (16. st.).



Krenuli smo prema jugu, preko potoka Venzonassa koji se nedaleko ulijeva u rijeku Tilment (Tagliamento), mostom Ponte sulla Venzonassa (19. st.).



Ubrzo smo stigli do nekadašnjih sjevernih gradskih vrata Porta Nord. Tu se nalazi kapelica i stari grb Venzonea.



Nastavili smo ulicom Via Mistruzzi prema jugu te prošli između palače Palazzo Orgnani-Martina (16. st.) s dvorištem u sredini i palače Palazzo Radiussi (13. st.).



Zanimljivo je da se, prema poslije viđenoj ploči plana naselja Venzone, u naselju nalaze još dvije palače naziva Radiussi, osim u ulici Via Mistruzzi su na trgu Piazza Municipio i u ulici Via Alberton del Colle.



Malo dalje je trg Piazza Municipio na kojem se nalaze ploča plana naselja Venzone s označenim znamenitostima, komunalna palača Palazzo Comunale, kamena Fontana ottocentesca (fontana iz devetnaestog stoljeća) i palača Palazzo Radiussi (13. st.).



Palača Palazzo Comunale je izgrađena između 1390. i 1410. godine u gotičkom stilu. Građevina se sastoji od dva dijela. Donja s otvorenom ložom i freskama na stražnjem zidu te gornja s prekrasnim nizom prozora u venecijanskom gotičko-cvjetnom stilu. Palača je ukrašena nizom grbova od najstarijih plemićkih obitelji iz Venzonea, zatim orao Akvilejskog patrijarhata i most sa zupcima, grb Venzonea. U sklopu zgrade je toranj sa satom koji ima dva brojčanika, od kojih jedan pokazuje dvadeset i četiri sata. Na tornju, unutar niše, je lav Svetog Marka.



S trga Piazza Municipio smo krenuli prema zapadu i ubrzo stigli do crkve sv. Ivana Krstitelja (chiesa di San Giovanni Battista).



Crkva sv. Ivana Krstitelja je izgrađena u drugoj polovici četrnaestog stoljeća i bila je pripojena susjednom augustinskom samostanu do 1770. godine. Crkva je stradala u potresu 1976. godine, a namjerno nije obnovljena te su njezini ostaci sačuvani kao opomena i uspomena na tu tragediju. Među ruševinama se mogu vidjeti ostaci fresaka i rozeta koja je nekada bila na pročelju. Iz crkve su preuzeti drveni oltar i oltarne pale iz 17. stoljeća te fragmenti kipa Bogorodice s djetetom od pješčenjaka s početka 15. stoljeća.



Od crkve sv. Ivana Krstitelja smo krenuli prema sjeveru ulicom Via Alberton del Colle.



Prošli smo pored palače Palazzo Radiussi (13. st.), potom i palače Palazzo Pozzo (13. st.) te stigli do gradskih zidina u ulici Via Pietro Petrolo.



Vratili smo se do crkve sv. Ivana Krstitelja i skrenuli desno, prema zapadu.



Prošli smo pored nekadašnjeg augustinskog samostana (14. st.) ispred kojeg je bunar, a pored se nalaze dvije spomen ploče žrtvama Prvog svjetskog rata.



Nastavili smo prema zapadu i ubrzo izašli iz starog dijela grada kroz zapadna gradska vrata Porta San Giovanni.



Skrenuli smo lijevo i nastavili između gradskih zidina i ceste SS13.



Kada smo došli do kapelice iz 1907. godine, skrenuli smo lijevo.



Prije nego što smo kroz južna gradska vrata Porta di Sotto opet ušli u stari dio grada Venzone, skrenuli smo lijevo i kratko se prošetali zidinama.



Prošli smo kroz gradska vrata Porta di Sotto,...



...ušli u stari dio grada te odmah skrenuli desno uz gradske zidine i došli do kule Torre Ottagona (Oktogonalna kula).



Od kule smo nastavili prema sjeveru do ulice Via Scaligeri (na desnoj strani se može vidjeti zidine s kruništem i lučni prolaz) na kojoj smo skrenuli lijevo.



Ubrzo smo došli do ulice Via Roma na kojoj smo skrenuli lijevo te smo s lijeve strane ulice vidjeli zgradu s predromaničkom prozorima (Bifore protoromanice).



Prije gradskih vrata Porta di Sotto smo skrenuli desno uz gradske zidine, prošli pored župne crkve sv. Andrije apostola (chiesa parrocchiale di Sant'Andrea Apostolo ili Duomo di Venzone) i kapele sv. Mihovila (cappella di San Michele).



Kada smo došli na početak ulice Via Alberton del Colle skrenuli smo desno, prošli ispod terase i skrenuli desno na stepenište s kojim smo došli do kapele sv. Mihovila.



Kapela sv. Mihovila je mala kružna građevina izgrađena četvrtastim kamenom i datira iz sredine 13. stoljeća, a vjerojatno je prvobitno korištena kao krstionica. Kapela je uništena u potresu 1976. godine, a potom je potpuno obnovljena i restaurirana.



Kapela sv. Mihovila se od 1842. godine koristi kao "muzej mumija" koji se nalazi u kripti koja je u njenom podrumu. Povijest mumija seže u 1647. godinu kada je, pomicanjem sarkofaga iz 14. stoljeća koji se pripisuje članu obitelji Scaligeri, pronađena je prva mumija koja je nazvana po svojim fizičkim značajkama, "grbavac“ (“il gobbo“). Ovaj je fenomen, tijekom stoljeća, utjecao na mnoga tijela koja su ondje pokopana. Između 1825. i 1891. godine izvađeno je četrdesetak mumija, od kojih su neke odnesene u Sveučilišni kabinet u Padovi, Muzej u Beču i katedralu Invalida u Parizu (Saint-Louis-des-Invalides Cathedral).



Od 21 preostale mumije, 15 ih je sačuvano nakon potresa, a neke od njih izložene su u kapeli sv. Mihovila. Otkriveno je da je u grobnicama župne crkve sv. Andrije apostola rasla gljivica, antibiotska parazitska plijesan (Hipha bombicina pers), koja ima moć dehidrirati tijelo u kratkom roku od godinu dana uzrokujući da koža postane pergamentna.



Župna crkva sv. Andrije apostola je izgrađena 1251. godine vjerojatno na mjestu starije crkve iz 6. stoljeća. Ima tlocrt latinskog križa s jednim brodom i transeptom (poprečni brod položen okomito na uzdužne brodove crkve tako da razdvaja svetište) na kojem se pojavljuju lukovi tri apside prezbitera, omeđen s dva tornja. Vanjski dio crkve je raščlanjen poligonalnim apsidama koje su na kutevima ojačane kontraforima koji završavaju piramidalnim vrhovima i kipovima. Od tri portala najzanimljiviji je sjeverni, iz 1308. godine, na kojem je kao kipar radio "majstor Giovanni" (“maestro Giovanni“). U unutrašnjosti crkve su freske iz 14. stoljeća. Unutar zvonika se nalaze četiri koncertna zvona u lidijskoj ljestvici B2, postavljena u furlanskom stilu. Crkva je kao i mnoge građevine u naselju Venzone gotovo potpuno uništena u potresu 1976. godine, ali je kasnije obnovljena.



Nakon obilaska crkve smo krenuli prema istoku, na ulicu Via Roma, prvom smo prilikom skrenuli lijevo, potom odmah desno i nakon pedesetak metara stigli do prije viđenog lučnog prolaza i zidina s kruništem.



Skrenuli smo lijevo i ubrzo stigli do trga Piazza Pidrone, nastavili uz gradske zidine prema sjeveru i stigli do istočnih gradskih vrata Porta San Genesio.



Porta di San Genesio iz 1309. godine je jedini lučni prolaz unutar izvornog kruga zidina koji je ostao netaknut kroz stoljeća. Pokretni most preko jarka povezivao je središte grada s glavnom cestom, Via Julia Augusta Altinate.



Nastavili smo prema zapadu, potom skrenuli desno na ulicu Via Bertrando Patriarca s kojom smo nakon dvjestotinjak metara stigli do ulice Via Mistruzzi.



Skrenuli smo desno, prema sjeveru, izašli iz starog dijela grada kroz nekadašnja gradska vrata Porta Nord, prešli preko potoka Venzonassa mostom Ponte sulla Venzonassa i došli do crkve sv. Klare i završili šetnju.



Vrijedno je napomenuti da se nedaleko od starog grada Venzonea, zapadno stotinjak metara zračne linije, nalazi mletačka utvrda Fortino Veneziano di Colle Nave (17. st.) s koje se pruža lijep pogled na stari grad i na rijeku Tilment (Tagliamento).



Karta naselja Venzone s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,40 km.