Viatrix

Naselje Ližnjan (1.340 stanovnika – 2011. g.) je sjedište istoimene općine (3.965 stanovnika – 2011. g.) i nalazi se na cesti Ž5119 između Medulina i Šišana. Ime naselja se povezuje s Licinius (Licinianum), vlasnikom posjeda iz rimskog doba na području današnjeg Ližnjana. U pisanim se izvorima prvi put spominje 1149. godine kao Lisianum. Do 1331. godine je u posjedu Pulske biskupije, a nakon toga postaje vlasništvo akvilejskoga patrijarha. Kao župa se prvi put spominje 1582. godine.



Auto smo parkirali na šljunčanom parkiralištu pored zgrade Općine Ližnjan.



S parkirališta smo krenuli cestom L50177 (Ližnjanska cesta) na istok, prema zaljevu Kuje.



Cestu L50177 smo slijedili oko 1,5 kilometra sve do raskršća s makadamskom cestom koja prolazi uz zapadni rub zaljeva Kuje.



Zaljev Kuje (Cuvi) je bilo idealno mjesto za sidrenje brodica i brodova vjerojatno još od prapovijesnog doba, te važno sidrište na plovidbenom putu preko Kvarnera u doba prije motornih brodova. Izgleda da zaljev u prapovijesti i antici nije imao infrastrukturu luke. Kuje se kao naselje i luka se prvi put spominje u pisanim izvorima kao Cuvis 1197. godine. Potom se spominje kao Cuve između 1372. i 1472. godine te Cue 1636. godine. Danas se u zaljevu nalazi luka Kuje u kojoj su privezana plovila mještana naselja Ližnjan.



Skrenuli smo lijevo na makadamsku cestu te smo na slijedećem račvanju skrenuli lijevo.



Nakon četiristotinjak metara smo stigli do novog račvanja pored kojeg se nalazi crkva Blažene Djevice Marije od Kuj.



Crkva Blažene Djevice Marije od Kuj je jednobrodna građevina nepravilnog pravokutnog tlocrta s pravokutnom apsidom i preslicom bez zvona na pročelju. Izgrađena je jednostavnim baroknim slogom u 18. stoljeću na temeljima antičkog kompleksa koji je izvorno imao funkciju rezidencijalno-termalnoga objekta, ali je vjerojatno tijekom 5. stoljeća prenamijenjen u sakralni objekt, na što upućuje otkriveni ranokršćanski mozaik.



Uz crkvu Blažene Djevice Marije od Kuj se veže legenda o dolasku kipa Bogorodice s djetetom od Kuj u Ližnjan. Prema legendi je u kamenici u zaljev Kuje doplovila mlada žena s djetetom. Obratila se pastiru te ga poslala u selo da kaže: „Poteci i reci da Majka Božja u Kuje je došla.“ Seljani su mu povjerovali tek kada su crkvena zvona sama počela zvoniti. Tada su došli u zaljev Kuje i pronašli kip Bogorodice s djetetom, te njoj u čast podigli crkvicu. Od tada je slave kao zaštitnicu svoga sela, mora i ribara.



Nastavili smo dalje makadamskom cestom koja prolazi zapadno od crkve Blažene Djevice Marije od Kuj.



Cestom smo došli do uvale Karigadur u kojoj se nalazi kameni mol koji pamti bolja vremena.



Uvala Karigadur se nalazi uz sam ulaz u zaljev Kuje i taj dio morske površine je jedan od najpopularnijih mjesta u Istri za ljubitelje daske za jedrenje i kitesurfinga. Obala naselja Ližnjan se proteže od uvale Mala draga (na sjeveru), preko rta Marlera (na jugu) sve do predjela naziva Kažela (na zapadu). To područje je pretežno prekriveno niskim raslinjem što dokazuje da je tu bura prilično snažna. Samim time smo izabrali vjetrovit dan (čitaj puše bura) za taj izlet. Kada smo se kretali prema sjeveroistoku trebali smo se pomučiti da idemo naprijed (bura puše iz pravca sjeveroistoka) i više puta su nas smočile kapljice koje su "odlepršale" od vala nošene burom. Bura je meni najfascinantniji vjetar. More je tada uzburkano i ima lijepu tamno plavu boju, a valovi su nepravilni. Bura je jak, suh i hladan vjetar. Naziv vjetra je sveslavenskog porijekla koje ima značenje "vihor, zao vjetar".



Nastavili smo dalje makadamskom cestom i ubrzo stigli do uvale Japnenica.



Na mjestu gdje je uvala najdublje ušla u kopno, cesta prolazi između visoke trstike.



Na slijedećem raskršću smo skrenuli desno te nakon nekoliko desetaka metara smo stigli do rampe koja "ne dopušta" prolaz vozilima višim od 2,3 metra. Pored rampe se nalazi tabla s kartom Općine Ližnjan.



Prošli smo ispod rampe i ubrzo stigli do rta Munat veliki na kojem smo bili pomno praćeni pogledima znatiželjnih krava koje su pasle u blizini.



S rta Munata velikog se pruža pogled sve do Učke koja je bila djelomično prekrivena snijegom.



Na samoj stjenovitoj obali pažnju mi je privuklo četiri betonske stepenice i betonski stup koji se nalazi malo dalje. Nije taško zaključiti da su nekada bili povezani, ali čemu su služili nisam saznao.



Na području rta Munat veliki nalazi se Spomenik žrtvama talijanskog ratnog broda "Cesare Rossarol" koji je potonuo 16. studenog 1918. godine oko dvije nautičke milje od rta. Brod je isplovio iz Pule prema Rijeci te je naletio na podvodnu sidrenu minu koja ga je prepolovila. Pramčani i krmeni dio broda su potonuli na dubinu od pedeset metara tristo metara udaljeni jedan od drugog. Od 109 članova posade, preživjelo je njih 36. Brod je bio dugačak 85 metara, širok 8 metara i imao je gaz od 3 metra. Spomenik je izradio akademski kipar Alija Rešić 2012. godine.



Nastavili smo dalje uz obalu prema sjeveru, prošli uz rt Munat srednji blizu kojeg se nalazi polje kupusa, a potom i uz rt Munat krajnji.



Dalje smo prošli uz uvalu Lokvice i...



...negdje na pola puta između uvale Lokvice i uvale Mala draga, na mjestu gdje brdo Svetica (88 mnv) dolazi do izražaja, napustili smo obalnu cestu te skrenuli lijevo.



Cestom smo se udaljavali od mora kroz mediteransku makiju i ušli u zavjetrinu od bure.



Nakon 350 metara skrenuli smo desno i ubrzo stigli do Spomenika palom borcu Đordanu Dobranu iz Drugog svjetskog rata. Spomenik su podigli mještani naselja Šišan, a nalazi se pored impozantnog bora.



Vratili smo se nazad na cestu i nastavili dalje. Mediteranska makija se polako "pretvarala" u mediteransku šumu.



Na mjestu gdje je cesta izašla iz šume, s lijeve strane se nalazi objekt zidan kamenom, a na desnoj je strani metalni kolut za koji nismo odgonetnuli čemu je služio.



Dalje nam je trebalo oko osamsto metara da stignemo do slijedećeg raskršća na kojem smo skrenuli desno.



Ubrzo smo došli do asfaltirane ceste s kojom smo ušli u naselje Ližnjan.



Na drugom raskršću, kod trafostanice, skrenuli smo desno na ulicu Pod vrh.



Na svakom slijedećem raskršću smo išli ravno, prošli smo pored malog parka i došli do ulice Staro selo. U toj ulici smo vidjeli više starih kamenih kuća.



Ulicom smo nastavili ravno sve do raskršća s cestom Ž5119 na kojem se nalazi Spomenik palim borcima.



Na raskršću smo skrenuli desno te nakon pedesetak metara skrenuli lijevo i ubrzo došli do župne crkve sv. Martina.



Župna crkva sv. Martina je trobrodna građevina s tri apside i tridesetmetarskim zvonikom u sklopu sakristije koji je podignut 1890. godine. Župna crkva je izgrađena 1879. godine na mjestu starije i manje jednobrodne crkve. U crkvi se nalazi drveni kip svetog Martina iz sedamdesetih godina 15. stoljeća.



Nadomak crkve je na Martinje, 11. studenog 2015. godine, postavljena Stopa svetog Martina, čime je Ližnjan postao dijelom međunarodne mreže naselja koji posebno njeguju kult svetog Martina.



Od župne crkve smo krenuli ulicom Munat prema istoku.



Prošli smo pored nekadašnje slavine s vodom i zgrade nekadašnje Hrvatske čitaonice koja započela radom 18. srpnja 1897. godine.



Nastavili smo dalje i ubrzo stigli do raskršća s cestom Ž5119. Raskršće je ujedno i središte naselja. S jedne strane raskršća se nalazi park s kamenim raspelom, a s druge strane crkva Blažene Djevice Marije na Muntu.



Crkva Blažene Djevice Marije na Muntu je izgrađena 1704. godine. To je jednobrodna građevina s polukružnom apsidom i zvonikom iznad pročelja. U crkvi se nalazi kip Bogorodice s djetetom iz 15. stoljeća.



Na južnom zidu crkve se nalazi nekadašnja slavina s vodom iz 1919. godine.



Od raskršća smo cestom L50177 prošli uz crkvu Blažene Djevice Marije na Muntu te ubrzo stigli do šljunčanog parkirališta pored zgrade Općine Ližnjan.



Karta Ližnjana s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 8,80 km.