Viatrix

Cesta L50021 (dužine 7,6 km) povezuje cestu Ž5009 (Grožnjan-Šterna), kod zaseoka Mužići, i cestu L50051 (Ponte Porton-Istarske Toplice), u dolini rijeke Mirne, a naselje Završje se nalazi na pola puta.



Naselje Završje (47 stanovnika – 2011. g.) nalazi se na 240 metara visokom brdu i administrativno spada pod općinu Grožnjan. Naselje se prvi put spominje 1102. godine kao Piemonte (talijanski naziv), kada ga je markiz Ulrich II. darovao akvilejskom patrijarhu. Pripadalo je i pazinskim grofovima, a 1374. godine je pripalo austrijskoj vlasti. Za vrijeme austrijske vlasti Završje je postalo feud s kapetanom na čelu. Mletačka Republika je više puta napala naselje u 15. stoljeću, te ga osvojila 1511. godine. 1530. godine Završje je dodijeljeno Giustignanu Contariniju. Obitelj Contarini je vladala naseljem sve do 19. stoljeća, kada je pripao pod Napoleonovu vlast.



Prema staroj istarskoj legendi, Završje su, uz gradiće Grožnjan, Roč, Motovun, Sovinjak i Vrh, izgradili divovi koji su živjeli prije ljudi.



Auto smo parkirali dvjestotinjak metara sjevernije od naselja Završje, pored stare fontane. Prije nego što smo krenuli prema Završju, posjetili smo staru fontanu i ostatke stare uljare, koja se nalazi desetak metara južnije.



Kada smo ušli u naselje, prvo što nam je "zapelo za oko" je župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Crkva se počela graditi 3. kolovoza 1792. godine, a završena je nakon sto godina, te je kasnopaladijevski tip jednobrodne crkve s parovima plitkih kapela, kupolastim svodom nad svetištem i s više oltarnih pala.



Južno od župne crkve nalazi se zgrada stare škole Završje u kojoj se danas nalazi Arheološki muzej Završje.



Između stare škole i župne crkve nalaze se dvije šterne (bunara).



Pored stare škole nalazi se Granična oznaka Motovunske šume koja je bila najznačajnija istarska šuma u doba Mletačke Republike. Hrastovo drvo iz Motovunske šume se koristilo za izgradnju trupova brodova. Ova se oznaka nalazila na Ponte Portonu, a potječe iz 18. stoljeća.



Ispred župne crkve se nalazi trg pored kojeg prolazi cesta L50021. Dalje na zapad, popločenom Romaničkom ulicom, ulazi se u dio naselja koji je bio omeđen dvostrukim zidinama, koje su danas djelomično vidljive. Nekada su se tu nalazila gradska vrata.



Romaničkom ulicom smo došli do kaštela iz 11. stoljeća, poznatiji kao palača plemenitih Contarinija. Kaštel se sastoji od gospodarskog dijela, koji je imao stambenu svrhu, i gospodarskih zgrada koje zajedno okružuju dvorište.



Malo južnije od kaštela se nalazi crkva Blažene Djevice Marije od Svete Krunice. Crkva se nalazi na samom vrhu brda, te je bila župna crkva do 1794. godine. Izgrađena je u 16. stoljeću sa zvonikom visokim 22 metara, koji je služio i kao osmatračnica. 1634. godine crkva je renovirana i dobiva bočni brod, te postaje dvobrodna.



Zanimljivo je da je crkva Blažene Djevice Marije od Svete Krunice imala u vlasništvu kalež iz 1476. godine. Crkva ga je prodala, u 18. stoljeću, zbog gradnje nove župne crkve i od tada je u kolekciji bankarske obitelji Rotschild, a danas se nalazi u muzeju Louvre u Parizu.



Dalje smo nastavili prema jugu i izašli iz povijesne jezge kroz Južna gradska vrata.



Južna gradska vrata vjerojatno su izgrađena u 12. stoljeću, zadnji put rekonstruirana 1879. godine, a u cijelosti obnovljena 2002. godine. S lijeve strane iznad vrata nalazi se grb obitelji Contarini, dok se s desne strane nalazi reljef iz rimskog doba. Na tom reljefu se nalaze likovi iz grčke i rimske mitologije: Arijadna (Minosova kći, izbavila je Tezeja iz labirinta tako da mu je dala klupko vune) i Bakho (rimski bog plodnosti zemlje, vegetacije, vina, žena, bog-bik).



Nekih dvadesetak metara južnije nalazi se crkva sv. Roka izgrađena 1556. godine, u gotičkom stilu, dok je u 18. stoljeću pregrađena.



Spustili smo se do asfaltirane ceste, L50021, i skrenuli desno.



Cestom smo prošli pored župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije i došli do raskršća s asfaltiranom nesvrstanom cestom koja vodi prema zaseoku Čirkoti i mjesnom groblju Završje, te skrenuli lijevo na nju.



Cesta se uspinje sve do zaseoka Čirkoti (293 mnv), s kojeg se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Mirne (sve do ušća u Jadransko more), te na naselja Kostanjica, Motovun i Oprtalj.



Na izlazu iz zaseoka, s desne strane ceste, nalazi se lokva.



Nakon lokve, cesta se počinje lagano spuštati. Nakon nekih 500 do 600 metara stigli smo do groblja.



Na groblju se nalazi crkva sv. Prima i Felicijana iz 12 stoljeća. U crkvi se nalaze dva sloja fresaka iz 13. i 15. stoljeća.



Nazad smo se vratili istom cestom, dužine 1,5 km, preko zaseoka Čirkoti, do raskršća s cestom L50021, na kojem smo skrenuli lijevo i stigli do stare fontane (gdje smo parkirali auto).



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,76 km.