Viatrix

25.11.2019., ponedjeljak

Slap Copot – suh, suh i opet suh

Na cesti D44, koja povezuje dva čvora na Istarskom ipsilonu (čvor Nova Vas na A9 i čvor Lupoglav na A8), nalazi se grad Buzet. Na samom ulazu u Buzet iz pravca Lupoglava (istoka), poslije benzinske pumpe, nalazi se raskršće s nesvrstanom asfaltiranom cestom (na desnoj strani) koja vodi u Naselje Korenika (dio naselja Sveti Martin, Grad Buzet) i dalje u naselje Stranu.



Naselje Strana (56 stanovnika – 2011. g.) se nalazi na području Grada Buzeta. Auto smo parkirali na travnatom proširenju pored ceste, na mjestu gdje se nalazi putokaz za Penjalište Sopot.



Krenuli smo u smjeru putokaza za Penjalište Sopot, poljskom cestom.



Nakon pedesetak metara napustili smo poljsku cestu i skrenuli lijevo na šumski put.



Na slijedećem račvanju šumskih putova skrenuli smo na lijevi put, te smo se dalje držali glavnog šumskog puta s kojim smo došli u podnožje slapa Copot,...



...gdje se nalazi polušpilja.



Slap Copot se nalazi na potoku Rečica, te je zanimljiv jer prolazi kroz rupu u stijeni na njegovom vrhu. Nažalost slap je bio suh, a kada je u punom sjaju visok je 30 metara.



Nakon razgledavanja, krenuli smo istim putem nazad sve do prvog račvanja, gdje smo skrenuli desno, uzbrdo,...



...te smo na slijedećem račvanju opet skrenuli desno, uzbrdo.



Pred kraj puta, blizu izlaska na asfaltiranu cestu, nalazi se kapelica.



Kada smo izašli na asfaltiranu cestu skrenuli smo desno, uzbrdo.



Vijugava asfaltirana cesta se uspinje do kraja naselja Strana, gdje nastavlja makadamska cesta. Na tom mjestu smo skrenuli lijevo na šumski put.



Nakon dvadesetak metara smo stigli iza crkve Majke Božje od Zdravlja.



Napravili smo krug oko crkve, provirili u njenu unutrašnjost, te se istim putem vratili na asfaltiranu cestu.



Krenuli smo nazad asfaltiranom cestom, ali smo nakon nekih stotinjak metara došli do drvenog putokaza na kojem piše "CLIMBING 10 min". Skrenuli smo lijevo, u smjeru putokaza, na poljsku cestu.



Poljskom cestom smo došli do korita potoka Rečica, gdje smo skrenuli desno, nizvodno.



Korito potoka je "uklesano" u stijenu i izgleda kao mali riječni kanjon.



Koritom smo došli na sam vrh slapa Copot, s kojeg se pruža prekrasan pogled na Buzet.



Nakon kratkog odmora i uživanja u pogledu krenuli smo nazad istim putem sve do asfaltirane ceste.



Na asfaltiranoj cesti smo skrenuli lijevo i nakon petstotinjak metara spuštanja krivudavom cestom smo došli do polazišta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 3,67 km.


- 20:09 - Komentari (20) - Isprintaj - #

18.11.2019., ponedjeljak

Završje – slikovito naselje iznad rijeke Mirne

Cesta L50021 (dužine 7,6 km) povezuje cestu Ž5009 (Grožnjan-Šterna), kod zaseoka Mužići, i cestu L50051 (Ponte Porton-Istarske Toplice), u dolini rijeke Mirne, a naselje Završje se nalazi na pola puta.



Naselje Završje (47 stanovnika – 2011. g.) nalazi se na 240 metara visokom brdu i administrativno spada pod općinu Grožnjan. Naselje se prvi put spominje 1102. godine kao Piemonte (talijanski naziv), kada ga je markiz Ulrich II. darovao akvilejskom patrijarhu. Pripadalo je i pazinskim grofovima, a 1374. godine je pripalo austrijskoj vlasti. Za vrijeme austrijske vlasti Završje je postalo feud s kapetanom na čelu. Mletačka Republika je više puta napala naselje u 15. stoljeću, te ga osvojila 1511. godine. 1530. godine Završje je dodijeljeno Giustignanu Contariniju. Obitelj Contarini je vladala naseljem sve do 19. stoljeća, kada je pripao pod Napoleonovu vlast.



Prema staroj istarskoj legendi, Završje su, uz gradiće Grožnjan, Roč, Motovun, Sovinjak i Vrh, izgradili divovi koji su živjeli prije ljudi.



Auto smo parkirali dvjestotinjak metara sjevernije od naselja Završje, pored stare fontane. Prije nego što smo krenuli prema Završju, posjetili smo staru fontanu i ostatke stare uljare, koja se nalazi desetak metara južnije.



Kada smo ušli u naselje, prvo što nam je "zapelo za oko" je župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije. Crkva se počela graditi 3. kolovoza 1792. godine, a završena je nakon sto godina, te je kasnopaladijevski tip jednobrodne crkve s parovima plitkih kapela, kupolastim svodom nad svetištem i s više oltarnih pala.



Južno od župne crkve nalazi se zgrada stare škole Završje u kojoj se danas nalazi Arheološki muzej Završje.



Između stare škole i župne crkve nalaze se dvije šterne (bunara).



Pored stare škole nalazi se Granična oznaka Motovunske šume koja je bila najznačajnija istarska šuma u doba Mletačke Republike. Hrastovo drvo iz Motovunske šume se koristilo za izgradnju trupova brodova. Ova se oznaka nalazila na Ponte Portonu, a potječe iz 18. stoljeća.



Ispred župne crkve se nalazi trg pored kojeg prolazi cesta L50021. Dalje na zapad, popločenom Romaničkom ulicom, ulazi se u dio naselja koji je bio omeđen dvostrukim zidinama, koje su danas djelomično vidljive. Nekada su se tu nalazila gradska vrata.



Romaničkom ulicom smo došli do kaštela iz 11. stoljeća, poznatiji kao palača plemenitih Contarinija. Kaštel se sastoji od gospodarskog dijela, koji je imao stambenu svrhu, i gospodarskih zgrada koje zajedno okružuju dvorište.



Malo južnije od kaštela se nalazi crkva Blažene Djevice Marije od Svete Krunice. Crkva se nalazi na samom vrhu brda, te je bila župna crkva do 1794. godine. Izgrađena je u 16. stoljeću sa zvonikom visokim 22 metara, koji je služio i kao osmatračnica. 1634. godine crkva je renovirana i dobiva bočni brod, te postaje dvobrodna.



Zanimljivo je da je crkva Blažene Djevice Marije od Svete Krunice imala u vlasništvu kalež iz 1476. godine. Crkva ga je prodala, u 18. stoljeću, zbog gradnje nove župne crkve i od tada je u kolekciji bankarske obitelji Rotschild, a danas se nalazi u muzeju Louvre u Parizu.



Dalje smo nastavili prema jugu i izašli iz povijesne jezge kroz Južna gradska vrata.



Južna gradska vrata vjerojatno su izgrađena u 12. stoljeću, zadnji put rekonstruirana 1879. godine, a u cijelosti obnovljena 2002. godine. S lijeve strane iznad vrata nalazi se grb obitelji Contarini, dok se s desne strane nalazi reljef iz rimskog doba. Na tom reljefu se nalaze likovi iz grčke i rimske mitologije: Arijadna (Minosova kći, izbavila je Tezeja iz labirinta tako da mu je dala klupko vune) i Bakho (rimski bog plodnosti zemlje, vegetacije, vina, žena, bog-bik).



Nekih dvadesetak metara južnije nalazi se crkva sv. Roka izgrađena 1556. godine, u gotičkom stilu, dok je u 18. stoljeću pregrađena.



Spustili smo se do asfaltirane ceste, L50021, i skrenuli desno.



Cestom smo prošli pored župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije i došli do raskršća s asfaltiranom nesvrstanom cestom koja vodi prema zaseoku Čirkoti i mjesnom groblju Završje, te skrenuli lijevo na nju.



Cesta se uspinje sve do zaseoka Čirkoti (293 mnv), s kojeg se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Mirne (sve do ušća u Jadransko more), te na naselja Kostanjica, Motovun i Oprtalj.



Na izlazu iz zaseoka, s desne strane ceste, nalazi se lokva.



Nakon lokve, cesta se počinje lagano spuštati. Nakon nekih 500 do 600 metara stigli smo do groblja.



Na groblju se nalazi crkva sv. Prima i Felicijana iz 12 stoljeća. U crkvi se nalaze dva sloja fresaka iz 13. i 15. stoljeća.



Nazad smo se vratili istom cestom, dužine 1,5 km, preko zaseoka Čirkoti, do raskršća s cestom L50021, na kojem smo skrenuli lijevo i stigli do stare fontane (gdje smo parkirali auto).



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 4,76 km.


- 18:43 - Komentari (18) - Isprintaj - #

11.11.2019., ponedjeljak

Betiga – cestom benediktinaca

Betiga je zaseok koji administrativno spada pod naselje Peroj, Grad Vodnjan. Područje Betige je naseljeno još od doba rimljana (1. do 5. st.), ali je naziv dobilo po nekadašnjim vlasnicima, španjolskoj obitelji Bettica, koji su bježeći od španjolske kraljevske vlasti, u srednjem vijeku, došli na vodnjanštinu.



Na cesti Ž5115, koja povezuje Pulu, Fažanu, Peroj i Barbarigu, na samom ulazu u Barbarigu iz pravca Peroja, nalazi se raskršće na kojem se skreće desno za Betigu (pratiti prometni znak). Nekih tisuću metara od raskršća (pratiti glavnu cestu) nalaze se ostaci crkve sv. Agneze, pored kojih smo parkirali auto.



Crkva sv. Agneze je izgrađena u 5. stoljeću na mjestu mauzoleja iz 2. stoljeća. Crkva je vjerojatno imala funkciju grobljanske crkve, jer je oko nje pronađeno više grobova.



Od crkve smo krenuli cestom na jugozapad. Nakon nekih 400 metara smo stigli do ostataka samostana sv. Andrije.



Jezgru samostana sv. Andrije je činila trolisna kapela iz 5. stoljeća. Kapela je kasnije uklopljena u trobrodnu baziliku. Vjerojatno je cijeli kompleks pripadao benediktincima. Između 7. i 9. stoljeća samostan je potpuno obnovljen, a napušen je u 13. stoljeću zbog epidemije kuge.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 461 m.


- 21:14 - Komentari (23) - Isprintaj - #

04.11.2019., ponedjeljak

Mošćenice – utvrđeni grad između Kvarnera i Učke

Naselje Mošćenice (301 stanovnika – 2011. g.) smjestilo se na litici (173 mnv) iznad istočne obale Istre i administrativno spada pod općinu Mošćenička Draga. Do naselja se može doći iz dva pravca, cestom Ž5082 iz pravca Mošćeničke Drage i cestom L58064 iz pravca Brseča.



Mošćenice se prvi put spominju 1374. godine kao samostalna komuna u sastavu Kastavske gospoštije, dok 1637. godine dobivaju gradski statut.



Auto smo parkirali na parkiralištu udaljenom dvjestotinjak metara od naselja Mošćenice iz pravca Mošćeničke Drage, te smo krenuli prema Mošćenicama.



Ušli smo u naselje i nakon prve kuće, s lijeve strane, skrenuli lijevo na panoramsku šetnicu oko povijesne jezgre, koja današnji izgled dobiva u srednjem vijeku kada je opasana nizom kuća koje su stvarale obrambeni bedem. Šetnica je povezana stazom koja se spušta sve do plaže Sveti Ivan.



Sa šetnice se pruža prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev i na otoke Cres i Krk.



Šetnica završava ispred gradske lože (17. stoljeće), tzv. Stražnice. Gradska loža je služila, tijekom povijesti, kao gradska vijećnica, tržnica, okupljalište...



Pored gradske lože se nalaze gradska vrata iz 17. stoljeća s habsburškim grbom, kroz koja smo ušli u povijesnu jezgru.



Uskim gradskim uličicama došli smo do župne crkve sv. Andrije.



Župna crkva je nekoliko puta proširivana, a današnji izgled je dobila u 18. stoljeću.



Iza crkve se nalazi trg Kostinac, na kojem se nekada nalazilo groblje, a danas je prekrasan vidikovac s pogledom na Mošćeničku Dragu, dok se u daljini nadziru Opatija, Kastav i Rijeka.



Uskim uličicama smo se vratili do gradskih vrata i izašli iz povijesne jezgre.



Skrenuli smo lijevo na cestu koja vodi prema Brseču i nakon stotinjak metara stigli do crkve sv. Sebastijana iz 1501. godine.



Nakon što smo razgledali crkvu, vratili smo se nazad i skrenuli lijevo prema mjesnom groblju Moščenice.



Uz groblje se nalazi crkva sv. Bartola iz 1628. godine.



Crkva sv. Sebastijana i crkva sv. Bartola imaju karakterističan trijem (lopica).



Nastavili smo na zapad uskom asfaltiranom cestom. Cilj nam je bio put koji će nas odvesti na brdo Kalvarija.



Cestom smo došli do račvanja. Desna cesta vodi u zaseok Selce, a lijeva prema naselju Grabrova i dalje šumskim putevima sve do vrha Vojak (1396 m), najviši vrh planine Učke.



Mi smo nastavili lijevo prema Grabrovi, ali nakon nekih dvjestotinjak metara, kada smo stigli do oštrog desnog zavoja, odlučili smo se vratiti nazad, jer smo se udaljavali od brda Kalvarija.



Ponovno smo došli do račvanja i produžili prema Mošćenicama, ali nakon nekih pedesetak metara, na uzvisini s desne strane ceste, primijetili smo šumski put.



Popeli smo se na šumski put s kojim smo došli do ograde vodozaštitnog područja.



Skrenuli smo desno uz ogradu, potom lijevo, opet uz ogradu. Ubrzo smo stigli do lijepo održavanog šumskog puta uz koji se nalazi suhozid, te skrenuli desno, uzbrdo.



Ubrzo smo stigli do kapele Križnog puta na brdu Kalvarija.



Nakon razgledavanja, krenuli smo nazad šumskim putem nizbrdo.



Kada smo stigli račvanja, na kojem se nalaze ostaci kapele, skrenuli smo lijevo.



Put vodi sve do asfaltirane ceste koja povezuje naselje Mošćenice sa zaseokom Selce i naseljem Grabrova.



Na asfaltiranoj cesti smo skrenuli desno, te nakon stotinjak metara stigli do raskršća gdje se "spajaju" ceste Ž5082 i L58064, pored mjesnog groblja Mošćenice s jedne strane, te kaštela s druge strane.



Na raskršću smo skrenuli lijevo, prema Mošćeničkoj Dragi i nakon nekih 400 metara stigli do parkirališta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,94 km.


- 20:25 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Prosinac 2019 (2)
Studeni 2019 (4)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (4)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (4)
Svibanj 2019 (4)
Travanj 2019 (5)
Ožujak 2019 (4)
Veljača 2019 (4)
Siječanj 2019 (5)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Karta s lokacijama i rednim brojevima izleta

E-mail

Popis izleta