Betiga je zaseok koji administrativno spada pod naselje Peroj, Grad Vodnjan. Područje Betige je naseljeno još od doba rimljana (1. do 5. st.), ali je naziv dobilo po nekadašnjim vlasnicima, španjolskoj obitelji Bettica, koji su bježeći od španjolske kraljevske vlasti, u srednjem vijeku, došli na vodnjanštinu.
Na cesti Ž5115, koja povezuje Pulu, Fažanu, Peroj i Barbarigu, na samom ulazu u Barbarigu iz pravca Peroja, nalazi se raskršće na kojem se skreće desno za Betigu (pratiti prometni znak). Nekih tisuću metara od raskršća (pratiti glavnu cestu) nalaze se ostaci crkve sv. Agneze, pored kojih smo parkirali auto.
Crkva sv. Agneze je izgrađena u 5. stoljeću na mjestu mauzoleja iz 2. stoljeća. Crkva je vjerojatno imala funkciju grobljanske crkve, jer je oko nje pronađeno više grobova.
Od crkve smo krenuli cestom na jugozapad. Nakon nekih 400 metara smo stigli do ostataka samostana sv. Andrije.
Jezgru samostana sv. Andrije je činila trolisna kapela iz 5. stoljeća. Kapela je kasnije uklopljena u trobrodnu baziliku. Vjerojatno je cijeli kompleks pripadao benediktincima. Između 7. i 9. stoljeća samostan je potpuno obnovljen, a napušen je u 13. stoljeću zbog epidemije kuge.