Viatrix
18.05.2020., ponedjeljak
Zaboravljena naselja Svetog Dionizija i Svetog Jurja
Na cesti D44 (čvor Nova Vas, A9 – čvor Lupoglav, A8), oko dva kilometara od čvora Nova Vas, nalazi se raskršće s cestama L50042 (Nova Vas-Brtonigla) i L50043 (Donji Srbani). Cesta 50043 prolazi kroz zaseok Donji Srbani i dolazi do mjesnog groblja Nova Vas, gdje smo parkirali auto.
 Od groblja smo krenuli na jug, a potom na jugoistok. Nakon dvjestotinjak metara stigli smo do lokaliteta poznatog kao Sveti Dionizij.  Na tom lokalitetu se nalaze jedva vidljivi ostaci kaštelira Svetog Dionizija, koji je dobio ime po nekadašnjoj crkvi. Crkva koju je spomenuo veronski biskup Agostino Valier (Venecija, 7. travanj 1531. - Rim, 23. svibnja 1606.) 1580. godine, povodom njegovog pastoralnog pohoda, podignuta je u središtu nekadašnjeg naselja, a srušena je 1820. godine. Navodno, zidine kaštelira su bile vidljive još početkom 20. stoljeća.  Od kaštelira smo nastavili prema zapadu, uz liticu. S ovog područja se pruža prekrasan pogled na dolinu rijeke Mirne. Kada se pogleda prema zapadu vidi se 1378 metara dugačak viadukt Mirna na Istarskom ipsilonu (A9) sve do ušća rijeke Mirne u Jadransko more kod naselja Antenal.  Potom smo krenuli na sjever, prema groblju.  Na mjesnom groblju Nova Vas nalazi se crkva sv. Mihovila. Crkva je do 1540. godine bila župna crkva, tada je izgrađena nova crkva u samom naselju Nova Vas.  Dalje smo krenuli na sjeverozapad, asfaltiranom cestom. Nakon tristotinjak metara skrenuli smo lijevo na makadamsku šumsku cestu.  Putem smo nabrali za ručak, lijepi broj šparuga zavidne veličine.  Kada smo prošli između 700 i 800 metara šumske ceste s desne strane smo primijetili dva kamena stupa. Nisam uspio odgonetnuti njihovu svrhu, ali meni najviše izgledaju kao da su imali svrhu neke oznake na nekadašnjoj srednjovjekovnoj cesti.  Malo dalje, s lijeve strane ceste, nalazi se edukativna tabla o špilji Srbani. Spustili smo se stotinjak metara nizbrdo, prema dolini rijeke Mirne, ali špilju, nažalost, nismo pronašli.  Nastavili smo šumskom cestom dalje prema zapadu, te smo nakon 200 do 300 metara stigli do proširenja na kojem se nalazi više edukativnih tabla. Nama je bila posebno interesantna ona na kojoj piše o lokalitetu Sveti Juraj (poznat i kao Santi Quaranta), pored koje počinje šumski šljunčani put.  Krenuli smo šljunčanim putem i nakon pedesetak metara stigli do ostataka crkve sv. Jurja.  Nekih stotinjak metara, šumskim putem zapadno od crkve nalaze se ostaci sjevernih zidina kaštela Sveti Juraj (Santi Quaranta).  Kaštel Sveti Juraj je smješten na važnom strateškom mjestu. Kaštel je bio nastanjen za vrijeme Rimskog Carstva, a bio je izuzetno važan u ranom srednjem vijeku. Bio je trapezoidnog oblika u svom tlocrtu, a opasan zidinama debljine oko 1,6 metara, koje su sačuvane u njegovom sjevernom djelu. Crkva sv. Jurja je jedina donekle sačuvana građevina unutar zidina.  Kaštel je zadnji put bio obnovljen u drugoj polovici 13. stoljeća, a dao ga je obnoviti njegov tadašnji vlasnik akvilejski (oglejski) patrijarh. Zanimljivo je da se na jednoj kuli kaštela palila vatra kako bi usmjerila pomorce na siguran pravac do luke Pišine na rijeci Mirni. 1545. godine Alessandro Soranza kupuje kaštel za 1627 dukata s obvezom isplaćivanja dijela prihoda za održavanje crkava sv. Jurja i sv. Mihovila. Bartolomeo i Bertuccio Manzini iz Buja su bili zadnji vlasnici, koji su ga posjedovali do sredine 19. stoljeća. U to doba je kaštel počeo ubrzano propadati.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 2,21 km.  |
