Viatrix
29.06.2020., ponedjeljak
Sveti Ivan od Šterne – paladijanizam u Istri
Oko 2,5 kilometara sjeverno od Baderne, na cesti Ž5209, nalazi se raskršće s cestom L50095 koja vodi do ceste D48 (Tinjan). Petstotinjak metara od raskršća je naselje Sveti Ivan, poznatiji kao Sveti Ivan od Šterne. Prvi dio imena je dobilo po župnoj crkvi dok drugi dio dobilo po izvoru vode iz kojeg je, u prošlosti, voda odvedena u cisternu. Naselje administrativno spada pod Općinu Višnjan, te je po popisu stanovništva od 2011. godine imalo 17. stanovnika. 1102. godine naselje se prvi put spominje u darovnici markgrofa Urlicha II u kojoj selo Cisternu (Villa Cisterna) daruje akvilejskoj crkvi.
 Šetnju naseljem Sveti Ivan od Šterne, izgrađenom na uzvisini od 297 mnv, započeli smo na šljunčanom parkiralištu s kojeg se pruža lijep pogled sve do Jadranskog mora. Parkiralište se nalazi u samom ulazu u naselje iz pravca raskršća s cestom Ž5209.  Od parkirališta smo krenuli prema sjeveroistoku, u pravcu župne crkve sv. Ivana Krstitelja. Na putu prema crkvi zaustavili smo se kod replike "bazena" starokršćanske krstionice iz Poreča. Pored krstionice se nalazi kip sv. Ivana Krstitelja koji je postavljen 2008. godine.  Nastavili smo dalje i stigli do mjesnog groblja sa župnom crkvom sv. Ivana Krstitelja. Groblje i crkva se nalaze na ostacima prapovijesne gradine i rimske ruralne građevine s vodospremom.  Župna crkva sv. Ivana Krstitelja je izgrađena u 16. st na mjestu starije crkve koja se s grobljem prvi put spominje 1258. godine. Na pročelju crkve se nalazi zvonik visok 25 metara.  Uz južni zid mjesnog groblja krenuli smo prema istoku, te nakon 180 metara stigli do ulaza u posjed u kojem se nalazi palača s monumentalnim klasicističkim pročeljem.  Palaču je izgradila obitelj Polesini u 17. stoljeću u paladijanskom stilu (inspiriran djelima slavnog talijanskog arhitekta, Andrea Palladio) na mjestu starijeg kaštela, navodno prema nacrtima samog Andree Palladija (Padova, 30. studenog 1508. - Vicenza, 19. kolovoza 1580.). Projekt je bio naručen kada je gospodar Svetog Ivana od Šterne bila plemićka obitelj Scampicchio. Oko palače je bio uređen park, a kroz stražnji izlaz se dolazio do nekadašnje cisterne.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 336 m.  |
22.06.2020., ponedjeljak
Dubrova – izložba pod nebom
Na samom sjevernom izlazu iz Labina, na cesti D66 (Pula – Matulji), nalazi se stancija Dubrova. Dubrova administrativno spada pod naselje Štrmac, Općina Sveta Nedelja. U stanciji se nalazilo veliko imanje obitelji Lazzarini-Battiala. Danas je Dubrava poznata po parku skulptura.
 Park skulptura Dubrova se prostire na 40 hektara i na njemu je, pod nebom, postavljeno 66 od ukupno 82 skulpture koje su nastale u parku. Neke skulpture su postavljene izvan parka (Labin, Rabac, Raša, Nedešćina, Kršan, Pićan, Zagreb, Vukovar i Ilok). Od 1970. godine u izradi skulptura, u parku, sudjelovalo je 79 autora iz 18 zemalja Europe, Azije i Sjeverne Amerike.  Auto smo parkirali na velikom parkiralištu ispred zgrade info centra parka.  S parkirališta smo krenuli prema sjeverozapadu i nakon osamdesetak metara ušli u Park skulptura Dubrova.  Odlučili smo da šetnju parkom započnemo uz južni rub, tako da smo krenuli stazom koja vodi na jugozapad.  Kada smo se približili granici parka skrenuli smo na stazu koja vodi na sjeverozapad. Stazu smo pratili dok nismo došli do Bijele ceste. Bijela cesta je jedinstveni umjetnički projekt u mozaiku koji se sastoji od 16 umjetničko-prostornih dionica. Svaka dionica je duga 25 metara.  Prošetali smo se do kraja Bijele ceste i skrenuli lijevo na popločenu stazu.  S desne strane popločene staze nalazi se amfiteatar koji je smješten u dolini Dolac.  Amfiteatar Dolac je djelo hrvatskog kipara i grafičara Josipa Diminića (Sveti Lovreč kraj Labina 17. lipnja 1937. - Labin 17. svibnja 2019.). On je jedan od začetnika manifestacije (udruge) Mediteranski kiparski simpoziji (MKS), koja upravlja parkom.  Od amfiteatra smo krenuli prema zapadu i nakon 180 metara skrenuli desno, te došli do najviše točke parka s koje se vidi labinski vodotoranj.  Dalje smo nastavili prema sjeveroistoku do granice parka, potom smo skrenuli desno, na stazu koja vodi do mjesta gdje smo ušli u Park skulptura Dubrova, te nastavili do parkirališta ispred zgrade info centra.  Karta s lokacijom Dubrove.  Dužina rute 2,21 km.  |
15.06.2020., ponedjeljak
Tinjan – gradska vlast pod ladonjom
Na cesti D48 (čvor Baderna, A9 - čvor Rogovići, A8) nalazi se naselje Tinjan (417 stanovnika – 2011. g.). Tinjan je sjedište istoimene općine (1.684 stanovnika – 2011. g.). U doba rimljana, tadašnji Attinianum je nadziralo prometnicu prema Tarsatici. Potom se spominje 1177. godine u ispravi pape Aleksanra III. kao župa Antoniana. U 14. stoljeću naselje je bilo dio Pazinske grofovije, te je bilo utvrđeno zidinama i kulama zbog blizine mletačkog posjeda Sveti Lovreč. Danas je Općina Tinjan poznata kao Općina istarskog pršuta.
 Šetnju smo započeli ispred kalvarije koja je podignuta 1894. godine.  Pored kalvarije se nalazi crkva sv. Križa koja je izgrađena krajem 13. stoljeća u romaničkom slogu.  Od crkve smo, ulicom, krenuli prema jugoistoku. Nakon dvjestotinjak metara smo stigli do Vidikovca pod ladonjom i županskog stola. S vidikovca se pruža lijepi pogled na Limsku dragu.  U hladu ladonje se nalazi županski stol, okrugli kameni stol s dvanaest kamenih sjedišta. Stol je predstavljao svjetovnu vlast. Oko njega su zasjedali predstavnici naroda ("stareji") i suci ("žudihi") predvođeni županom. Tu su se donosile pravne, pravosudne i gospodarske odluke važne za zajednicu. Postoji legenda da su tinjanski "stareji" birali župana buhom. Sjeli su oko stola i u rupu u sredini stavili buhu, te je onaj kome bi buha skočila u bradu postao župan. Pored županskog stola se nalazi kip Svetog Ivana Nepomuka, zaštitnika protiv poplava, graditelja mostova, ispovjednika, siromašnih i kraljica. Uz zapadni rub vidikovca je građevina na čijoj se fasadi nalazi, namjerno, neožbukani dio u obliku konture Istre.  Od vidikovca smo krenuli na sjever uskom popločenom ulicom. Na samom početku ulice se nekad nalazio pokretni most i gradska vrata s dvoglavim orlom iznad ulaza. Ulica dalje vodi u utvrđeni dio grada koji se zvao Get ili Geto.  S lijeve strane ulaza se nalazi zgrada na kojoj su vidljivi ostaci nekadašnjih zidina. Ako se pažljivo promatra zagrada na početku ulice s lijeve strane, mogu se vidjeti sazidani lučni otvori odvojeni stupovima. Tu se nalazila gradska loža. Sjeverni kut te iste fasade je posebno oblikovan jer se tu nalazio stup srama.  Kada smo prošli nekadašnju gradsku ložu skrenuli smo desno i prošli kroz kamenu voltu.  Uskom ulicom smo došli do barokne kuće Depiera. Kuća je izgrađena 1670. godine, dok su klasicistički trijem s arkadama i cisterna iz 1820. godine. Nasuprot se nalazi manja kuća, iste obitelji, izgrađena 1835. godine. Kuća ima zanimljiv lučni portal dvorišta koji se naslanja na ostatke gradske kule.  Prošli smo pored Kuće Depier i na slijedećem raskršću skrenuli lijevo, te došli do trga na kojem se nalazi župna crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja.  Župna crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja je izgrađena 1773. godine u ranom neoklasicističkom slogu. Crkva ima elemente baroka i rokokoa, posebno u njenom unutrašnjem uređenju. Na pročelju se nalaze tri niše, a u svakoj se nalazi po jedan kip. U središnjoj niši, iznad ulaza je kip Bogorodice s djetetom, u lijevoj je kip sv. Šimuna, dok je u desnoj kip sv. Jude Tadeja. Na mjestu župne crkve nekada su se nalazile dvije crkve, veća posvećena sv. Šimunu, a manja i starija sv. Antonu.  Nekoliko metara sjeverozapadno od župne crkve se nalazi zvonik visok 28 metara. Zvonik je izgrađen 1762. godine.  Od trga, na kojem se nalazi župna crkva, krenuli smo ulicom koja vodi prema jugozapadu. Ulicom smo izašli iz nekada utvrđenog dijela grada, prošli pored spomenika Tinjancima nastradalima u Drugom svjetskom ratu, te došli na raskršće s ulicom koja vodi do crkve sv. Križa i tinjanske kalvarije.  Na raskršću smo skrenuli desno prema početnoj točki šetnje.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 783 m.  |
08.06.2020., ponedjeljak
Lindar – čuvar Pazina
Oko 2,5 kilometara od Pazina na cesti D64 (Pazin - Vozilići) nalazi se raskršće za naselje Lindar. Lindar je naselje od 402 stanovnika (2011.) i administrativno spada pod Grad Pazin.
 Auto smo parkirali pored mjesnog groblja na kojem se nalazi crkva sv. Martina. Crkva je izgrađena u 14. stoljeću u romaničkom slogu. Do nedavno je bila pokrivena kamenim pločama (škriljama).  Od groblja smo krenuli prema jugoistoku, te smo na prvom raskršću skrenuli lijevo.  Nakon 250 metara smo stigli do crkve sv. Katarine. Crkva je izgrađene 1392. godine te je služila kao župna crkva sve do 1860. godine. U crkvi se nalaze freske nepoznatog autora, od kojih je najpoznatija Živi Križ koja je datirana 1409. godine glagoljaškim natpisom. Na pročelju crkve se nalazi trijem s gotičkim profiliranim prolazima.  Preko puta crkve sv. Katarine nalazi se monumentalni kameni luk, a dalje u dvorištu se nalazi zgrada s istaknutim kruništem, poznata kao vila Baxa. Zgradu je u 19. stoljeću izgradio admiral doktor Romano Baxa.  Poslije crkve sv. Katarine smo skrenuli lijevo, prošli uz ogradu vile Baxe, te uskom uličicom stigli do crkve sv. Sebastijana.  Crkvu sv. Sebastijana je dao izgraditi lindarac Ivan Jedrejčić, kako svjedoči natpis ugrađen na pročelju. Natpis je dvojezični i dvopismeni (latinski i glagoljski). U unutrašnjosti se nalazi drveni oltar s baroknom oltarnom slikom. Zanimljivo je da se do crkve nalazila gradska loža s tri arkade. Loža je izgrađena u 17. stoljeću, a srušena pred pedesetak godina zbog dotrajalosti. Ostalo je samo popločenje koje pokazuje njen položaj.  Od crkve sv. Sebastijana smo krenuli ravnom ulicom prema sjeveroistoku, te nakon 150 metara stigli do župne crkve sv. Mohora i Fortunata.  Crkva je trobrodna, a izgrađena je na mjestu starije 1860. godine. Nekih desetak metara od pročelja se nalazi zvonik visok 30 metara izgrađen 1906. godine.  Plato na kojem se nalazi župna crkva poznat je kao lindarska Forteca. Područje Fortece je bilo naseljeno još u prapovijesti, kada su Histri izgradili gradinsko naselje čiji je naziv ostao do dan danas. Za vrijeme rimske vladavine naselje je nosilo naziv Lindarum. Lindar je u 6. stoljeću bio u sastavu Bizantskog carstva, a 788. godine ga osvajaju Franci. Franci su ga dali na upravljanje furlanskom markgrofu koji je bio podređen bavarskom vojvodi. Potom se Lindaru gubi svaki trag do 1283. godine kada je porečki biskup Bonifacije predao Pazinskoj knežiji jedan mlin ispod naselja. U 16. i 17. stoljeću naselje ima status najvažnije utvrde na granici habsburške Pazinske grofovije i Mletačke Republike. Od nekadašnjeg lindarskog kaštela ili Fortece ostale su zidine, te ostaci kula (dvije okrugle kule na sjeverozapadu i sjeveroistoku i četverokutna kula – gdje se danas nalazi dječje igralište).  Zanimljivo je da je Lindar jedan od središta glagoljaštva. Brojni grafiti pisani glagoljicom iz razdoblja između 15. i 17. stoljeća svjedoče tomu. Najpoznatiji je tzv. Fraščićev psaltir, jedini očuvani hrvatski glagoljaški psaltir s tumačenjima. Izradio ga je svećenik glagoljaš Petar Fraščić za kubedskog župnika Matiju uglatom glagoljicom 1463. godine u Lindaru.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 637 m.  |
01.06.2020., ponedjeljak
Brdo - "svjetionik" Čepićkog polja
Na cesti D500 (Kršan, D64 – čvor Vranja, A8) nalazi se raskršće za naselje Kostrčani. Nesvrstana, uska, cesta prolazi kroz naselje i dalje vodi, nakon nekoliko raskršća, do zaseoka Brdo (paziti na putokaz za Brdo).
 Zaseok Brdo administrativno spada pod naselje Kostrčani, Općina Kršan. Auto smo parkirali kod crkve sv. Jelene, na samom ulazu u zaseok. S tog se mjesta pruža lijep pogled na Učku.  Crkva sv. Jelene je izgrađena u 17. ili 18. stoljeću, obnovljena je 1895. godine, te ima oltar s drvenim kipom svete Jelene.  Nekoliko metara od južnog zida crkve nalazi se odmorište (stol i dvije klupe), dok se nekoliko metara od pročelja nalazi lokva koja je jednim dijelom omeđena suhozidom.  Od crkve smo krenuli cestom prema zapadu i nakon pedesetak metara stigli do prvih kuća u zaseoku. Tu se nalazi kapelica s raspelom.  Nastavili smo dalje cestom i ubrzo stigli do zvonika visokog 35 metara. Zvonik mi je privukao pažnju jer je vidljiv sa svih strana Čepićkog polja, kao da je bio "svjetionik" iznad nekadašnjeg Čepićkog jezera (isušeno 1932. godine).  Desetak metara jugoistočno od zvonika nalazi se groblje u kojem je jednobrodna župna crkva sv. Jurja. Crkva je izgrađena 1622. godine na mjestu starije, a obnavljana je nekoliko puta, zadnji put 1998. godine.  S groblja je vidljiva Učka, Čepićko polje, a u daljini se vidi i dimnjak TE Plomin.  Karta s lokacijom zaseoka Brdo.  |
