Na cesti D48 (čvor Baderna, A9 - čvor Rogovići, A8) nalazi se naselje Tinjan (417 stanovnika – 2011. g.). Tinjan je sjedište istoimene općine (1.684 stanovnika – 2011. g.). U doba rimljana, tadašnji Attinianum je nadziralo prometnicu prema Tarsatici. Potom se spominje 1177. godine u ispravi pape Aleksanra III. kao župa Antoniana. U 14. stoljeću naselje je bilo dio Pazinske grofovije, te je bilo utvrđeno zidinama i kulama zbog blizine mletačkog posjeda Sveti Lovreč. Danas je Općina Tinjan poznata kao Općina istarskog pršuta.
Šetnju smo započeli ispred kalvarije koja je podignuta 1894. godine.
Pored kalvarije se nalazi crkva sv. Križa koja je izgrađena krajem 13. stoljeća u romaničkom slogu.
Od crkve smo, ulicom, krenuli prema jugoistoku. Nakon dvjestotinjak metara smo stigli do Vidikovca pod ladonjom i županskog stola. S vidikovca se pruža lijepi pogled na Limsku dragu.
U hladu ladonje se nalazi županski stol, okrugli kameni stol s dvanaest kamenih sjedišta. Stol je predstavljao svjetovnu vlast. Oko njega su zasjedali predstavnici naroda ("stareji") i suci ("žudihi") predvođeni županom. Tu su se donosile pravne, pravosudne i gospodarske odluke važne za zajednicu. Postoji legenda da su tinjanski "stareji" birali župana buhom. Sjeli su oko stola i u rupu u sredini stavili buhu, te je onaj kome bi buha skočila u bradu postao župan. Pored županskog stola se nalazi kip Svetog Ivana Nepomuka, zaštitnika protiv poplava, graditelja mostova, ispovjednika, siromašnih i kraljica. Uz zapadni rub vidikovca je građevina na čijoj se fasadi nalazi, namjerno, neožbukani dio u obliku konture Istre.
Od vidikovca smo krenuli na sjever uskom popločenom ulicom. Na samom početku ulice se nekad nalazio pokretni most i gradska vrata s dvoglavim orlom iznad ulaza. Ulica dalje vodi u utvrđeni dio grada koji se zvao Get ili Geto.
S lijeve strane ulaza se nalazi zgrada na kojoj su vidljivi ostaci nekadašnjih zidina. Ako se pažljivo promatra zagrada na početku ulice s lijeve strane, mogu se vidjeti sazidani lučni otvori odvojeni stupovima. Tu se nalazila gradska loža. Sjeverni kut te iste fasade je posebno oblikovan jer se tu nalazio stup srama.
Kada smo prošli nekadašnju gradsku ložu skrenuli smo desno i prošli kroz kamenu voltu.
Uskom ulicom smo došli do barokne kuće Depiera. Kuća je izgrađena 1670. godine, dok su klasicistički trijem s arkadama i cisterna iz 1820. godine. Nasuprot se nalazi manja kuća, iste obitelji, izgrađena 1835. godine. Kuća ima zanimljiv lučni portal dvorišta koji se naslanja na ostatke gradske kule.
Prošli smo pored Kuće Depier i na slijedećem raskršću skrenuli lijevo, te došli do trga na kojem se nalazi župna crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja.
Župna crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja je izgrađena 1773. godine u ranom neoklasicističkom slogu. Crkva ima elemente baroka i rokokoa, posebno u njenom unutrašnjem uređenju. Na pročelju se nalaze tri niše, a u svakoj se nalazi po jedan kip. U središnjoj niši, iznad ulaza je kip Bogorodice s djetetom, u lijevoj je kip sv. Šimuna, dok je u desnoj kip sv. Jude Tadeja. Na mjestu župne crkve nekada su se nalazile dvije crkve, veća posvećena sv. Šimunu, a manja i starija sv. Antonu.
Nekoliko metara sjeverozapadno od župne crkve se nalazi zvonik visok 28 metara. Zvonik je izgrađen 1762. godine.
Od trga, na kojem se nalazi župna crkva, krenuli smo ulicom koja vodi prema jugozapadu. Ulicom smo izašli iz nekada utvrđenog dijela grada, prošli pored spomenika Tinjancima nastradalima u Drugom svjetskom ratu, te došli na raskršće s ulicom koja vodi do crkve sv. Križa i tinjanske kalvarije.
Na raskršću smo skrenuli desno prema početnoj točki šetnje.