Viatrix
07.11.2023., utorak
Bazilika sv. Marije Formoze – ostaci ravenske ranokršćanske crkvene arhitekture
U Flaciusovoj ulici u Puli, pedesetak metara od zgrade centralne pošte, nalaze se ostaci ranokršćanske bazilike sv. Marije Formoze koje smo odlučili posjetiti.
 Bazilika sv. Marije Formoze (ili od Canetta) je bila dio sklopa benediktinske opatije podignute u drugoj polovici 6. stoljeća zahvaljujući ravenskom nadbiskupu Maksimilijanu (Pula, 499. – Ravenna, 22. veljače 556.). Bazilika je bila trobrodna građevina s poligonalno završenom središnjom apsidom duga 32 i široka 19 metara. Pretpostavlja se da je Izgrađena na ruševinama Minervinog hrama (Minerva - rimska božica koja se smatrala djevičanskom božicom ratnika, poezije, medicine, mudrosti, trgovine, zanata i izumiteljica glazbe). Bazilika je stilski bila identična ravenskim crkvama iz tog doba. Razlikuje se jedino po korištenom građevinskom materijalu, tj. za njezinu je gradnju korišten kamen, a ne opeka kao kod ostalih ravenskih crkva.  Prema zapisima iz kasnijeg razdoblja, bazilika sv. Marije Formoze je bila bogato ukrašena, a na ukrašavanju su radili carigradski majstori. U bazilici su bili mramorni stupovi, mramorni reljefi, freske, podni mozaici te prema jednom zapisu iz 16. stoljeća i kameni sarkofag. U kamenom sarkofagu su vjerojatno bili posmrtni ostaci nekog biskupa pa se pretpostavlja da su bočne kapele služile kao mauzolej.  Bočne kapele križnog oblika nalazile su se uz svetište i bile su potpuno simetrične. Južna kapela je jedini dio bazilike sačuvan do današnjeg dana, dok je sjeverna jednim dijelom ugrađena u obližnje stambene zgrade. Pod i zidovi južne kapele su bili ukrašeni mozaicima, čiji se ostaci danas čuvaju u Arheološkom muzeju Istre u Puli. Zbog svojih dimenzija i načina gradnje, kao i potpune očuvanosti, južna kapela predstavlja izuzetnu arhitektonsku vrijednost svog vremena.  Na lokalitetu su vidljivi temelji trobrodne bazilike, a sjeverni zid služi kao ogradni zid susjednog vrta, na čijem se mjestu vjerojatno nalazila Benediktinska opatija. Vjeruje se da je postojao i zvonik čiji se ostaci danas, ako je išta ostalo od njega, nalaze ispod susjednih zgrada.  Već u 13. stoljeću je bazilika sv. Marije Formoze bila zapuštena i okružena močvarom pa je nazvana crkvom sv. Marije od Trstike. Dodatno je stradala 1243. godine tijekom rata Pule i Venecije. Krajem 16. stoljeća je u ruševnom stanju, a prema opisu Pietra Kandlera (Trst, 25. svibnja 1804. – Trst, 18. siječnja 1872.) iz 1847. godine, osim do danas sačuvane južne kapele, bili su vidljivi dijelovi apside i perimetralnih zidova (vanjski zidovi neke građevine koji štite i od vanjskih utjecaja te služe kao granica interijera i eksterijera).  Dok smo stajali pored lokaliteta zamišljao sam ovu baziliku u vremenu kada je bila u punom sjaju, kao monumentalna građevina onog vremena.  Karta s lokacijom bazilike sv. Marije Formoze.  |
