Viatrix

Na sjecištu cesta D200 (A9, čvor Buje - GP Plovanija, granični prijelaz s Republikom Slovenijom), Ž5209 (vrh Lima, D75 – Kaštel, D510), Ž5007 (Buje – Oprtalj – Karojba – Pazin) i Ž5008 (Buje – Grožnjan – Ponte Porton, Ž5209) nalazi se naselje Buje (2.671 stanovnika – 2011. g.) koje je važno cestovno čvorište. Naselje je sjedište područja Grada Buje (5.182 stanovnika – 2011. g.). Na brdu (210 mnv) na kojem se smjestila povijesna jezgra Buja nalazila se prapovijesna gradina, a potom u rimskom dobu malo naselje. Buje se prvi put spominje 981. godine kao Castrum Bugle u povelji akvilejskog patrijarha Otona II. Mlečani ga zauzimaju 1412. godine kada su i srušene gradske zidine, koje su nekoliko desetljeća poslije ponovno podignute.



Auto smo parkirali na parkiralištu u ispod ceste D200 u zapadnom dijelu naselja Buje (Rudine).



Popeli smo se stepeništem do ceste D200 (Umaška ulica) gdje smo skrenuli desno.



Na slijedećem raskršću smo skrenuli lijevo u Istarsku ulicu te došli do kružnog toka na Trgu Josipa Broza Tita na kojem se nalazi spomenik palim borcima Narodno oslobodilačkog rata i žrtvama fašizma.



Dalje smo nastavili uzbrdo ulicom Prvog svibnja prema sjeverozapadu i nakon 150 metara stigli do Trga Slobode na kojem se nalazi Etnografski muzej Buje, jednobrodna crkva Marije Milosrdnice i vidikovac.



Zgrada Etnografskog muzeja Buje je izgrađena iznad gradskih zidina iz 17. stoljeća.



Crkva Marije Milosrdnice izgrađena je krajem 15. stoljeća izvan tadašnjih gradskih zidina. Na pročelju iznad portala se nalazi rozeta, a uz južni zid zvonik visok 22 metra ispod kojeg se nalazi lučni prolaz. U crkvi je drveni kasnogotički kip Majke Milosrđa iz 15. stoljeća, jedan od najljepših drvenih kipova u Istri.



Postoji priča o čudotvornom događaju koji je odredio izgradnju crkve Marije Milosrdnice izvan gradskih zidina. U starim tekstovima piše da je crkva utemeljena po želji imućnog Bujca Paola Razizze (Pavla Račice) koji se je 1497. godine uputio u Veneciju da bi nabavio gospin kip nakon što mu se Gospa pojavila u snu. Kada se vratio u Buje, glavni ulaz u grad je bio zatvoren. Odlučio je prenoćiti pred gradom. Kad je ujutro htio s kipom ući u grad nije ga mogao podići niti pomaknuti, niti uz pomoć drugih ljudi. Događaj ga je uvjerio da Majka Božja želi da joj sagradi svetište upravo na tom mjestu – izvan gradskih zidina.



Na sjevernom dijelu Trga Slobode, gdje ulica Antonia Gramscia ulazi na trg, nalazi se plan Buja sa znamenitostima.



Nastavili smo prema sjeveru ulicom Antonija Gramscija koju smo ubrzo napustili tako što smo skrenuli lijevo u ulicu Sucolo gdje su se nekada nalazila Velika vrata (glavni ulaz u grad), potom smo nastavili ulicom Crosera sve do ulice Maksima Gorkog u kojoj se, među kućama stisnula, jednobrodna srednjovjekovna crkva sv. Ivana.



Crkva sv. Ivana je izgrađena u 15. stoljeću, a obnovio ju je i barokizirao grof Costantino Vlasto 1788. godine. Na pročelju se nalazi preslica s jednim zvonom. U crkvi je oltar s palom svetog Ivana evanđelista s mitrom biskupa. Crkva je bila u sklopu malog sjemeništa nekadašnje Novigradske biskupije.



Nastavili smo prema istoku ulicom Epulo te stigli na Trg svetog Servula koji nosi ime zaštitnika grada Buja. Sveti Servul (Trst, oko 270. - Trst, 28. svibnja 284.) je mučenik i suzaštitnik grada Trsta zajedno sa svetim Justom (? - Trst, 2. studenog 303.?), a navodno je kao dvanaestogodišnjak kratko vrijeme boravio u špilji Cingarela.



Na Trgu svetog Servula se nalazi Gotičko-venecijanska kuća na kojoj se nalazi grb plemićke obitelji Polesini iz 1495. godine i prozori ukrašeni u stilu venecijanske cvjetne gotike,…



…Neoklasična palača izgrađena na temeljima biskupske palače 1878. godine s ugrađenim mletačkim lavom koji je stajao na srušenim Velikim vratima…



…te jednobrodna župna crkva sv. Servula s odvojenim pedesetmetarskim visokim zvonikom iz 16. stoljeća ispred kojeg je kamena baza za zastavu koja je nekada služila kao stup srama (17. st.).



Župna crkva sv. Servula je jedna od najznačajnijih primjera kasnobarokne arhitekture u Istri. Izgrađena je u 18. stoljeću na mjestu starije trobrodne romaničko-gotičke crkve iz 13. stoljeća. Vjeruje se da je na istom mjestu postojao i antički hram. Izgradnju župne crkve je započeo 1754. godine G. Dongetti, a 1768. nastavio A. Naiber. Elementi starijih građevina, kao što su fragmenti rimskih i ranosrednjovjekovnih stupova, stela i natpisa, ugrađeni su u noviju crkvu koje možemo primijetiti i na nikada dovršenom pročelju. Na vrhu pročelja se nalazi romanički reljef anđela. U unutrašnjosti crkve je bačvasti svod te sedam ukrašenih oltara, propovjedaonice i lusteri. Orgulje su iz 1791. godine, a izradio ih je Gaetano Callido (Este kraj Padove, 14. siječnja 1727. - Venecija, 12. prosinca 1813.). Na glavnom oltaru su i kipovi svetog Servula i svetog Sebastijana izrađeni od mramora iz Carrare. Oni su rad venecijanskog majstora Giovannija Marchiorija (Caviola d'Agordo kraj Belluna, 1696 - Treviso, 1778) iz 1737. godine.



Od trga smo nastavili prema istoku ulicom Giosuea Carduccija s kojom smo stigli do ulice Strada Longa.



Skrenuli smo lijevo i stigli na ulicu Belvedere na kojoj smo skrenuli opet lijevo.



S ulice Belvedere, kao što i sam naziv kaže (lijep pogled), pruža se lijep pogled daleko na sjever.



Dalje smo ulicom prošli iza župne crkve sv. Servula koja sa stražnje strane izgleda još monumentalnije te stigli do Zapadnih vrata (jedina koja još postoje) i Peterokutne kule sv. Martina.



Na tom mjestu se nalazi glavni ulaz u povijesno groblje sv. Martina.



Groblje sv. Martina je nastalo početkom 15. stoljeća izvan tadašnjih gradskih zidina. U to vrijeme je srednjovjekovna nekropola uz župnu crkvu sv. Servula napuštena. Crkve su još uvijek služile kao mjesto ukopa za pripadnike klera, članove plemićkih obitelji i raznih uglednika. 1804. godine se uvodi zabrana ukopa u crkvama te ovo groblje postaje jedino mjesto ukopa za sve društvene slojeve u Bujama. U prosincu 1918. godine groblje gubi svoju funkciju jer je tada otvoreno novo groblje sv. Antuna na jugoistočnom dijelu grada. Danas je groblje sv. Martina preuređeno u spomen-park i podijeljeno je na Prvo, Drugo i Treće polje



Na groblju sv. Martina, u Prvom polju, nalazi se jednobrodna crkva sv. Martina ispred koje se nalazi Veliki središnji križ.



Crkva sv. Martina je izgrađena 1593. godine na mjestu starije crkve. Na pročelju je visokorenesansni portal i preslica s dva okna i jednim zvonom. U crkvi se nalazi starinska mala apsida, oltar s gipsanim kipom Pieta’ i palom svetog Martina iz 1648. godine.



Na Drugom polju se nalazi drugi ulaz i ostaci mrtvačnice s koje se pruža lijep pogled prema sjeverozapadu sve do talijanskih Alpa.



Najniže je Treće polje na kojem se nalazi kapelica obitelji Trevisan iz 1893. godine.



Nakon što smo obišli groblje sv. Martina koje obiluje zanimljivim nadgrobnim spomenicima izašli smo kroz glavni ulaz i uputili se do Peterokutne kule sv. Martina koju su podigli Mlečani 1459. godine.



Peterokutna kula sv. Martina je danas obnovljena i služi kao vidikovac s kojeg se pruža veličanstveni pogled na sve četiri strane svijeta.



Popeli smo se na vrh kule i nakon uživanja u pogledu vratili se do ulice Matka Laginje.



Spustili smo se ulicom Matka Laginje prema jugu i nakon pedesetak metara stigli do Četverokutne kule sv. Martina iz 1458. godine.



Nekoliko metara dalje je raskršće s ulicom Giuseppea Garibaldija na kojoj smo skrenuli lijevo i ubrzo sopet stigli do Trga Slobode. Na zapadnom dijelu trga, gdje ulica Vila ulazi na trg, nalazila su se vrata i kula sv. Leonarda.



Dalje smo nastavili nizbrdo ulicom Prvog svibnja i spustili se do Trga Josipa Broza Tita te došli do raskršća Istarske i Umaške ulice te ulice Flavia. Na raskršću se nalazi Villa Vardabasso u kojoj se danas nalazi Gradska uprava.



Nastavili smo dalje Umaškom ulicom (D200) te stigli na Rudine gdje smo parkirali auto.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,35 km.