Viatrix
09.12.2019., ponedjeljak
Draguć – šetnja istarskim „filmskim setom“
Na cesti Ž5013, koja spaja Cerovlje i Buzet, nalazi se naselje Draguć. Naselje administrativno spada pod općinu Cerovlje, te je na popisu stanovništva iz 2011. godine imalo 68 stanovnika.
 Naselje Draguć je nastalo oko kaštela Dravuie, koji je 1102. godine spomenut u darovnici Urlicha II, kojom prelazi u vlasništvo akvilejskim patrijarsima. 1350. godine kaštel je bio pripojen Pazinskoj grofoviji, a od 1523. godine (nakon mletačkog – austrijskog rata) je u posjedu Mletačke Republike, pod kojom je bio do njene propasti 1797. godine.  Šetnju po najpoznatijem istarskom "filmskom setu" (devet domaćih i stranih filmova je snimljeno u Draguću) započeli smo kod grobljanske crkve sv. Elizeja.  Crkva sv. Elizeja je izgrađena krajem 12. stoljeća u romaničkom stilu, kamenjem različitih boja koji su posloženi u dekorativne slojeve. U crkvi se nalaze freske s kraja 13. stoljeća.  Od groblja smo asfaltiranom cestom krenuli prema sjeverozapadu, te smo nakon osamdesetak metara stigli do račvanja i skrenuli lijevo.  Na samom račvanju se nalazi crkva Gospe od Ružara. Crkva je izgrađena 1641. godine na mjestu starije crkve, te je više puta obnavljana.  Nastavili smo ravno, te ušli na glavnu popločenu ulicu u kojoj prevladavaju barokne i klasicističke kuće.  Oko sredine glavne popločene ulice, na desnoj strani, nalazi se Kapetanova kuća (17.-18. st.). Danas se u njoj nalazi Kuća fresaka.  Glavnom popločenom ulicom došli smo na središnji trg, na kojem do izražaja dolazi zvonik župne crkve Svetog Križa, visine 28 metara. Trg dijeli stari dio naselja (kaštel), od novijeg dijela koji je izgrađen u 17. stoljeću.  U samom središtu trga nalazi se Pauleticheva fontana koju je izgradio majstor Pauletich 1888. godine. Do fontane se voda spuštala, slobodnim padom, iz podnožja Starog Draguća. Stari Draguć je bio pretpovijesno gradinsko naselje, te se nalazio na najvišem brdu (504 mnv) središnje istre. Brdo je udaljeno zračnom linijom, od današnjeg naselja Draguć, oko jednog kilometra jugoistočno.  Dalje smo nastavili, sjeverozapadno, prema župnoj crkvi.  Župna crkva Svetog Križa izgrađena je u 15. stoljeću na temeljima nekadašnjeg kaštela. Crkva je više puta nadograđivana, te je današnji izgled dobila u 19. stoljeću.  Napravili smo krug oko župne crkve, te nastavili makadamskom cestom prema zapadu, uz ostatke zidina kaštela.  Nekih pedesetak metara, od zadnjih kuća u naselju, nalazi se crkva sv. Roka. Crkva je izgrađena početkom 16. stoljeća.  Unutrašnjost je potpuno oslikana freskama. Majstor Anton s Padove (rodom iz obližnjeg naselja Kašćerge) oslikao je crkvu u dva navrata, 1529. i 1537. godine, što je posvjedočeno s dva natpisa, glagoljaškim i latiničnim.  Od crkve smo krenuli nazad prema naselju Draguć i nastavili dalje putem koji vodi vanjskom stranom južnih gradskih zidina.  Prošli smo ispod kule i nakon 20-30 metara skrenuli lijevo, u naselje.  Potom smo, opet, skrenuli lijevo uličicom koja prolazi u obliku tunela „kroz“ kuće, s kojem smo se vratili na središnji trg i uputili do renesansne kule (na jugozapadnom dijelu trga).  Kula je podignuta u 16. stoljeću, a obnovljena je 1628. godine. Na kulu se može popeti kratkim kamenim stepeništem koje prolazi između dva reljefa. S desne strane se nalazi mletačko-austijska granična oznaka iz 1755. godine, Mletački lav, dok je s lijeve grb obitelji Basadonne, čiji je član Francesco Basadonna dao podignuti kulu.  Nakon uživanja u pogledu na akumulacijsko jezero Butoniga, krenuli smo na suprotnu stranu trga, na sjeveroistok, te došli na asfaltiranu cestu s kojom smo krenuli prema istoku.  Dalje smo prošli pored crkve Gospe od Ružara i stigli do mjesnog groblja Draguć.  Karta s posjećenim lokacijama.  Dužina rute 1,27 km.  |
