Viatrix

Na cesti Ž5096 (Rovinj-Bale) nalazi se prigradsko naselje grada Rovinja, Kokuletovica s oko 400 stanovnika.



U samom naselju se nalazi raskršće s makadamskom cestom s putokazom za lokalitet Monkodonja, pored kojeg je parking gdje smo parkirali auto.



S parkinga smo krenuli na makadamsku cestu i pratili putokaze prema lokalitetu Monkodonja, te smo nakon 900 metara napustili makadamsku cestu i skrenuli desno na šumski put.



Nakon što smo se uspinjali nekih stotinjak metara šumskim putem, došli smo do čistine gdje se putovi račvaju. Desni put vodi do zapadnih vrata, a lijevi do sjevernih vrata.



Mi smo odlučili krenuti lijevim putem. Nekoliko metara prije sjevernih vrata nalazi se Kultna jama koja je duboka oko pedesetak metara. Područje oko jame je vjerojatno služilo za obrede u brončanom dobu.



Monkodonja je brdo (81 mnv) s kojeg puca pogled prema Rovinjskom arhipelagu i na njegovom vrhu je pronađeno naselje iz brončanog doba (1800.-1200. pr. Kr.).



Naselje je bilo omeđeno obrambenim zidinama izgrađenih suhozidnom tehnikom, dužine oko jednog kilometra, široke oko tri metra i minimalno tri metra visoke.



Naselje je bilo podijeljeno na tri dijela: gornji i donji grad, te zidinama omeđenu akropolu (gdje je stanovao viši sloj zajednice). Taj način organizacije naselja je jedinstven za područje srednje Europe, a karakterističan je za mikenska naselja (Mikena, Tirint).



Zanimljivo je da su na lokalitetu pronađeni ostaci keramičkog posuđa Mikenske kulture.



Nakon što smo razgledali lokalitet, izašli smo kroz zapadna vrata i vratili se do makadamske ceste.



Na makadamskoj cesti smo nastavili prema sjeveru, te nakon stotinjak metara stigli do raskršća, na kojem smo skrenuli desno.



Nakon petstotinjak metara smo stigli do raskršća s asfaltiranom cestom u zaseoku Košari.



Na raskršću smo skrenuli desno i nakon 150 metara stigli do crkve Gospe od Polja.



Crkva Gospa od Polja se spominje već 1323. godine. 1757. godine crkva je obnovljena, ali današnji izgled dobiva 1785. godine kada je srušena, te je na istom mjestu izgrađena veća crkva.



Do crkve su hodočastili stanovnici Rovinja da izmole kišu u sušnim godinama. Tako su molitve bile uslišane 8. kolovoza 1784. godine. Te godine je bila velika suša, ali čim je procesija iz crkve Gospe od Mora došla u crkvu sv. Eufemije u Rovinju, počela je padati kiša.



Nekoliko desetaka metara od crkve završava asfaltirana cesta i započinje makadamska cesta koju smo pratili do slijedećeg raskršća (oko 400 m od crkve), na kojem smo skrenuli desno.



Nakon sedamstotinjak metara smo stigli do raskršća na kojem se nalazi putokaz za Kokuletovicu, te smo skrenuli desno u smjeru putokaza.



Slijedeće skretanje je na raskršću u zaseoku Milić, nekih šestotinjak metara od zadnjeg raskršća. Na raskršću se nalazi putokaz za lokalitet Mušego, pa smo skrenuli desno na poljsku cestu prema lokalitetu.



Nakon petstotinjak metara smo stigli do slijedećeg putokaza prema lokalitetu Mušego i skrenuli desno prateći putokaz.



Cesta se uspinje kroz makiju, te smo nakon nekih petstotinjak metara stigli do lokaliteta Mušego.



Lokalitet Mušego se nalazi na istoimenom brdu (103 mnv) i na njemu se nalaze grobni tumuli, promjera 11 i više metara. Tumuli su izgrađeni od kamenih blokova, a u sredini svakog se nalazi kamena škrinja.



Pretpostavlja se da su se na brdu Mušego pokapali ugledni stanovnici naselja iz brončanog doba s brda Monkodonja.



Nakon obilaska grobnih tumula, istom cestom smo se spustili niz brdo, te na raskršću s putokazom "Mušego" skrenuli desno na poljsku cestu (pješačka staza 401).



Poljskom cestom smo prošli preko plinovoda Vodnjan-Umag i nakon nekoliko metara cesta je obrasla vegetacijom i teže prohodna, iako je omeđena suhozidima.



Kod prvih kuća zaseoka Stara Škola opet dolazimo do makadamske ceste, te smo na svim slijedećim raskršćima pratili pješačku stazu 401. Nakon šestotinjak metara smo stigli do ceste Ž5096.



Na cesti Ž5096 smo skrenuli desno i nakon 150 do 200 metara stigli do parkirališta gdje smo parkirali auto.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 7,31 km.

U dva izleta (U potrazi za krunom kralja Tomislava i Stari Rakalj – kameni grad nad Raškim zaljevom) otkrivali smo okolicu naselja Rakalj, konačno je došlo vrijeme za izlet koji otkriva samo naselje.



Naselje Rakalj (440 stanovnika - 2011. g.) nalazi se u općini Marčana. Prvi put se spominje 1342. godine kao Castrum Novum.



Izlet smo započeli na parkiralištu koje se nalazi uz južni dio mjesnog groblja Rakalj. Groblje se nalazi u samom središtu naselja.



Na groblje smo ušli s južne strane i posjetili župnu crkvu Rođenja Blažene Djevice Marije koja je izgrađena u 15. stoljeću kao pravokutna građevina, dok su apside i bočne kapele dodane prilikom obnove 1757. godine. Zvonik, visine 18 metara, odvojen je od crkve i nalazi se zapadno od crkve, nekoliko metara od portala.



Nakon obilaska župne crkve, s groblja smo izašli sjevernom stranom.



Dalje smo nastavili glavnom ulicom koja vodi na sjeverozapad, te nakon stotinjak metara stigli do središnjeg trga na kojem se nalazi palača Loredan u kojoj se nalazi gradska loža.



Na palači Loredan se nalazi grb obitelji Loredan s uklesanom 1543. godinom i imenom kapetana Gualteria Cure. Palača je bila upravno središte barbansko-rakljanskog feuda sve do 1606. godine, kada je izgrađena istoimena palača u Barbanu.



Nastavili smo dalje glavnom ulicom, te smo na prvom raskršću od trga skrenuli lijevo na "staru prometnicu" koja je bila glavna cesta između dva naselja, Raklja i Krnice.



"Stara prometnica" je asfaltirana do zadnje kuće u naselju, dok je nastavak poljska cesta omeđena suhozidima. Skoro svaka parcela, koja ima izlaz na prometnicu, ima omeđen ulaz kamenim blokovima.



Na prvom slijedećem račvanju smo skrenuli desno, dok smo na slijedećem skrenuli lijevo i napustili "staru prometnicu".



Nakon nekoliko minuta hoda, s desne strane poljske ceste, ugledali smo lokalitet gdje se nalaze ostaci starokršćanske crkve sv. Teodora (lokalno stanovništvo ju je zvalo sv. Tudor). Crkva je izgrađena u 7. stoljeću, a vjerojatno je napuštena tijekom 19. stoljeća.



Crkva sv. Teodora je vjerojatno izgrađena na mjestu poganskog svetišta bogu Melosoku, jer su oko nje otkrivena dva natpisa posvećena tom božanstvu (1870. i 1900. godine), pisana na latinskom.



Uz suhozid, koji dijeli poljsku cestu i crkvu – na strani ceste, nalazi se kameni blok s uklesanim licem i tijelom. Da li je to Melosok Augustus (jedino muško autohtono božanstvo na području Istre)?



Vratili smo se nazad do "stare prometnice" i skrenuli lijevo. Kako se prometnica približava naselju Krnica, ima sve više maslinika.



Jedan maslinik nam je "upao u oko". Prilazna cesta je omeđena kamenim zidovima koji su visine nivoa maslinika, a na kraju prilaza se nalazi okretište.



Nakon nekoliko minuta hoda došli smo do raskršća na rubu naselja Krnica. Dok smo hodali po "staroj prometnici" pitao sam se, da li prati dionicu stare rimske Flavijevske ceste, koja je iz Pule preko Nezakcija vodila u Raški zaljev.



Naselje Krnica (286 stanovnika - 2011. g.) nalazi se u općini Marčana i prvi put se spominje 1243. godine u dokumentima o prisezi vjernosti Pule Veneciji, potom se više ne spominje sve do 1520. godine. Te godine Krnicu naseljavaju stanovnici iz okolice Zadra i nazivaju je Sveta Marija Krnička.



Na zadnjem smo raskršću produžili ravno, te nakon dvjestotinjak metara stigli do crkve sv. Josipa.



Dalje smo nastavili ravno i došli do raskršća s cestom Ž5123, "novom prometnicom", koja povezuje Krnicu i Rakalj.



Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon sedamdesetak metara stigli do mjesnog groblja Krnica, na kojem se nalazi župna crkva sv. Roka.



Župna crkva sv. Roka je izgrađena 1631. godine, dok je 1774. godine dograđena u baroknom stilu. Desetak metara od pročelja crkve nalazi se zvonik visok 25 metara koji je podignut 1882. godine.



Nakon razgledavanja crkve, napustili smo groblje i krenuli cestom na sjeverozapad, te nakon 150 metara stigli do središnjeg trga.



S trga smo nastavili cestom prema istoku i nakon 150 metara stigli na raskršće s cestom Ž5123, "novom prometnicom".



Na raskršću smo skrenuli lijevo, i nakon nekih stotinjak metara, s desne strane ceste, uočili smo srednjovjekovnu crkvu sv. Valentina.



"Novom prometnicom" smo izašli iz naselja Krnica, te smo je napustili skrenuvši lijevo na poljsku cestu, koja je udaljena oko jednog kilometara od naselja.



Na samom početku poljske ceste, s lijeve strane, nalazi se jama Golubinčina. Jama ima plato na dubini od 50 metara, a ukupna dubina je oko 100 metara. U jami je, 1998. godine, pronađen žrtvenik pisan grčkim slovima. Žrtvenik je posvećen bogu Melosoku.



Vratili smo se nazad na "novu prometnicu", te nastavili dalje prema naselju Rakalj, u koji smo ušli nakon 250 metara.



Između 800 i 900 metara od ulaska u naselje, na lijevoj strani ceste, nalazi se impozantna cisterna. Cisterna je puštena u "promet" 29.11.1954. godine i ima izrazito veliku priljevnu površinu, ali danas nije u funkciji.



Od cisterne nam je bilo potrebno još petstotinjak metara da stignemo do početne točke izleta.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 7,54 km.

Stup srama je služio kao sredstvo za kažnjavanje u lokalnoj sudbenoj vlasti. Bio je u obliku stupa i kažnjenik je bio privezan za njega.



Odlučili smo se uputiti u potragu za posljednjim stupom srama u Istri, koji se nalazi u naselju Salež (7 stanovnika – 2011. g.) na području Grada Buzeta. Naselje se prvi put spominje 1286. godine kao Castrum de Salis i tada je pripadao obližnjem Castrum Petrapillosae (kaštel Petrapilosa).



Na cesti D201 (Buzet–Požane), iz pravca Buzeta, nakon naselja Štrped (u zaseoku Sveti Duh) nalazi se raskršće s cestom L50027 (lijevo skretanje). Oko jednog kilometra od raskršća (D201 i L50027), nalazi se raskršće s cestom L50025 (desno skretanje), na kojoj se nakon, otprilike, tri kilometra nalazi raskršće s nesvrstanom cestom koja vodi u naselje Salež. Pored zadnjeg raskršća smo parkirali auto.



Nesvrstanom asfaltiranom cestom krenuli smo prema naselju Salež, do kojeg smo stigli nakon šestotinjak metara pješačenja.



U naselju se nalazi raskršće na kojem smo skrenuli lijevo, uzbrdo, na kratki kameni popločeni put s kojim smo, preko poljskog puta, došli do poljske ceste.



Na poljskoj smo cesti skrenuli lijevo, te nakon 200-300 metara ugledali stup srama, visine 2 metra.



Stup srama je izrađen od mjesnog pješčenjaka na kojem je uklesan muški lik s kapom na glavi (poput turskog fesa), a na prsima je uklesana godina i latinski natpis koji spominje pravdu: "ANO 1769/IVSTICIAM/DILIGITE/F.F.M.o BZ.o/Ea.O C.G.e". Lokalno stanovništvo ga zove Berlin, po vrsti kočije s četiri sjedala na kakvoj su kažnjenici dovezeni do stupa srama.



Prema predaji, stup srama je dovezen u Salež na kolima koja su vukla šest najsnažnijih volova i bio je okićen cvijećem, a u povorci je bilo osamnaest djevojaka odjevenih u bijelo.



Nekih sedamdesetak metara sjevernije od stupa srama nalazi se crkva sv. Mihovila koja se prvi put spominje 1580. godine. Na pročelju crkve se nalazi improvizirani betonski zvonik, visine 15 metara, koji je podignut 1979. godine.



Nakon obilaska crkve nastavili smo asfaltiranom cestom prema sjeveru i nakon četiristotinjak metara, kroz prekrasni krajolik sjeverne Istre, došli do mjesta početka pješačenja.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,63 km.

Na cesti Ž5013, koja spaja Cerovlje i Buzet, nalazi se naselje Draguć. Naselje administrativno spada pod općinu Cerovlje, te je na popisu stanovništva iz 2011. godine imalo 68 stanovnika.



Naselje Draguć je nastalo oko kaštela Dravuie, koji je 1102. godine spomenut u darovnici Urlicha II, kojom prelazi u vlasništvo akvilejskim patrijarsima. 1350. godine kaštel je bio pripojen Pazinskoj grofoviji, a od 1523. godine (nakon mletačkog – austrijskog rata) je u posjedu Mletačke Republike, pod kojom je bio do njene propasti 1797. godine.



Šetnju po najpoznatijem istarskom "filmskom setu" (devet domaćih i stranih filmova je snimljeno u Draguću) započeli smo kod grobljanske crkve sv. Elizeja.



Crkva sv. Elizeja je izgrađena krajem 12. stoljeća u romaničkom stilu, kamenjem različitih boja koji su posloženi u dekorativne slojeve. U crkvi se nalaze freske s kraja 13. stoljeća.



Od groblja smo asfaltiranom cestom krenuli prema sjeverozapadu, te smo nakon osamdesetak metara stigli do račvanja i skrenuli lijevo.



Na samom račvanju se nalazi crkva Gospe od Ružara. Crkva je izgrađena 1641. godine na mjestu starije crkve, te je više puta obnavljana.



Nastavili smo ravno, te ušli na glavnu popločenu ulicu u kojoj prevladavaju barokne i klasicističke kuće.



Oko sredine glavne popločene ulice, na desnoj strani, nalazi se Kapetanova kuća (17.-18. st.). Danas se u njoj nalazi Kuća fresaka.



Glavnom popločenom ulicom došli smo na središnji trg, na kojem do izražaja dolazi zvonik župne crkve Svetog Križa, visine 28 metara. Trg dijeli stari dio naselja (kaštel), od novijeg dijela koji je izgrađen u 17. stoljeću.



U samom središtu trga nalazi se Pauleticheva fontana koju je izgradio majstor Pauletich 1888. godine. Do fontane se voda spuštala, slobodnim padom, iz podnožja Starog Draguća. Stari Draguć je bio pretpovijesno gradinsko naselje, te se nalazio na najvišem brdu (504 mnv) središnje istre. Brdo je udaljeno zračnom linijom, od današnjeg naselja Draguć, oko jednog kilometra jugoistočno.



Dalje smo nastavili, sjeverozapadno, prema župnoj crkvi.



Župna crkva Svetog Križa izgrađena je u 15. stoljeću na temeljima nekadašnjeg kaštela. Crkva je više puta nadograđivana, te je današnji izgled dobila u 19. stoljeću.



Napravili smo krug oko župne crkve, te nastavili makadamskom cestom prema zapadu, uz ostatke zidina kaštela.



Nekih pedesetak metara, od zadnjih kuća u naselju, nalazi se crkva sv. Roka. Crkva je izgrađena početkom 16. stoljeća.



Unutrašnjost je potpuno oslikana freskama. Majstor Anton s Padove (rodom iz obližnjeg naselja Kašćerge) oslikao je crkvu u dva navrata, 1529. i 1537. godine, što je posvjedočeno s dva natpisa, glagoljaškim i latiničnim.



Od crkve smo krenuli nazad prema naselju Draguć i nastavili dalje putem koji vodi vanjskom stranom južnih gradskih zidina.



Prošli smo ispod kule i nakon 20-30 metara skrenuli lijevo, u naselje.



Potom smo, opet, skrenuli lijevo uličicom koja prolazi u obliku tunela „kroz“ kuće, s kojem smo se vratili na središnji trg i uputili do renesansne kule (na jugozapadnom dijelu trga).



Kula je podignuta u 16. stoljeću, a obnovljena je 1628. godine. Na kulu se može popeti kratkim kamenim stepeništem koje prolazi između dva reljefa. S desne strane se nalazi mletačko-austijska granična oznaka iz 1755. godine, Mletački lav, dok je s lijeve grb obitelji Basadonne, čiji je član Francesco Basadonna dao podignuti kulu.



Nakon uživanja u pogledu na akumulacijsko jezero Butoniga, krenuli smo na suprotnu stranu trga, na sjeveroistok, te došli na asfaltiranu cestu s kojom smo krenuli prema istoku.



Dalje smo prošli pored crkve Gospe od Ružara i stigli do mjesnog groblja Draguć.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,27 km.

Na cesti Ž5007, oko 3 km od Buja (u zaseoku Kremenje), nalazi se raskršće s cestom L50179 koja vodi u naselje Momjan.



Naselje Momjan (283 stanovnika – 2011. g.) administrativno spada pod Grad Buje. Naselje se prvi put spominje 1035. godine u povelji Konrada II.



Izlet smo započeli ispred crkve, u zaseoku Sveti Mauro, koja se smatrala čudotvornom, te je posvećena Majci Božjoj od Zdravlja. Crkva je izgrađena 1860. godine i oko nje se nekada nalazilo groblje.



S dvorišta ispred crkve sv. Maura, odnosno Majke Božje od Zdravlja, pruža se lijep pogled na naselja Momjan i Buje, te na Savudrijsku valu.



Od crkve smo krenuli makadamskom cestom na sjeveroistok, te smo nakon stotinjak metara stigli na raskršće s asfaltiranom cestom na kojem se nalazi kapelica sa sv. Antonom.



Na raskršću smo skrenuli lijevo i nakon tristotinjak metara ušli u naselje Momjan.



Nakon stotinjak metara smo stigli do raskršća na kojem se nalazi crkva sv. Petra iz 18. stoljeća.



S raskršća smo krenuli ulicom Dolinja Vas, koja se lagano spušta i prolazi povijesnom jezgrom naselja.



Ulica prolazi kroz samo središte naselja, gdje se nalazi Trg Fontana (na kojem se nalazi parking), a preko puta zgrada na kojoj piše "NARODNI DOM" i na kojoj se nalazi kameni grb obitelji Rota.



Malo dalje, nalazi se, park sa spomenikom žrtvama Drugog svjetskog rata i dva kamena kotača koji su služili za prešanje maslina.



Ubrzo smo stigli do raskršća na kojem smo skrenuli desno,...



...te smo nakon stotinjak metara stigli do župne crkve sv. Martina.



Župna crkva sv. Martina potječe iz srednjeg vijeka, a nadograđivana je više puta, a današnji izgled dobiva 1859. godine. Nekada se oko crkve nalazilo groblje.



Dalje smo nastavili makadamskom cestom prema zapadu.



Nakon stotinjak metara, s desne strane, se nalazi put koji vodi prema Momjanskom kaštelu.



Put se strmo spušta, te se potom strmo uspinje na liticu (280 mnv) gdje je izgrađen Momjanski kaštel. Litica se nalazi iznad doline potoka Arđila, koja je poznata po vinogradima, naročito po sorti vinove loze Momjanski muškat.



Momjanki kaštel je izgradio devinski vlastelin Wosalcus de Mimiliano u 13. stoljeću. Kaštel je bio i u posjedu njemačkih plemića Raunichera koji su ga 1548. godine prodali za 5555 forinti plemićkoj obitelji Rota, porijeklom iz Bergama.



Obitelj Rota je živjela u kaštelu do 1835. godine, kada se seli u samo naselje Momjan. Od te godine Momjanski kaštel je prepušten zubu vremena.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,44 km.