Viatrix

Arheološko nalazište Nea Paphos (Novi Pafos) se nalazi sjeverozapadno od luke Pafos, u blizini dvorca Pafos kojeg smo već posjetili. Kao i ostali lokaliteti na području Pafosa i ovaj je lokalitet od 1980. godine uvršten na UNESCO-ov popis svjetske baštine. Nicocles, posljednji kralj Palaipafosa, preselio je grad s prijašnje na sadašnju lokaciju u blizini luke krajem 4. stoljeća pr. Kr. Između 2. stoljeća pr. Kr. i 4. st. po. Kr., Pafos je bio glavni grad Cipra. U arheološkom nalazištu Nea Paphos se nalaze ostaci građevina od 4. stoljeća pr. Kr. pa do srednjeg vijeka, ali većina ostataka je iz rimskog razdoblja. Tu su i mozaički podovi četiri rimske vile (kuće Aiona, Tezeja, Orfeja i Dioniza) koji prikazuju različite scene iz grčke mitologije.



Ušli smo u područje arheološkog nalazišta Nea Paphos i prvo što smo posjetili je kamena građevina u kojoj je Centar za posjetitelje (Visitor's centre), a nalazi se lijevo od ulaza.



Nastavili smo dalje stazom prema zapadu i ubrzo došli do djela gdje se nalaze kuće Aiona (House of Aion), Tezeja (House of Theseus) i Orfeja (House of Orpheus).



Prvo smo posjetili mozaike kuće Aiona koja datira iz sredine 4. stoljeća, a mozaici su danas zaštićeni u kamenom objektu. Dekoracija poda upućuje da ovu prostoriju treba smatrati blagovaonicom (triclinium). Mozaici se sastoje od pet pravokutnih ploča poredanih 2-1-2. Sve su ploče bile ukrašene mitološkim scenama: 1) Leda sa Zeusom u obliku labuda; 2) dijete Dioniz u Hermesovom krilu koji je predan nimfama (dadiljama), Anatrofi (prvoj božjoj skrbnici) i Trofeju (njegovom prvom učitelju) na planini Nysa; 3) središnja ploča prikazuje natjecanje u ljepoti između Kasiopeje (kraljice Etiopije i majke Andromede) i Nereida (morskih božica) te sud bogova koji odlučuju koja je najljepša (Kasiopeja je pobijedila); 4) Dionizijska povorka s bogom okruženim menadama (sljedbenice u Dionizovu kultu) i satirima (sljedbenici u Dionizovu kultu) i 5) Presuda Marsiju koji je izgubio u glazbenom natjecanju od Apolona.



Sljedeća je bila kuća Tezeja koja se sastoji od više prostorija s podnim mozaicima. Kuća je izgrađena u drugoj polovici 2. stoljeća na temeljima starijih kuća, a u njoj se živjelo do 7. stoljeća.



Prvi u nizu je Mozaik s Tezejem (Mosaic with Thesus) koji prikazuje mitski dvoboj između Tezeja i Minotaura u Labirintu na Kreti.



Malo dalje je Prvo Ahilejevo kupanje (The first bath of Achilles). Vjerojatno je to bila glavna prostorija kuće rimskog prokonzula koja je služila za primanja. Sačuvan je mozaik koji prikazuje prvo kupanje novorođenčeta Ahileja.



Dalje se nalazi još jedan mozaik, Mozaik Posejdona i Amfitrite (Mosaic of Poseidon and Amphitrite). Na mozaiku je bog mora Posejdon koji sjedi na morskoj nemani u pratnji njegove žene Amfitrite.



U kući Orfeja (3. st.) su tri povezane prostorije s mozaikom. U istočnoj prostoriji je Mozaik s geometrijskim uzorkom (Mosaic with geometric pattern), u središnjoj Mozaik tri Hore (The Three Horae Mosaic) i u zapadnoj Mozaik Afrodite (Mosaic of Aphrodite).



Dalje smo nastavili stazom prema sjeveroistoku i prošli pored kuće Četiri godišnja doba (The House of Four Season).



Malo dalje od kuće Četiri godišnja doba skrenuli smo desno i stigli do kuće Dioniza (House of Dionysus) koja je prekrivena novijom konstrukcijom.



Kuća Dioniza zauzima 2000 četvornih metara od kojih je 556 prekriveno podovima od mozaika ukrašenih mitološkim i lovnim scenama. Ime je dobila po bogu Dionizu koji se nalazi na nekoliko mozaika. Prostorije su raspoređene oko središnjeg dvorišta, odnosno atrija. Izgrađena je krajem 2. stoljeća, a uništena je i napuštena nakon potresa u 4. stoljeću.



Ispod rimske kuće Dioniza je pronađen Helenistički šljunčani mozaik koji predstavlja mitsko morsko čudovište Scyllu, a nalazio se u starijoj građevini iz 3. stoljeća pr. Kr.



Nastavili smo prema jugoistoku sve do ostataka bizantskog dvorca Saranta Kolones (Saranta Kolones Castle).



Dvorac Saranta Kolones (dvorac s četrdeset stupova) je ime dobio po velikom broju granitnih stupova koji su pronađeni na tom mjestu i vjerojatno su nekada bili dio obližnje drevne agore. Vjeruje se da je izgrađen krajem 7. stoljeća kako bi zaštitio luku i grad Nea Pafos od arapskih napada. Kasnije su ga preuredili Lusignani. Dvorac je imao tri metra debeo zid s četiri ogromne kutne kule i još četiri kule duž zidova i opkopa koji su okruživali dvorac. Pristup je bio preko drvenog mosta koji je premošćivao opkop. U središtu je bilo četverokutno dvorište 35 x 35 metara s kulom na svakom uglu. Glavni ulaz je bio kroz petu kulu u obliku potkove na istočnoj strani. Dvorac je srušen u potresu 1222. godine.



Dalje smo nastavili prema sjeverozapadu do Agore, središnji trg antičkog Pafosa.



Agora datira iz helenističkog razdoblja (2. st. pr. Kr.) i bila je u funkciji do ranog rimskog razdoblja (2. st. po. Kr.). Svaka strana trga bila je duga otprilike 140 m, a zauzimala je površinu od oko 2,5 hektara, što ju je činilo jednom od najdužih agora u helenističkom svijetu.



Agora uključuje Odeon (građevina za glazbene priredbe). To je građevina polukružnog tlocrta izgrađena juz potporni zid. Odeon se sastoji od gledališta, orkestra, dva paralelna prolaza i pozornice od koje je sačuvan dio pročelja i popločeni pod. Zgrada smještena južno od Odeona identificirana je kao Asclepieion, Asklepiovo svetište i medicinska ustanova, čija je funkcija ostala nejasna.



Na uzvisini zapadno od Agore se nalazi svjetionik prema kojem smo krenuli.



Prije nego smo se popeli do svjetionika, uputili smo se do obližnje panoramske platforme (Panoramic Viewing Platform) i umjetne pećine (Small cave).



Svjetionik Pafos (Paphos lighthouse) je izgrađen 1888. godine na mjestu nekadašnje akropole (Acropolis of Nea Paphos). Zidana kula je visoka 20 metara te ima jednu galeriju i lanternu. Kulu okružuje kompleks koji sadrži svjetioničarevu kuću i gospodarske zgrade. Sa žarišnom visinom od 36 metara iznad mora, njegova svjetlost se može vidjeti na udaljenosti od 17 nautičkih milja, a sastoji se od dugog bljeska bijele svjetlosti svakih petnaest sekundi. Danas se u krugu svjetionika nalazi izložbeni prostor (exhibition space).



Nastavili smo prema sjeveru i došli do još jedne panoramske platforme, Panoramska platforma brda Fanari (Fanari Hill Panoramic Viewing Platform).



Malo dalje na sjeveru su ostaci gradskih zidina (Fortification walls) iz helenističkog razdoblja.



Zidine su uklopljene s liticom i jedini vidljivi ulaz je probijen kroz stijenu. Blizu ulaza, s unutarnje strane, nalazi se mali objekt uklesan u stijeni koji je vjerojatno služio kao stražarnica.



Istočno od zidina se nalazi podzemno svetište Apolona i crkva Agios Ilarionas (Subterranean sanctuary of Apollo and church of Agios Ilarionas) do kojih smo došli vijugavom stazom.



Svetište Apolona je izgrađeno u helenističkom razdoblju, dok je crkva Agios Ilarionas (sv. Ilariona) ranokršćanska bazilika iz bizantskog razdoblja.



Od podzemnog svetišta i bazilike smo krenuli prema sjeveru.



Prije nego što smo izašli iz arheološkog nalazišta Nea Paphos, sjevernim izlazom, vidjeli smo još dvije podzemne grobnice.



Karta arheološkog nalazišta Nea Paphos.