Viatrix
09.01.2019., srijeda
Zaboravljeni čuvari Pule
Pula je poznata po spomenicima iz doba Rimskog carstva, naročito po rimskom amfiteatru. Manje je poznato da Pula ima jedinstveni fortifikacijski sustav koji je podijeljen u XVI obrambenih okruga. Sustav je nastao kao zaštita glavne luke austro-ugarske mornarice.
 Odlučili smo posjetiti obrambeni okrug II, koji se nalazi na području prigradskog naselja Štinjan. Autom smo iz centra naselja išli u pravcu mjesnog groblja, prošli pokraj istog i parkirali u uvali Žunac ili Zonchi.  Iz uvale smo krenuli obalom prema zapadu do napuštene vojne zgrade, koja je vjerojatno služila kao skladište. Nakon kratkog razgledavanja, vratili smo se natrag do stepenica koje su vodile uzbrdo, u šumu.  Stepenicama smo se popeli do ruševnog vojnog objekta, kojeg je „progutala“ šuma.  Stazom smo prošli oko njega i došli do raskršća. Dalje smo krenuli uzbrdo stazom „Monte Grosso“.  Ubrzo stižemo do obalne bitnice „Valmaggiore“. Objekt je u dobrom stanju i prilaz je lijepo očišćen. Ovdje smo se duže zadržali, obišli smo pothodnike i popeli se na krov.  Krenuli smo dalje istom stazom i stigli do slijedećeg raskršća. Na raskršću smo produžili ravno i došli do utvrde „Grosso“.  Utvrda se nalazi na vrhu brda Brdina ili Grosso, 76 mnv, i relativno je dobro očuvana. Izgrađena je 1836. godine, tako da je jedna od najstarijih utvrda u obrambenim okruzima. Nekada se moglo popeti na krov stepenicama u kružnoj kuli koja je sada zatvorena. Izgrađene su nove stepenice, koje dijelom prate stare kamene, koje vode do vrha pravokutne kule. Na kuli je podignuta platforma koja služi kao vidikovac.  S ovog vidikovca se pruža najljepši pogled na Pulu i na Brijunsko otočje.  Nakon uživanja u pogledu, sišli smo stepenicama, vratili se do zadnjeg raskršća i skrenuli desno. Malo dalje, na lijevoj strani staze, nalazi se još jedan vojni objekt koji je služio kao postolje za topove.  Staza je kroz šumu silazila niz brdo sve do zaljeva Štinjanska draga.  Kada smo se spustili do Štinjanske drage napustili smo stazu i produžili dalje dvjema šljunčanim plažama.  Kada smo došli do asfaltirane ceste krenuli smo lijevo prema luci Štinjan iz koje se izvozi istarski kamen. Nakon što smo izašli iz kruga luke odlučili smo se na kratak odmor.  Nakon odmora, krenuli smo putem koji vodi uzbrdo ravno do utvrde „Punta Christo“, najveće utvrde pulskog fortifikacijskog sustava. Utvrda je izgrađena 1862. godine na istoimenom poluotoku na visini od 45 metara. Skrenuli smo desno i popeli se stepenicama na bedem, koji je odvojen od utvrde velikim rovom. Na bedemu je put koji vodi stražnjim dijelom utvrde.  Kada smo se spustili s bedema, skrenuli smo desno cestom koja vodi do rta Proština, gdje se nalazi svjetionik u obliku četverokutne kamene kule.  Od svjetionika smo nazad krenuli stjenovitom obalom, prešli preko "visećeg mosta" i vratili se na cestu prema utvrdi „Punta Christo“.  Cestom smo došli do glavnoga ulaza utvrde, koji je nažalost zatvoren. Dalje smo nastavili cestom do asfaltirane ceste, gdje smo krenuli desno, potom lijevo u šumu stazom „Punta Christo“.  Stazu smo pratili do prvog raskršća. Na raskršću smo skrenuli desno na stazu koja obalom vodi do uvale Žunac.  U uvali se nalaze rezervoari za gorivo koje su koristili vojni brodovi.  Dalje smo obalom išli prema rtu Žunac gdje se nalazi topnička bitnica „Zonchi“. Bitnicu se može razgledati samo izvana.  Nastavili smo dalje stazom i na slijedećem raskršću nastavili ravno, uzbrdo. Staza je vodila ravno do utvrde „Munide“ koja je izgrađena 1852. godine. Utvrda „Munida“ je jedna od najmanjih pulskih utvrda. Dio utvrde je razrušen prilikom bombardiranja 1944. godine. Ulaz u unutarnje dvorište je otvoren, ali je stepenište koje vodi na krov zatvoreno. Nakon obilaska utvrde vratili smo se do uvale Žunac.  Karta s lokacijama utvrda.  Dužina rute 10,1 km.  |
