Viatrix
27.12.2018., četvrtak
Staza Rilke – na granici krasa i mora
Rainer Maria Rilke austrijski pjesnik (Prag, 4. prosinca 1875. – Montreux, 29. prosinca 1926.) bio je gost njemačke plemićke obitelji Thurn und Taxis u dvorcu Duino početkom XX. stoljeća, gdje je dobio inspiraciju za lirsku zbirku pjesama „Elegie duinesi“.
 Planinarska staza Rilke, na talijanskom Sentiero Rilke, koja je dobila ime po austrijskom pjesniku, povezuje naselja Sistianu i Duino. Staza prolazi liticama kraške visoravni.  Auto smo parkirali u Sistiani, pored spomenika sjećanja na treći vod Schützen iz 1. svjetskog rata, odakle se otvara lijep vidik na zaljev i lučicu Sistianu.  Početak planinarske staze Rilke, koja je otvorena 1987. godine, je tik do parkirališta i prolazi između autokampa i litice iznad lučice.  Staza se nalazi u sklopu prirodnog rezervata „Falesie di Duino“.  Cijelom dužinom staze susrećemo vidikovce koji se isprepliću s ostacima protuzračne obrane iz 2. svjetskog rata.  Na stazi postoji bunker iz 2. svjetskog rata koji je u funkciji vidikovca.  Kraj staze se nalazi u Duinu, pored dvorca kojeg su izgradili lombardska plemićka obitelj Della Torre 1389. godine, dok je danas u vlasništvu plemićke obitelji Thurn und Taxis.  Dužina rute 2,22 km.  |
18.12.2018., utorak
Mordele – tragovima drevne megalitske civilizacije
Na Mediteranu ima sve više dokaza o postojanju velike drevne mediteranske civilizacije koja je za gradnju koristila megalite. Tako da smo se uputili tražiti moguće lokalitete na području na Istre.
 Put nas je odveo do niza od tri brežuljaka: Mordela, Mali Sveti Anđeo i Veliki Sveti Anđeo, koji nose zajednički naziv Mordele. Brežuljci se nalaze na rubu Valkarinskog polja, između naselja Garbina i Valkarina u zaleđu Poreča.  Zaputili smo se na brdo Mordela, koji je ujedno i najbliži cesti Garbina-Valkarin. Kako smo auto parkirali sa sjeverozapadne strane brda, tek smo na sjeveroistočnoj strani našli kakav-takav prolaz, kroz šikaru, prema vrhu. Kada smo se probili i prošli pokraj srednjovjekovnog kamenoloma, ugledali smo, na vrhu Mordele, megalitske kamene blokove koji su bili poredani jedan na drugome. Asociralo me je na obrambenu utvrdu koja je štitila plodno Valkarinsko polje od potencijalnih napada s mora.  Dalje smo se uputili na drugo brdo, koje je ujedno i najniže, Mali Sveti Anđeo. Na vrhu se nalaze polukružno poredani kameni blokovi koji su služili kao astronomski kalendar.  I na kraju smo krenuli prema zadnjem u nizu od tri brda, Veliki Sveti Anđeo.  Staza koja povezuje Mali i Veliki Sveti Anđeo prolazi kroz šumu. Kako je šuma postajala sve rjeđa, počeli su se nazirati kamene strukture koje su nalikovale na vrh stepenaste piramide. Vrh brda je ravan plato na kojem se nalazi nezavršen sarkofag i temelji bizantske crkvice sv. Anđela iz 6. stoljeća.  Nakon predaha i uživanja u pogledu prema Poreču, Vrsaru i Valkarinskom polju, krenuli smo nazad. Spustili smo se do polja koji „dodiruje“ brda sa zapadne strane i uz rub polja došli do auta.  Nevjerojatno da takav povijesni lokalitet je još neotkriven i neistražen, a udaljen je tek kilometar zračne linije od Poreča.  Tumač donje karte: I - brdo Mordela II - brdo Mali Sveti Anđeo III - brdo Veliki Sveti Anđeo  Dužina rute 2,71 km.  |
13.12.2018., četvrtak
Skitanje brdima Skitače
Skitača je nazvana po skitnicama koji su je osnovali u 15. st., bježeći pred turcima. Nalazi se na južnom dijelu Labinskog poluotoka na visini od 425 metara.
 Polazište nam je ispred župne crkve sv. Lucije iz 1616. godine. Prema jednoj od legendi, Sveta Lucija tražila je od mještana da joj sagrade crkvu, pošto mještani nikako da udovolje njezinoj želji, popela se na brdo Brdo, sjela na stijenu i zaplakala, te umorna i tužna zaspala. Kada se ujutro probudila, primijetila je kraj sebe udubinu punu vode, i umila se. Od tada udubina nikada nije presušila.  Prošli smo pored mjesnog groblja i krenuli prema izvoru Svete Lucije, koji se još zove „Suze Svete Lucije“.  Makadam je vodio pored zadnjih ruševnih kuća u selu. Kada smo izašli iz sela došli smo do raskršća, ovdje se nalazi znak koji pokazuje smjer prema izvoru.  Put se lagano uspinjao i nekih desetak metara ispod vrha brda Brdo, skrenuli desno kozjom stazom do izvora.  Sveta Lucija je zaštitnica vida i očiju, tako da slabovidni i slijepi hodočaste do izvora Svete Lucije. Kada smo stigli do izvora oprali smo oči.  Dalje smo krenuli prema vrhu Brda, koji je visok 474 metara, gdje se pruža pogled prema rtu Kamenjaku i ušću rijeke Raše, te na otoke Cres, Lošinj, Zeču, Unije i Susak.  Nakon kraćeg odmora krenuli smo natrag istim putem.  Kada smo došli do župne crkve, krenuli smo dugom stranom uz planinarski dom prema brdu Orlić, 470 mnv. Do vrha Orlić vodi križni put, gdje se nalazi vidikovac s križem s kojega se vidi Labin, Rabac, Učka i Kvarner.  Nekako mi je bliža istini, s obzirom na prekrasne vidike, druga legenda koja govori da je Sv. Lucija hodajući svijetom jednoga dana došla na vrh brda Brdo, te kada je vidjela predivni pogled na Kvarnerski zaljev , od milosti se rasplakala. Kako su suze klizile s njenog lica tako je u zemlji nastao izvor Svete Lucije.  Tumač donje karte: I - brdo Brdo II - brdo Orlić  Dužina rute 3,84 km.  |
03.12.2018., ponedjeljak
Stazom božice Sentone
Kult božice Sentone, zaštitnice putnika, je bio zastupljen na području od Labina do Rijeke u doba Liburna. Pješačka staza koja povezuje Labin i Rabac nazvana je po njoj.
 Pošto je staza dosta strma, a uspon je prema Labinu, odlučili smo da će nam polazna i završna točka biti Rabac, tako da smo auto parkirali pored nogometnog igrališta u Rapcu, gdje smo odmah uočili tablu koja je označavala početak staze.  Do najvećega slapa na stazi vodi najblaži dio staze. Pored slapa koji pada u jezerce tirkizne boje nalaze se ostaci starog mlina.  Nakon slapa staza se počela uspinjati kroz šumu koja je imala sve čari kao da je proizašla iz nekog Tolkienovog romana.  Stazu smo na kratko napustili kako bismo posjetili ostatke crkvice sv. Hadrijana (12./13. st.). Pored crkvice pruža se lijep pogled na Rabac.  Vratili smo se na stazu i krenuli usponom prema Labinu. Uz stazu teče potok Pećina preko čijih se sedrenih barijera prelijevaju slapovi. Na stazi se nalazi nekoliko mostića koji prelaze preko potoka.  Putem prema starom gradu Labin, stali smo kod crkve sv. Marije Tješiteljice s kojeg puca pogled na Podlabin.  Nakon predaha na šetalištu San Marco, nastavili smo kroz borovu šumu, potom istim putem prema Rapcu.  Osim predivnih vidika i slapova, Sentona nas je nagradila i divljim orhidejama.  Tumač donje karte: I - ostaci crkvice sv. Hadrijana  Dužina rute 6,49 km.  |
