U noći sa 17. na 18. studeni 1975. godine, dvanaest minuta nakon ponoći, na pruzi Pula – Divača, oko jednog kilometra prije željezničkog kolodvora Buzet, ispod grebena Raspadalice, brzi vlak Pula - Zagreb koji se kretao u pravcu Divače udario je u šezdeset kubika odronjenog kamenja na pruzi i iskočio iz tračnica u provaliju dublju od stotinu metara. Lokomotiva je povukla za sobom takozvani službeni vagon i tri putnička vagona koji su iskočili iz tračnica, ali su se nekako zaustavili na rubu padine. Te kišne noći strojovođa je pokušao kočiti kada je ugledao uništene tračnice i kamenje koje se odlomilo s grebena malo prije prolaska vlaka, ali je bilo prekasno. Tu večer je oko 22:30 sati prugu kontrolirao dežurni željezničar, ali je sve bilo čisto. U toj željezničkoj nesreći je poginuo mladi strojovođa Silvano Blažević (27) iz Roča, lakše je ozlijeđen vlakovođa Marin Ujčić, a putnici, njih 27, su ostali neozlijeđeni.
Odlučili smo pronaći nijemog svjedoka ove željezničke nesreće koji se još uvijek nalazi, skoro pedeset godina poslije, ispod grebena Raspadalice. Potragu smo započeli u zaseoku Brgad koji administrativno spada pod naselje Strana, Grad Buzet. U zaseok vodi nerazvrstana cesta (1,3 km) koja ga spaja s raskršćem s cestom D44 (čvor Nova Vas, A9 - čvor Lupoglav, A8) koje je oko četiri kilometara istočno od Buzeta ili oko tri kilometara zapadno od Roča.
Krenuli smo prema sjeveru, došli smo do kraja zaseoka Brgad gdje završava asfaltirana i počinje makadamska cesta.
Pedesetak metara dalje je most koji premošćuje potok Rečicu koji nekoliko stotina metara dalje "pada" niz trideset metarsku litici i tvori slap Copot (ili Sopot). Ugodno smo se iznenadili kada smo vidjeli da potokom teče zavidna količina vode i odlučili se uputiti do slapa da ga konačno vidimo u punom sjaju.
Skrenuli smo desno na cestu koja prati tok potoka Rečicu i pratili smo ga sve do putokaza za slap.
Nastavili smo stazom, u smjeru putokaza, i ubrzo došli do samog vrha slapa kojeg smo posjetili na izletu Slap Copot – suh, suh i opet suh i s kojeg se pruža lijep pogled na Buzet.
Ovaj put kroz rupu u stijeni se slijevala lijepa količina vode tako da smo odlučili krenuti u podnožje slapa putovima koje smo koristili u gore navedenom izletu.
Vratili smo se do putokaza za slap. Tu smo skrenuli lijevo i nakon tristotinjak metara ušli u naselje Strana (46 stanovnika – 2021. g.).
Kada smo došli do asfaltirane ceste skrenuli smo lijevo, nizbrdo. Cestu smo pratili, oko 450 metara, sve do putokaza za penjalište Sopot.
Skrenuli smo u pravcu penjališta (ruta do slapa je detaljno opisana u izletu Slap Copot – suh, suh i opet suh).
Kako smo se približavali slapu Copot, do kojeg smo ubrzo stigli, povećavala se toliko priželjkivana buka slapa i konačno, nakon tri prethodna bezuspješna posjeta, na četvrtom smo ga vidjeli u punom sjaju.
Nakon što smo uživali u "slijevanju" vode kroz rupu u stijeni, krenuli smo nazad u naselje Strana. Prošli pored kapelice koju smo vidjeli i u već spomenutom izletu te došli do crkve Majke Božje od Zdravlja (ruta od slapa do crkve je detaljno opisana u izletu Slap Copot – suh, suh i opet suh).
Crkva Majke Božje od Zdravlja izgrađena je 1715. godine. Na pročelju crkve je preslica s dva okna i jednim zvonom. Crkva je nazvana "fratarska crkva“, jer je ondje vjerojatno postojala benediktinska crkva i hospicij.
Od crkve Majke Božje od Zdravlja smo krenuli šumskom cestom prema sjeveru, u potragu za nijemim svjedokom željezničke nesreće.
Šumska cesta ubrzo završava na širokom polju koje je ispod grebena Raspadalice.
Dalje smo nastavili kroz šumu te došli do šumskog puteljka, prešli ga te nastavili uzbrdo kroz šumu. U Google Maps-u je lokalitet označen kao "Vagon ispod Raspadalice", tako da smo se nastavili kretati prema njemu. Sve teže smo se kretali uzbrdo, jer je vegetacija bila sve gušća. Odlučili smo se vratiti nazad do šumskog puteljka.
Spustili smo se nazad do puteljka, skrenuli desno te nastavili prema sjeveru.
Puteljkom smo prošli preko nekoliko potočića koji su vjerojatno rezultat prethodnih kišnih dana, prošli pored solišta za divljač i kada smo već počeli gubiti nadu, jer je puteljak postajao sve manje prohodan, u daljini smo vidjeli nešto hrđavo.
Nastavili smo dalje i…
…konačno došli do vagona koji u ovom ambijentu izgleda više nego neobično.
Nakon kraćeg odmora kod vagona, vratili smo se do crkve Majke Božje od Zdravlja, skrenuli lijevo na makadamsku cestiui izašli iz naselja Strana.
Cesta na nekoliko mjesta prelazi preko nekoliko potočića te nakon jednog kilometra ulazi u zaseok Brgad u kojem smo završili izlet.
Karta s posjećenim lokacijama.
Dužina rute 6,24 km.
Post je objavljen 05.12.2023. u 22:00 sati.