Marketing
Đurđevački pijesci – ostatci jedine hrvatske pustinje
Uputili smo se prema jugoistoku od Starog grada Đurđevca do oko četiri kilometara udaljenog lokaliteta Đurđevačkih pijesaka koji su 1963. godine proglašeni posebnim geografsko-botaničkim rezervatom kao lako prepoznatljivo i jedinstveno stanište u kojem se isprepliću pontski, aralo kaspijski, borealni, srednjoeuropski, atlantski, submediteranski florni elementi s psamofitskom vegetacijom i velikim brojem endemskih vrsta.
Đurđevački pijesci su najveće i najviše naslage eolskih pijesaka u Hrvatskoj. Taj geomorfološki fenomen je nastao tijekom zadnje pleistocenske glacijacije, kada su ledenjaci glacijalnim procesima erodirali stjenovitu alpsku podlogu i akumulirali materijal na nižim područjima. Prijelazom u holocen (razdoblje u kojemu i sada živimo, a započelo je naglim zatopljenjem oko 9500 godina pr. Kr), alpski ledenjaci se tope. Rijeka Drava, koja je u ono doba bila veća i snažnija, usitnjavala je glacijalne sedimente. Tada su na tom stepskom području puhali snažni vjetrovi koji su riječne nanose raznosili oblikujući pješčane dine.
Lokalitet je nekad bio poznat kao Hrvatska Sahara i/ili Krvavi peski jer je imao pustinjski izgled. Pošto je pijesak zasipavao dijelove naselja Đurđevac i poljoprivredne površine, krenulo se postupnim i dugotrajnim pošumljavanjem borovom šumom, akacijom i grmovima zečjaka. Pošumljavanje Đurđevečkih pesaka je pokrenuo industrijalac Emanuel Braun (Mezökomarom, Mađarska, 1845./1848. Đurđevac, 1937.).
Đurđevački pijesci imaju poučnu stazu na kojoj se nalazi više poučnih ploča o nastanku, životu te o flori i fauni lokaliteta.
Prošli smo poučnu stazu na kojoj je još vidljivo kako je to nekada izgledalo, tj. vidljivi su posljednji otočići golog pijeska. Ostatak lokaliteta prekriven je vegetacijom.
Karta naselja Đurđevac s lokacijom Đurđevačkih pijesaka.
Post je objavljen 08.10.2024. u 18:18 sati.