Danas na moru ... Nevjerovatno plavetnilo mora i neba, zavijanje bure i pogled na grad. Trenutak koji srce ispunjava ljepotom ...

Lijep pravi proljetni dan a ja u sobi. Ma nije samo to što sjedim u sobi uglavnom uz komp i teve. Veći je problem već skoro dva mjeseca bez cigarete. Svako toliko se okrenem u potrazi za kutijom. Navika je ostavila svoje ... treba zapaliti prije nego što nešto počnem, treba zapaliti dok radim, treba jednu nakon ručka ...
Čvrsto sam odlučio prestati i toga se držim, a Draga mi je pri tome najveća podrška, njena mi podrška puno znači.
Da nisam prestao pušiti sada bih cigarete žderao. I drago mi je da jesam. Zbog toga mi ovakva šetnja dobro dođe, da odagnam zadimljene misli.

Bilo je lijepo sjesti uz more i slušati kako se igra na žalu.
Znam da se ovdije može postaviti pitanje: A šta je s preporukom da se ne izlazi iz kuća i držanjem razmaka među ljudima? Odgovor je jednostavan: Vjetar, more i ja, od koga da se odmaknem ...
PS. Mrlja na videu nije od virusa nego od morske kapljice na objektivu.