Vračam se ja iz dućana i vidim na klupi sjedi moj JA. On je već svoju kupovinu obavio i odmara. Baš mi došlo da mu se javim i malo popričamo.
- 'jutro moj Ja. Kako si mi jutros? Nekako si snužden ...
- RIP
- Molim, ma daj ... Riknuo i Pero? Pa kada?
- Kakav te sada Pero napao? Koji Pero?
- Pa valjda onaj koji je išao s nama u osnovnu, drugoga neznam U čemu je stvar?
- Umro je netko drugi, a to ti se sada kaže RIP!
- Od kuda ti sada to? Ja nigdje u novinama, a naročito ne na onom ličnjaku gdje su svi pokojni još nikada nisam vidjeo da je netko RIPnuo.
- Ti sigurno ne čitaš i onaj blog? Nema pozdrava, nema ničega, jednostavno rip i gotovo.
- A tako. Znači ipak Pero još nije riknuo. Baš mi je drago. Laka mu zemljica.
- Vidimo se doma ...

Vrijeme je otvoriti novu stranicu kalendara. Ožujak, prvi proljetni mjesec. Umjesto cvjetne raskoši, ovaj puta uživam u sitnom cvijeću, ako se može reči da je neki cvijet Sitan. Svaki cvijet ima svoju ljepotu, bez obzira koliko je velik. Samo se treba spustiti i uživati u ljepoti.

Prvi Ožujka 2018 u Rijeci je bila vijavica, pak prilažem video kao podsjetnik da zima još može pokazati svoje zube.

Zagrepčanima iskrena sućut povodom smrti gradonačelnika Milana Bandića. Zagreb je učinio jednom od prepoznatljivih europskih prijestolnica. Cijenio sam ga kao gradonačelnika koji je disao svoj grad.

Kada mi se post neobjašnjivo izgubi sa liste iako bi po vremenu objave još trebao biti u vrhu (valjda ga odnesu mali zeleni) tada ga ponovo objavim kao sada.